Cerebralna paraliza možda je zarobila njezino tijelo u kolica, ali Andrein duh ne priznaje ograničenja. 'Rezultat' je umjetnička osobnost koja iza sebe ima desetke djela, danas selektirana na izložbi u Zagrebu, u prostoru zaklade Čujem, vjerujem, vidim

 

Andrea Belić rođena 1980. godine u Zagrebu, a živi u Ivanić-Gradu. Cerebralna paraliza dio je nje, ali, kao što kaže, njen životni moto je 'I ja to mogu'. U slikanju je našla sebe i način kako izraziti svoje doživljaje i osjećaje.

Mirko Hrkač, upravitelj zaklade Čujem, vjerujem,vidim poziva vas na otvorenje likovne izložbe pod nazivom 'Leti, leti, suncokrete, suncu u zagrljaj' mlade slikarice Andree Belić. Otvorenje izložbe je 16. rujna u 19 sati u galerijskom prostoru Zaklade, ulica Andrije Medulića 16, Zagreb.

"Svoje prve suncokrete sam naslikala 1993. godine u školskoj klupi pod vodstvom Vide Obratov, profesorice kojoj sam neizmjerno zahvalna, i tada postajem zaljubljenik u suncokrete", kaže nam Andrea.

"Bez obzira je li kišan, oblačan ili sunčan dan, suncokret je uvijek nasmijan i poklanja nam svoje čari. Na ovoj izložbi mogu se vidjeti moji radovi od 1993. pa sve do danas. Gdje god idem uvijek nađem inspiraciju da 'zaplešem' po papiru ili slikarskom platnu te ostavljam vječni otisak svega onog što sam doživjela. Dio mog likovnog razvoja su povjesničarka umjetnosti Vide Pust Škrgulja, koja me podržava od najranijeg djetinjstva, te akademska slikarica i povjesničarka umjetnosti Ivana Ožetski. Zahvaljujem upravitelju zaklade Čujem, vjerujem, vidim Mirku Hrkač na prilici da izložim radove", naglašava Andrea.

Likovni izričaj Andree Belić obilježen je prije svega bojom. Boja je nositeljica poruke, oznaka slobode doživljaja, pretočenog u likovni zapis Andreine vizije stvarnog ili u snovima i mašti preoblikovanog svijeta. Izraziti i vrlo profinjeni osjećaj za kolorističku strukturu kompozicije, često zasnovane na ljestvicama tonova osnovnog kontrasta, uravnotežena unutarnja dinamika kontrapunktiranja kvalitativnih i kvantitativnih komponenata likovnih cjelina, govore o izrazitoj senzibilnosti i snažnoj, no gotovo uvijek suzdržanoj i kontroliranoj emotivnosti u izričaju autorice. Intenzivnost osjećaja slobode stvaranja koja se može uočiti već na najranijim Andreinim radovima, pronašla je svoj modus u izričaju bliskom likovnosti apstraktnog ekspresionizma, dok je brzo nanošenje pastoznih namaza boja u kratkim potezima srodno fakturi mnogih autora kasnog impresionizma, što posebice dolazi do izražaja u njezinu doživljaju elementarnih dimenzija neba i mora, čestih tema Andreinih slika.

Tako je, naime, u osvrtu na izložbu, Andreu pohvalila povjesničarka umjetnosti Vide Pust Škrgulja.

Božica Ravlić

Objavljeno: 16.09.2014