Ivan Dukanović iz Baćindola četverogodišnji je dječak potpuno zdrav do prve godine, čak ni prehlada nije ga okrznula. Nakon prve godine roditelji su primijetili pri hodu njegovo nakretanje glave u jednu stranu. Poslije svih pretraga koje su učinili nije se pronašao uzrok, a Ivan je nakon mjesec dana počeo povraćati, rušiti se i u roku tri dana potpuno onemoćao. Četvrti dan dijagnosticiran mu je tumor na mozgu. Počinje njegova borba za život koja traje i danas.

Jedini izbor - rizične operacije

Marina, Ivanova majka. ispričala nam je kako je teklo vrijeme nakon postavljene dijagnoze.

"Utvrdivši da je prisutan tumor na mozgu, liječnici su nam rekli da nije dobio hidrocefalus jer je tumor zatvorio put odlaska tekućini iz mozga i Ivanu pritisnulo samo centar za disanje, inače bi umro u roku od 7 dana. U kolovozu 2011. godine Ivanu je prošao operaciju kojom mu je postavljena pumpicu da odvlači tekućinu iz mozga, a već 19. kolovoza 2011. je uslijedila rizična operacija tumora koja nam je bila jedini izbor. Trajala je 15 sati i Ivan je nakon te operacije bio 15 dana u komi. Uz sepsu i meningitis tada se prvi put začepila unutarnja pumpica i ponovno je išao u salu na ugradnju pumpice. Dobili smo dijagnozu na biopsiji: tumor je anaplastički ependimom gradius III posljednji stupanj zloćudnog tumora koji ne reagira na kemoterapiju, baš kao ni na zračenje te je sklon stalnom vraćanju. 

Ivan s mamom Marinom

Ivan se oporavljao od operacije, počeo je samostalno jesti, ali kako nisu mogli uspostaviti da pumpica radi unutar tijela stalno je išao na operacije pumpice nakon kojih bi slijedili meningitisi. Nakon samo dva mjeseca u listopadu 2011. godine magnet je pokazao da je Ivanov tumor narastao na istu veličinu kao i prije i da nemamo vremena. Ivan je tada imao upalu lubanjske kosti, osteomijelitis i ponovno završio sa začepljenom pumpicom na operaciji. Doktori su nam rekli da nam je operacija jedini izbor. U trenutnom stanju kemoterapija bi ga ubila, a ako ne idemo na operaciju prognoze su također bile katastrofalne - smrt. Odlučili smo operirati tumor pod cijenu da umre na stolu, jer je to je bila jedina mogućnost da preživi.

Najjači ciklus kemoterapija

Na rođenadan Ivanove sestre Lare 31. listoipada 2011., Ivan je ponovno operirao tumor, operacija je trajala 10 sati i doktor je rekao da je izvadio sve što je vidio. Nakon operacije Ivan je bio dva dana u komi. Probudivši se nije se mogao skinuti s respiratora-aparata koji diše umjesto njega pet tjedana, te su nam rekli da bi bilo najbolje da Ivanu izvedu trajni otvor na vratu (traheostomu) uz korištenje cijevi za disanje (kanila), jer će u protivnom doći do oštećenja glasnica i mogao bi ostati nijem.
Tijekom tih 5 tjedana Ivan je opet operirao pumpicu i dalje imao meningitis i još je dobio Guillain-Barre syndrom. Krenuo je petnaesti dan nakon operacije sa kemoterapijom koja je bila užasno jaka. Da nije bilo svih komplikacija prvo bi išao na zračenje, ali djeca se ne zrače prije treće godine života. Kemoterapiju je dobivao godinu dana. Cilj joj je bio da zadrži rast tumora dok ne stignemo do zračenja. Od svake kemoterapije Ivanu bi bilo strašno loše i dobio bi sepsu, epi napade, bio je siv, beživotan, spavao danima. Kemoterapije su išle u intervalima od 14 dana, a između njih bi bio u operacijskoj sali kad pumpice nisu radile. Na Badnjak je operirao pumpicu, a na staru godinu je ona opet bila začepljena.Tada je ponovno išao u salu da mu zamjene pumpicu, međutim nakon operacije je dobio krvarenje u mozgu i bio je šest dana u komi. Šok, dali su nam papire za prestanak liječenja koje nismo željeli potpisati.

U siječnju 2012. godine primio je najjači ciklus kemoterapije, međutim probudio se ponovno u sepsi, ali je bio stabilno. Do 8. lipnja 2012. godine smo vodili rat sa pumpicama sve zajedno 25 operacija pumpica, jer je imao silne meningitise te jedan ventrikulitis. Ventrikulitis je puno opasaniji zahvaća samu komoru mozga za razliku od meningitisa koji zahvaća ovojnicu mozga. Ivan ima na tom dijelu mozga oštećenje, to je bila MRSA bakterija otporna na antibiotike te od tada ima i epileptične napade. Konačno nakon godinu dana Ivan je izašao s intenzivne njege te je između ciklusa kemoterapije pušten u Zagreb u stan na tri dana međutim tada je dobio uro sepsu i morao se vratio u bolnicu. Nije mogao od toga svega čak ni pomaknuti glavu,bio je na kisiku. Ne jede na usta već na sondu i ne priča. Nakon toga smo bili šest mjeseci na odjelu onkologije. Ivan i ja prvi put smo pušteni našoj kući nakon godinu i šest mjeseci. Ivan je dobio 15 kemoterapija, a 16. nije primio iz straha da neće izdržati. Tumor je i dalje bio 1cm veličine, ali se sad čekalo zračenje. Išli smo na zračenje u travnju 2013. godine, tada još nije imao pune tri godine. Na glavi, na mjestu operacije tumora, Ivan nije imao kost i problem je predstavljala otvorena rana koja nije cijelila, te stoga u listopadu 2013. godine odlazi na novu operaciju. Kako bi se zatvorila rana rotirali su mu mišić, te je imao više od 50 šavova, ali konačno je zaraslo. Trenutno je Ivan sa tumorom od 5,5 kubnih centimetara bio još na gamma nožu,od tad je stabilno i planira se još jedna operacija tumora poslije 6 mjeseci.

Poziv ljudima dobrog srca

Ivan je u svemu tome dobro. Počeo je samostalno sjediti,i dalje jede na sondu koja mu je stavljena direktno u želudac, ne priča, ali je svjestan svega, zeza nas i glupira se", završava priču Ivanova mama.

Svakodnevni troškovi od trakica za šećer na koje Ivan nema pravo preko HZZO-a, jer nije na tabletama ili inzulinu zbog šećera, već ima šećer izazvan oštećenjem hipofize od zračenja, urignos trake za urin koje otkrivaju acetone i ketone u urinu koji uzrokuju opasno stanje, razna druga pomagala koja ne susrećemo i ne poznajemo dok nam je dijete zdravo. Ivan ima refluks, alergiju na kravlje mlijeko i ugljikohidrate, problem s jetrom, stoga mu je potrebna i posebna prehrana. Obitelj je bolest i liječenje iscrpila i financijski.

Tolstojove riječi "Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način" pokazala se u punini u Ivanovoj obitelj. Maleni dječak koji je proživio u svom kratkom životu toliko boli nastavlja put ka ozdravljenju. Ne pomaže se samo u blagdansko vrijeme, obitelj Dukanić treba podršku odmah i tko zna koliko će još trajati njihova patnja i borba. Možete li i želite li javite se.

Ivanov žiro račun u zagrebačkoj banci, IBAN broj računa je: HR7623600003116145536 na ime: Ivan Dukanović. Pokažimo da postoji još suosjećanja u nama i pomozimo da Ivan kvalitetno živi do trenutka ozdravljenja i povratka u naglo prekinuto djetinjstvo.

Božica Ravlić

Objavljeno: 21.04.2014