Jelena Mišić zamjenica je ravnateljice Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Dovoljno dobar povod za razgovor o perspektivi OSI zajednice na tržištu rada nakon donošenja Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom.

 

Novi Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom stupio je na snagu 1. siječnja ove godine. Koliko su poslodavci upoznati s njim i koji je krajnji cilj koji se ovim Zakonom želi ostvariti?

- Sigurna sam da neću pogriješiti ako kažem da je krajnji cilj novog Zakona povećati stopu zaposlenosti, a smanjiti broj invalidskih mirovina, a onda i razviti svijest o društveno odgovornom poslovanju u našoj poslovnoj zajednici. To se može čuti od samog predlagatelja Zakona, jasno proizlazi i iz sadržaja odredbi novog Zakona. Međutim, po mome mišljenju, time se ostvaruje i viši cilj – provoditi u djelo Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom, poštivati ljudska prava i integrirati osobe s invaliditetom u društvo na ravnopravnoj osnovi s drugima. Nije to Zakon koji rezultat može dati odmah sutra. Osim što je sustav profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja koji Zakon postavlja vrlo kompleksan, on je i potpuno nov i drukčiji od dosadašnjeg. Zato će biti potrebno vrijeme da se harmonizira djelovanje svih dijelova toga sustava, da sve relevantne institucije i pojedinci prepoznaju njegove prednosti i da se tako ostvari puni efekt.

Kvotni sustav zapošljavanja, poticaji za zapošljavanje i naknada u slučaju neispunjenja kvote samo su instrumenti za postizanje postavljenih ciljeva. Da bi se desile promjene u svijesti i ponašanju ljudi ponekad je potrebno propisati pravila ponašanja. Tako će od sljedeće godine svi poslodavci u Hrvatskoj koji imaju zaposleno najmanje 20 radnika zapošljavati osobe s invaliditetom po stopama između 2 i 6 posto, ovisno o području djelatnosti. Oni kojima neće biti moguće ispuniti propisanu kvotu zapošljavanjem, na raspolaganju stoji široki spektar zamjenske kvote – od stipendiranja studenata s invaliditetom ili sklapanja ugovora o djelu s njima, primanja na praksu učenika ili studenata, omogućavanja rehabilitacije pa do sklapanja ugovora o poslovnoj suradnji s osobama s invaliditetom. Poslodavci koji iz nekog razloga svoj doprinos zapošljavanju ove populacije neće dati niti na jedan od spomenutih načina, morat će tome doprinijeti novčano. Jer je to pravedno i odgovorno. Zato me smeta kada se govori o uvođenju novog poreza ili nameta jer naknada od 30 posto minimalne plaće po svakoj osobi koju je trebalo zaposliti je društveni doprinos zapošljavanju kada kao poslodavac nismo u stanju ni na koji drugi način doprinijeti. Ističem da u Sloveniji ta naknada iznosi 70 posto minimalne plaće. Naš Zavod će i dalje jednako podupirati poslodavce u zapošljavanju osoba s invaliditetom davanjem različitih poticaja kao što su subvencija plaće, poticaji za arhitektonsku i tehničku prilagodbu radnog mjesta, za obrazovanje osoba s invaliditetom itd.

Sve spomenute novine koje proizlaze iz novog Zakona već su dosta dobro poznate poslodavcima. Oni su kroz svoju udrugu aktivno sudjelovali u izradi Zakona, a i prije donošenja provedbenih akata, zajedno s predstavnicama Ministarstva rada i mirovinskoga sustava, sudjelovali smo na tribinama u četiri regionalna sjedišta HUP-a na kojima smo s poslodavcima razgovarali o rješenjima koja su se predviđala pravilnicima. Osim toga, održali smo niz sastanaka s HUP-om o ovim temama te svakodnevno odgovaramo na upite poslodavaca elektronski i telefonski. Također, već je izašlo više članaka u različitim izdanjima namijenjenima poslodavcima. Interes je očekivano velik i očekujemo da će do početka 2015. godine, od kada se sustav kvotnog zapošljavanja počinje primjenjivati, svi poslodavci biti potpuno informirani o novom Zakonu. Zbog toga i jest ostavljen period od godine dana do početka primjene ovih odredbi.

Kakve su mogućnosti zapošljavanja osoba s invaliditetom, s obzirom da od ukupnog broja OSI, dakle više od pola milijuna stanovnika Hrvatske, 65 posto njih je s nezavršenom školom, završenom četvorogodišnjom i/ili završenim osnovnoškolskim obrazovanjem, a samo 0,3 posto je visokoobrazovanih?

- Potrebe tržišta rada su različite. Ono traži kvalificirani kadar među svim strukama i stupnjevima obrazovanja. Stoga, svoje mjesto na tržištu rada mogu naći osobe i nižeg i višeg stupnja obrazovanja, ali pod uvjetom da njihove kvalifikacije odgovaraju potrebama poslodavaca. Upravo to vidim kao moguću kritičnu točku jer se sustav obrazovanja još uvijek nije potpuno prilagodio zahtjevima tržišta rada. Dobro je što smo svi svjesni ovog problema jer svatko iz svog resora može djelovati da se negativni trendovi promijene.

Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava je donošenjem ovog Zakona i izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju napravilo ozbiljan korak prema tome da se smanji broj osoba s invaliditetom bez završene škole ili sa samo osnovnoškolskim obrazovanjem. Konkretno, nova pravila o mirovinskom osiguranju omogućila su osobama s invaliditetom, korisnicima obiteljske mirovine, da ulaze u radni odnos bez straha da će time izgubiti pravo na nju. Isplata obiteljske mirovine se u tom slučaju privremeno obustavlja, ali pravo na nju i dalje ostaje i može se ponovo ostvarivati u trenutku kada je osoba bez posla. Tako se više neće dešavati da roditelji, radi egzistencijalne sigurnosti svoje djece, za njih radije biraju ostanak kod kuće, umjesto školovanja i zapošljavanja. A novi Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji je omogućio osnivanje centara za profesionalnu rehabilitaciju koji će biti generatori tražene radne snage. Jedna od najvažnijih uloga ovih centara će biti kontinuirano praćenje kretanja na tržištu rada uz neposredan kontakt s poslodavcima, lokalnom i regionalnom zajednicom te Hrvatskim zavodom za zapošljavanje. Tako će profesionalna rehabilitacija biti usmjerena isključivo ka onim zanimanjima koja su korisna poslodavcima. Također, stipendiranje studenata za određena zanimanja kao korištenje zamjenske kvote može poticajno djelovati na visokoškolsko obrazovanje osoba s invaliditetom i izravno utjecati na kreiranje radne snage po mjeri tržišta rada.

Kako biste u kratkim crtama definirali ulogu zaštitnih i integrativnih radionica?

- Zaštitne i integrativne radionice su također poslodavci osobama s invaliditetom. To će biti ustanove ili trgovačka društva koja će osiguravati radna mjesta za one osobe koje se zbog svog invaliditeta ne mogu zaposliti na otvorenom tržištu, čak niti uz prilagodbu radnog mjesta ili stručnu podršku. Njihova uloga bit će značajna kao što je i danas značajna uloga ustanova koje su nam poznate kao zaštitne radionice jer tu osobe s invaliditetom dobivaju svu potrebnu stručnu podršku kako bi mogle raditi. U protivnom, sve te osobe ne bi imale svoje mjesto na tržištu rada.

Integrativna radionica je novi pojam u našem sustavu, ali po opisu zapravo vrlo blizak onome što nam je danas poznato kao zaštitna radionica. Tu će se zapošljavati osobe s invaliditetom koje se ne mogu zaposliti na otvorenom tržištu rada, ali su ipak visoko radno učinkovite i ne trebaju onaj stupanj stručne podrške koji je potreban osobama zaposlenim u zaštitnim radionicama. Zaštitne radionice će osiguravati radna mjesta za osobe koje se zbog invaliditeta ne mogu zaposliti čak niti u integrativnim radionicama. To su osobe koje postižu 30 – 70 posto radne učinkovitosti i potreban im je veći stupanj stručne podrške u radu. One će obavljati vrlo jednostavne poslove jer zaštitno radno mjesto je ono koje nastaje kada se jedno redovno radno mjesto podijeli na više funkcionalno povezanih radnih mjesta.

Bitno je napomenuti da će se prvenstveno poticati zapošljavanje na otvorenom tržištu rada, a da će zapošljavanje u zaštićenim uvjetima biti rezervirano isključivo za osobe s težom vrstom invaliditeta.

Koja je uloga Centra za profesionalnu rehabilitaciju po novom Zakonu?

- Centar za profesionalnu rehabilitaciju će biti mjesto na kojem će se provoditi profesionalna rehabilitacija, odnosno osposobljavanje osoba s invaliditetom za određeno zanimanje. To će se prvi put u Hrvatskoj nakon osamostaljenja provoditi sustavno, po točno utvrđenim kriterijima i propisanim standardima kojih će se morati pridržavati svaki centar. Prema tome, profesionalna rehabilitacija će s centrima konačno dobiti jedinstven i jasan stručni i institucionalni okvir što svakako podiže ovu djelatnost na puno višu razinu kvalitete od trenutne.

 

Koliko mi je poznato, za početak se planira osnivanje četiri regionalna centra za profesionalnu rehabilitaciju, a pri tome se računa na kapacitete postojećih ustanova za profesionalnu rehabilitaciju u četiri regionalna središta. Svi oni, Centar za profesionalnu rehabilitaciju Osijek, zagrebački URIHO, Centaroprema Re&Zin iz Rijeke i splitski DES, već godinama sudjeluju u projektu koji naš Zavod provodi u suradnji s austrijskim poduzećem za profesionalnu rehabilitaciju – BBRZ. Na taj način dobili smo stručni kadar u tim ustanovama koji već sada jako dobro barata metodologijom profesionalne rehabilitacije koja će se primjenjivati u budućim centrima jer smo puno toga u naš novi Zakon ugradili učeći iz iskustva austrijskih kolega. Za uspješan početak rada budućih centara još je potrebno da lokalna i područna samouprava prepoznaju dobrobit osnivanja ovih ustanova jer Zakon traži da budu uključeni u rad ovih ustanova.

Usudila bih se reći da će centri imati ključnu ulogu u novom sustavu profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom. Tu će započinjati proces osposobljavanja kroz stručnu procjenu radne učinkovitosti pojedinca, njegovih mogućnosti, preferencija i znanja, a završavat će pronalaskom adekvatnog radnog mjesta za rehabilitiranu osobu kod poslodavca na otvorenom tržištu rada. Centri će, dakle, poduzimati sve one mjere i aktivnosti radi osposobljavanja osoba s invaliditetom za određeno radno mjesto. Namjera je da to, kad god je moguće bude, i za konkretno radno mjesto kod unaprijed poznatog poslodavca jer je jedna od najvažnijih uloga centra da bude u kontinuiranom kontaktu s poslodavcima i Hrvatskim zavodom za zapošljavanje radi praćenja zahtjeva tržišta rada. Stoga, kako sam ranije napomenula, centri će biti generatori tražene radne snage među populacijom osoba s invaliditetom. U njima će raditi stručnjaci s područja profesionalne rehabilitacije kao što su socijalni radnici, rehabilitatori, psiholozi, liječnici medicine rada itd. Dakle, multidisciplinarni stručni tim koji će primjenjivati načelo strogo individualnog pristupa osobi s invaliditetom u provođenju usluga profesionalne rehabilitacije.

Centar će također igrati glavnu ulogu u procjeni potrebne podrške za zapošljavane pojedine, što financijske što stručne. Na temelju njegovog nalaza i mišljenja o radnom učinku pojedinca, razini potrebne stručne podrške pri radu, potrebi prilagodbe radnog mjesta i uvjeta rada i dr. Zavod će isplaćivati poticaje poslodavcima i osiguravat će se stručna podrška pri zapošljavanju osoba s invaliditetom. Naglasila bih i moguću vrlo važnu socijalnu ulogu budućih centara za profesionalnu rehabilitaciju obzirom da im Zakon dopušta da provode programe socijalnog uključivanja kroz radne aktivnosti za one osobe s invaliditetom koje ne mogu ostvariti radni odnos. Dakle, otvorena je mogućnost, da osim na području rada i zapošljavanja, centri kroz suradnju sa sustavom socijalne skrbi djeluju i na ovom području. Vjerojatno će biti potrebno određeno vrijeme da svi oni koji mogu biti naručitelji usluga centra za profesionalnu rehabilitaciju, prepoznaju korist ovog modela, ali obzirom da već imamo primjere suradnje ključnih institucija kao što su HZMO i HZZ sa sadašnjim ustanovama za profesionalnu rehabilitaciju, vjerujem da neće trebati dugo vremena.

Kakav je danas položaj mladih osoba s invaliditetom na tržištu rada i što se čini po tom pitanju?

- Poznato je da se Europska unija u cjelini bori s visokom stopom nezaposlenosti mladih. Ona iznosi oko 23 posto među mladima do 25 godina starosti. Stoga ni na našem domaćem tržištu rada mladima nije lako, oni su u teškom položaju u ovom trenutku. A mlade osobe koji pri tome imaju i određeni invaliditet u još su težem položaju i njima treba posvetiti posebnu pažnju. S aspekta novog Zakona o kojem ovdje govorimo, a koji ide za tim da se zaposli daleko veći broj osoba s invaliditetom nego do sada, otvara se mogućnost većeg zapošljavanja i mladih s invaliditetom kroz kvote, kroz ciljano osposobljavanje u centrima za profesionalnu rehabilitaciju i kroz zamjensku kvotu koja se odnosi na praksu i stipendiranje učenika i studenta s invaliditetom.

Navela bih i mjere aktivne politike zapošljavanja koje provodi Hrvatski zavod za zapošljavanje od kojih se neke odnose baš na mlade i na osobe s invaliditetom i kroz koje se mogu dobiti značajna sredstva za zapošljavanje tih osoba. A naš Zavod je onda tu da nakon zapošljavanja poslodavcima pruži daljnju novčanu potporu kroz različite poticaje koji se mogu dobivati kontinuirano.

Osobno puno nade polažem u Garanciju za mlade – program reformskih mjera Europske komisije koja ima za cilj smanjiti nezaposlenost među mladima i to temeljem brze aktivacije mladih da bi ostali povezani s tržištem rada nakon završetka školovanja ili gubitka posla. Hrvatska je izradila Plan implementacije Garancije za mlade kroz Savjet ministra rada i mirovinskoga sustava za izradu Plana na koji je Vlada RH dala suglasnost te je poslan Europskoj komisiji. Garancija za mlade ne pravi razliku među mladima, pa se jednako tako odnosi i na one s invaliditetom. Korištenjem sredstava koje ćemo dobiti na raspolaganje kroz ovaj program mogli bi značajno poboljšati položaj mladih osoba s invaliditetom u našoj zemlji.

Ima li Zavod viziju kako srušiti negativne stereotipe i predrasude poslodavaca prema osobama s invaliditetom?

- Ima. Sa svoje pozicije Zavod će to činiti tako što će strogo brinuti o primjeni odredbi novog Zakona za koje je dobio nadležnost, a dobili smo ih puno. Primjenom Zakona kvotni sustav zapošljavanja će do poslodavaca dovesti radnike s invaliditetom. Većina ih nikada nije imala priliku uvjeriti se u vrijednost i radni potencijal ovih osoba iz jednostavnog razloga što ih nisu imali u svom radnom kolektivu, nisu ih zapošljavali. Bez obzira što stalno slušamo i govorimo kako su osobe s invaliditetom izuzetno vrijedni radnici, puno odgovorniji i ozbiljniji u pristupu poslu, najvećem broju poslodavaca riječ nije dovoljna da bi pristali zaposliti takvog radnika. Ovaj koncept zapošljavanja osoba s invaliditetom će rušiti predrasude jer poslodavcima izravno daje priliku da se na vlastitom primjeru uvjere u neutemeljenost negativnih stavova. Predrasude, strah i stereotipi najčešće proizlaze iz neznanja, a na ovaj način to počinjemo mijenjati. Promjene nije lako postići, otpora ima, ali s time se možemo i želimo boriti jer inače se nećemo pomaknuti smjesta. Određeni poslodavci, pogotovo oni veliki, niti ne znaju da već imaju zaposlene osobe s invaliditetom i to visokoga stupnja, a ne znaju jer se ti radnici ne razliku po ničemu od onih bez invaliditeta.

No, nije uloga Zavod presudna u svladavanju negativnih stavova. Cijeli sustav mora sinergijski sudjelovati u tome, a da se sustav u svom pristupu počeo mijenjati dokazuje upravo novi Zakon o kojem govorimo.

Ništa manje nije značajna uloga samih osoba s invaliditetom u stvaranju slike o njima. Oni svojim stavom stvaraju najbolju sliku o sebi. Zakon će im omogućiti da lakše dođu do radnog mjesta, a na njima je da se dokažu kao dobri radnici.

Razgovarala: Božica Ravlić

Objavljeno: 02.06.2014