Kako se uskoro primiče Međunarodni dan bijeloga štapa navodimo neke od problema koji uokviruju svakodnevice slijepih osoba, te teškoće s kojima se susreću naše udruge u smislu sustavnog financiranja svojeg rada

 

INKLUZIVNI DODATAK

Već dvadeset godina, Hrvatski Savez slijepih bori se za državnu potporu kojoom bi slijepe osobe podmirile troškove prouzročene sljepoćom, no u poslijednjih nekoliko godina svi su dogovori pali u vodu, a naši prijedlozi bagatelizirani, pa je inkluzivni dodatak ostao tek plan za x-godina. Ministarstvo socijalne politike i mladih je osnovalo radnu grupu koja bi trebala dati prijedlog zakona o inkluzivnom dodatku, no ista se do danas nije sastala, pa se očito radi o kozmetičkim preparatima za javnost i čistom neradu u praksi.

I dalje je Hrvatska na dnu ljestvice po iznosu Doplatka za tuđu njegu i pomoć, s tom razlikom da su nas pretekli Kosovo i Republika Srpska, pa smo sada doista „sirotinja koja prima milostinju“

Naš je stav, da bi zakon o inkluzivnom dodatku trebao biti donesen najkasnije do lipnja 2015. A primjenjen od 1. siječnja2016. Smatram da je potrebna bolja suradnja svih saveza, koja bi iz deklarativne morala prijeći u stvarnu i učinkovitu, jer, za udruge postoje barem projekti i programi, a za pojedinca ništa.

Slijepi Hrvatske odlučni su dobiti ovu „bitku“, makar se borili sami i ponovno aktualizirali „doplatak na sljepoću“. Kroz aktivnosti u Balkanskom konsultativnom komitetu, te kroz EBU, ovaj problem ćemo internacionalizirati, odnosno pokušati ishoditi barem upozorenja sa različitih međunarodnih skupova našoj Vladi.

SUSTAVNO FINANCIRANJE UDRUGA

Ovaj problem muči nas već dugi niz godina, no sve je akutniji, a gašenje nekih udruga sve izvjesnije. Smatram da se udruge ne može ostaviti na milost i nemilost projektima, jer kroz njih članovi ostvaruju pojedina prava, a vrlo često ovise o nekim socijalnim uslugama koje se provode kroz te istee udruge, što znači da udruge odrađuju posao države. Sustavno financiranje udruga je jedan od problema koji država mora riješiti, ozakonivši rad udruga osoba sa invaliditetom kao rad od posebnog državnog interesa.

Komisija koju su predložili svi savezi izradila je prijedlog takvog zakona, ali suradnje sa ministarstvom i drugim instancama vlasti nema. Kako se primiče izborna godina te politička volja postaje fleksibilnija, morali bi smo pod hitno kroz neke saborske odbore pokušati progurati ovaj prijedlog zakona i dati ga u proceduru.

ZAPOŠLJAVANJE

Jedan od osnovnih uvjeta da se čovjek osjeća čovjekom, jest zapošljavanje, odnosno situacija u kojoj će sam privređivati i osigurati egzistenciju svojoj obitelji.

Slijepoj osobi je zapošljavanje sam smisao života, status u kojem prestaje biti puki konzument socijalnih usluga i postaje koristan, djelatan, postaje Osoba.

Na žalost, zapošljavanja slijepih u Hrvatskoj praktično nema, o čemu najbolje govore česti otkazi koji su vjerni pratitelji restruktuiranja i privatizacije različitih poduzeća i institucija. Nedavno je u Croatiji-osiguranje podjeljeno nekoliko otkaza slijepim osobama (doduše uz otpremnine), jer ih više ne trebaju. Kod restruktuiranja Gospodarske Komore, otkaz je dobila jedina slijepa osoba tamo zaposlena, jer im više ne treba! U Hrvatskom Saboru je radio jedan naš član, a nakon njegovog odlaska u mirovinu, nisu uzeli nikoga, iako telefonska centrala još uvijek najnormalnije radi.

Sve ovo je sustavna ne-briga o slijepima, sve ovo je dokaz da je Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju samo mrtvo slovo na papiru, jer ga ponajviše krše baš državne institucije u kojima slijepih praktično nema.

Slijepe osobe imaju svoje potencijale, svoja znanja i svoja prava da uživaju sva prava, ali i da participiraju u napretku i funkcioniranju društva.

Treba intenzivirati kontakte s državnim institucijama i upozoriti na nedopustivo stanje nepoštivanja kvotnog sustava, te zatražiti izuzeće slijepih osoba od odredbe o ne zapošljavanju u institucijama države. Svjetao primjer zapošljavanja slijepih jest Grad Zagreb i njegov Gradonačelnik, jer u gradu i Holdingu radi više od 20 slijepih osoba, što je dokaz da se može, odnosno da su slijepi dobri i uspješni na svojim radnim mjestima.

ZAKLJUČAK

Ono na čemu slijepi u Hrvatskoj mogu biti zahvalni resornom ministarstvu, jest uvođenje videćeg pratitelja, te veći broj natječaja, zahvaljujući europskim fondovima. Sve drugo je ispod svakog nivoa i traži hitne promjene.

Podvalu inkluzivnog dodatka sa imovinskim ili dohodovnim cenzusom slijepi Hrvatske nikada neće prihvatiti, jer ona degradira smisao dodatka, a slijepe koji žele raditi i aktivno živjeti destimulira.

Za boljitak svih osoba sa invaliditetom, treba više sloge i suradnje krovnih udruga, te odlučnosti da se dogovorene akcije provedu, bez ulagivanja vlasti i zakulisnih igara.

Zlatko Kuftić, predsjednik Udruge slijepih Istarske županije

Objavljeno: 06.10.2014