Moja priča: Tamara Bračun

"Ples me izvodi iz svakodnevice, uvodi u moj nezamjenjiv svijet u kojem je sve moguće. Daje smisao mog življenja, nema kočnica, nema povrijeđenosti, sve je fluidno i čisto, a ja se prepustim i uživam", kaže članica plesne skupine 'Magija' iz Rijeke

Tamara Bračun i njezin brat bliizanac rođeni su prije 32 godine, oboje s dijagnozom cerebralna paraliza.  Žive s obitelji u Rijeci, a život im je vezan uz invalidska kolica.
"Iako smo blizanci imamo različite interese, Marin je pozitivan i veseo, nadaren za strane jezike, voli talijansku muziku, sport i sve te aktivnosti  ga okupiraju", započinje svoju priču Tamara. 

Izolirana od svijeta

"Emotivno smo vezani, ali obzirom na različite interese svatko se kreće u vlastitom smjeru, a međusobna smo podrška u svim segmentima života, dok je on uvijek na mojoj strani kao pravi striji brat.

Završila sam srednju Ekonomsku školu u Rijeci, smjer Upravni referent, tada se otvorio poseban odjel u prizemlju što mi je pomoglo zbog pristupačnosti. Bilo nas je samo petero, to  je bilo dobro s obzirom da su nam  profesori mogli pružati više ponaosob, ali osjećala sam se kao u getu. Izolirana od svijeta,  zapravo od ostalih učenika bez invaliditeta, u nemogućnosti da nešto promijenim prilagodila sam se situaciji. Nakon školovanja nisam imala priliku za zapošljavanje, često mi se to objašnjava teškom situacijom u državi. Nama s invaliditetom nije jednostavno tražiti posao, ograničeni smo specifičnim tjelesnim ograničenjima. Nameće se potreba za postojanjem određene agencije za posredovanje između poslodavaca i osoba s invaliditetom koja bi obzirno našim ograničenjima pomogla pri izboru radnog mjesta i posla koji možemo raditi.

Oduvijek sam se željela baviti plesom, za mene je ples život, bila sam uvjerena da je to nemoguće, zbog mojih nekoordiniranih i nekontroliranih pokreta, pa ipak žarka želja, um i upornost pobjeđuju tijelo. Danas se bavim raznim aktivnostima, najdraže mi je pohađanje treninga suvremenog plesa koji je moje nadahnuće. Plešem u plesnoj grupi 'Magija'. Grupu čine mlade osobe s invaliditetom iz Udruge osoba s cerebralnom i dječjom paralizom Rijeka. 'Magija' djeluje punih sedam godina, kreativno istražujući plesni pokret na području fizičkog kazališta i suvremenog plesa.
Naši plesni treninzi sastoje se od tri dijela, prvog u kojem se radi na nadogradnji plesačeve plesne tehnike, te drugog gdje se razvija kreativni potencijal i sposobnost za istraživanje pokreta, promišljanje i analiza vlastitog i tuđih plesnih materijala. Treći dio treninga odnosi se na koreografske probe Plesne grupe Magija u kojem se objedinjavaju prva dva dijela plesnih treninga,  kroz ponavljanje, tehničko usavršavanje i nadogradnju postojećeg plesnog materijala.

Svijet u plesnoj magiji

Trenutak kad me obasjaju svjetla pozornice preplavi me osjećajima sreće, uzbuđenja, ushita i velike moći. U tom trenutku cijeli je svijet moj, cijeli je svijet pozornica. Uzbuđenje raste i raste, a ja se osjećam kao zvijezda koja svojim pokretima mora očarati publiku, predočiti mimikom lica i pokretima tijela što želim reći. Moja kolica imaju vlastitu priču, ponekad su neposlušna, čak i kad ih ne dodirujem ona su dio mene, moje duše, plešu sama čak i kad im ja to ne dozvolim. Pokušavam ih smiriti, uspijevam i dalje nastavljamo zajedno, sa mnom kao vladaricom. Izvodimo koreografiju zajedno dalje, iako moja lijeva ruka nije ravna koliko bi prirodno trebala biti i ide svojim putem, ali time čini svoju formu koja je umjetnička i neponovljiva. Ples me izvodi iz svakodnevice, uvodi u moj nezamjenjiv  svijet u kojem je sve moguće. Daje smisao mog življenja, nema kočnica, nema povrijeđenosti, sve je fluidno i čisto, a ja se prepustim i uživam. Ispraznim od svih negativnih emocija i iskazujem pozitivne na samo meni svojstven način. Ples odražava ono što je potisnuto u čovjekovoj nutrini, svaki novi pokret može probuditi nove osjećaje, radom na osjećajima može se utjecati na slobodniji pokret tijela, fizičkim izražavanjem i osvještavanjem napetosti možemo razbiti vlastite tjelesno-emocionalne okove, zakočenosti i doći u kontakt sa vlastitom vitalnom snagom i energijom čime svome tijelu dajemo prostor za nove početke i nova iskustva.

Sloboda uz osobnog asistenta

Uz ples bavim se mrežnim marketingom i rekreativno plivanjem. Od ljeta 2008. godine imam osobnu asistenticu preko Udruge CDP, danas Rozinu koja mi pomaže pri ustajanju, oblačenju, higijeni, svakoodnevnim aktivnostima i kretanju. Ona je moja produžena ruka, Grad Rijeka i brojni objekti u njemu neprilagođeni su za kretanje osoba u invalidskim kolicima i pri tome mi je njezina pomoć neophodna. Na žalost sa mnom je samo četiri sata dnevno, pet puta tjedno što mi sigurno neće biti dovoljno u skoroj budućnosti kada planiram živjeti sama. Osobni asistent pruža samostalnost, osjećaj slobode, mogućnost da učinim što i kad  želim na način koji meni odgovara. Sloboda je ono bez čega ni jedan čovjek ne može biti sretan, ona je jednostavno poput zraka, omogućava mi da dišem punim plućima.

Piše: Božica Ravlić