Ono u čemu se EU može promatrati kao prednost za sve one koji se suočavaju s invaliditetom u Hrvatskoj jest mogućnost korištenja sredstava EU, sada iz pretpristupnih fondova, a kasnije iz strukturnih i kohezijskih fondova

Svi koji su putovali Europom ili Amerikom zasigurno su primijetili veliki broj osoba s invaliditetom na ulicama, radnim mjestima, fakultetima, kulturnim događanjima i sl. Promatrajući ulazak u EU iz te perspektive, nameću se pitanja: što će nam pristupanje EU donijeti na tu temu? Hoćemo li i kod nas viđati osobe s invaliditetom, posebno one koje imaju teškoća s kretanjem ili koriste pomagala pri kretanju na ulicama, kinima, kazalištima, radnim mjestima?
Osnovna prava svih građana RH proizlaze iz samog Ustava Republike Hrvatske koji bi trebao svima jamčiti jednaka prava, kao i osigurati posebnu skrb osobama s invaliditetom i potpomoći njihovo uključivanje u opće tokove društvenog života. Osim samog Ustava, drugi važan dokument je Opća deklaracija o ljudskim pravima koju je Hrvatska također prihvatila. Razmatrajući sadržaj tih dokumenata posve je jasno kako bi poštujući te dokumente osobe s invaliditetom i u Hrvatskoj trebale imati sva ona prava, sve one mogućnosti koje vidimo u drugim zemljama članicama EU ili u Americi, ali je evidentno kako to nije tako u praksi.

Javni i kulturni život

U tijeku samih priprema Hrvatske za prijem u članstvo EU, Hrvatska je 2007.potpisala i UN-ovu Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, koja uvažavajući specifične potrebe osoba s invaliditetom, s jedne strane jamči, a s druge strane obvezuje države potpisnice na praktičnu provedbu temeljnih ljudskih prava, između ostalih: pristup informacijama; pravo na obrazovanje; pravo na rad i zapošljavanje; sudjelovanje u političkom i javnom životu te sudjelovanje u kulturnom životu.
Sigurno je i ta konvencija, kao i sam proces pristupa EU, utjecao na prilagodbu našeg zakonskog okvira pa tako i na sam Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, temeljem kojeg se za poduzeća koja su na bilo koji način pod ingerencijom (vlasništvom) države svako 3 godine povećavao propisani broj zaposlenih osoba s invaliditetom u odnosu na broj zaposlenih (što bi praktično značilo da do 2014. na svakih 25 zaposlenih u tim poduzećima ide jedna osoba s invaliditetom ili poduzeće plaća penalizaciju). Ova i niz drugih mjera koje donose spomenuti dokumenti, kao i samo usklađenje s regulativom EU tehnički su ispunjeni. Ono što je problem kao i uvijek je sama provedba istih u praksi.
Gledajući iskustva naših susjeda, članica EU, već je sad potpuno izvjesno kako nisu ni diljem EU jednaka prava osoba s invaliditetom kao što nisu ni u Njemačkoj i Rumunjskoj ili Bugarskoj, jer u konačnici sve opet ovisi o snazi nacionalnog gospodarstva i primjene zakonodavstva. Ono u čemu se EU može promatrati kao prednost za sve one koji se suočavaju s invaliditetom u Hrvatskoj je mogućnost korištenja sredstava EU, sada kroz pretpristupne fondove/projekte, a kasnije kroz Strukturne i Kohezijske fondove.

Problem pristupačnosti

Do sada su se sredstva fondova EU najviše koristila za podizanje svijesti o potrebama i jednakosti osoba s invaliditetom, pa čak i u edukacijske svrhe. A sve drugo, ono korisno i praktično, poput osiguranja pristupa (školama, fakultetima, kazalištima, radnim mjestima, sudovima i sl.) ili stvaranja uvjeta boljeg i kvalitetnijeg života za osobe s invaliditetom zavisi o prijavljivanju na projekte. Ono gdje još uvijek postoji puno prostora zasigurno je prilagodba gradova, škola i drugih institucija za nesmetano kretanje osoba koje imaju tjelesni invaliditet, kao i one koje trebaju zvučne ili svjetlosne znakove. Ne može se reći kako prilika za unaprjeđenje kvalitete življenja nema kroz sredstva fondova EU, ali za to su potrebni određeni preduvjeti. Prvenstveno proaktivnost samih udruga i institucija u prijavljivanju na projekte EU. Drugi važan faktor zasigurno je i fleksibilnost državnih tijela, brzi odgovor državne administracije, sufinanciranje od države ili drugih partnera, koje je posebno važno kod IPA projekata.
I za kraj bitno je naglasiti kako temeljem važećih zakonskih propisa, osobe s invaliditetom imaju sva prava, problemi su u praksi i provedbi istih. Samo pristupanje EU nije čarobni štapić kojim će ti problemi nestati. Potrebna je bliska suradnja institucija i udruga kao i podrška države kako bi se sredstva iz fondova EU iskoristila na način da unaprijede i povećaju kvalitetu življenja i uključivanja osoba s invaliditetom u sve sfere društvenog života.

Izvor: Večernji list

Objavljeno: 20.04.2013