PITANJE: L.G. (24) Studiram i na predavanjima se često susrećem s jednim dečkom koji je slijep. Razgovaramo o obvezama, ispitima, ponekad se nasmijemo nekim događajima na faksu

Ono što mene interesira i  ne znam kako da postupim je moja želja da ga upoznam i privatno. Ponekad po njegovoj reakciji kad mu se javim mislim da mu se sviđam. Kako da mu na nenametljiv način pokažem da želim više od usputnih razgovora, želim se bolje upoznati s njim. Bojim se ja učiniti prvi korak i pozvati ga na kavu, možda će pomisliti da sam nametljiva. Ne znam ima li on strah zbog sljepoće, meni izgleda da ga to ne ograničava, otvoren je i baš mi se sviđa. Što bi mi vi savjetovali?
ODGOVAR: Poštovana, razumijem Vašu želju da se bolje upoznate s dečkom koji ne vidi jer Vam se sviđa,  ali i Vašu obazrivost prema njemu. Vi ste u prednosti pred mladićem koji ne vidi, jer možete, odnosno vidite čitati njegovu neverbalnu komunikaciju po kojoj zaključujete da mu se sviđate, dok on ne može na izrazu Vašeg lica ništa pročitati, te svaka Vaša informacija treba biti verbalizirana. Svijet je uglavnom prilagođen onima koji vide. Predlažem da, prije nego li odlučite bilo što poduzeti, potražite informacije kako komunicirati sa slijepim osobama. Mladić se vjerojatno boji Vašeg susreta izvan fakulteta jer bi mu u tom pogledu možda trebala određena pomoć.

Prirodno je, ako osjećate nešto prema mladiću da ga želite bolje upoznati i biti češće u njegovom društvu, možda i on to želi no ne usudi se učiniti prvi korak,  jer možda misli da ne zaslužuje djevojku poput Vas, jer se boji priznati  da treba pomoć, iako se čini da je otvoren, kao što Vi navodite.
Čini mi se da oboje skrivate osjećaje. Preporučam da se upoznate i s pravilima pristupa i slijepoj osobi, te da onda predložite poziv na kavu. Jedan takav poziv s Vaše strane ne bi trebao stvarati dojam da ste nametljivi. Na kraju što možete izgubiti ako pokušate napraviti prvi korak? Kod toga trebate imati na umu da slijepe osobe ne mogu same savladati neke prepreke te bi bilo dobro da otvoreno pitate mladića koji bi mu vid pomoći trebao. Slijepa osoba ponekad treba pomoć pri kretanju.  Ako je i dobro osposobljena za samostalno kretanje moglo bi se dogoditi, da zbog određenih emocija, počne raditi  greške, jer se ne može u tom slučaju dobro kontrolirati, a to bi mu moglo biti vrlo neugodno.  Ako odbije pomoć ne trebate biti povrijeđeni, jer u tom slučaju ima razrađenu tehniku kretanja. Uočili ste njegovu reakciju po kojoj zaključujete da mu se sviđate, a vjerujem da Vas tu vodi i Vaša intuicija , te preporučam da je slijedite i da pozovete dečka na kavu. Preporučam da se dobro pripremite za taj prvi susret, da se odnosite jednako kako biste se odnosili i prema nekom tko nije slijep tj.  da ne pokazujete samilost ili sažaljenje jer su to negativni osjećaji koju osobu s invaliditetom smetaju i vrijeđaju.

Ponekad je važno odvažiti se i  potaknuti  drugu osobu kako bi se ostvarila neka željena situacija. Kad se odvažite na takav jedan korak vrlo brzo ćete vidjeti jeste li postupili ispravno ili ne, te ćete barem znati na čemu ste i nećete se više „mučiti“ što da učinite.

Želim Vam puno sreće!
Anđelka Bunić, prof.def.

Objavljeno: 18.10.2013