PITANJE: C.R. (33) Imam cerebralnu paralizu i koliko-toliko zadovoljna sam svojim životom. Ono što bih voljela mijenjati, a ne znam kako, moj je društveni život. Prijateljice su se udale, imaju obitelj, nemaju vremena za druženje

Usamljena sam, ne znam gdje da upoznam nekog. Živim u gradu, roditelji me podržavaju. Preko Facebooka upoznajem nove ljude, stavljam fotografije na kojima izgledam privlačno. Zato vjerojatno povremeno dobijem poziv i za susret u živo. A tada me uhvati strah od reakcije muškarca kad me uistinu vidi u kolicima. Kako da prevladam taj strah? Voljela bih se zaljubiti i imati svoju obitelj. Mislite da želim previše?

ODGOVOR: Draga C., ne mislim da želite previše. Želite ono što većina nas, pa tako i osobe s invaliditetom, u određenim godinama želi.
Kad dođu u Vaše godine, isti problem, ukoliko su ostale same, dijele i sve druge mlade osobe.
Vrijeme "ludih“ provoda i izlazaka (ako ih je do tada i bilo) je prošlo, društvo se osulo.
Oni koji imaju obitelj, nemaju vremena za druženja. Njihov život je sada potpuno drugačije posložen, prioriteti bitno različiti. Sve su to poznate i razumljive stvari.
Pitate gdje da upoznate nekog? Pokušavate putem Facebook-a i to je u redu. To što se predstavljate fotografijama na kojima izgledate privlačno, razumljivo je. Svi se mi uglavnom želimo predstaviti u najboljem svjetlu, u najboljem izdanju.
To što lijepo izgledate svakako može biti Vaša prednost, no Vaša prava vrijednost je u onome što ste Vi iznutra, kakva ste osoba.
U današnje vrijeme, kad se glorificira uglavnom izgled i vanjština, teško je prikloniti se takvom stavu, ostati uz prave vrijednosti. Uspoređujući se sa zadanim idealom, a svjesni svog nedostatka ( viška kilograma, govorne mane, izrazito viskog ili niskog rasta, uočljive tjelesne disproporcije, invaliditeta i sl.)  vrlo lako se možemo osjetiti nesigurnima.
Vezano uz to, naše društvo vrlo teško prihvaća različitost bilo kakve vrste, te se sve što odstupa od uobičajenog, podvrgava posebnom sudu, kritici, predrasudi ili odbacivanju.
Zbog svega toga, javlja se Vaša nesigurnost i strah kako će muškarac s kojim ste dogovorili susret reagirati na Vaša kolica.
Kod toga, upravo će Vaš stav biti od presudne važnosti.
Zato, koliko god je više moguće, poradite na tome da budete pomireni sa svojim invaliditetom, sa samom sobom. Upoznajte svoje dobre i jake strane, svoju posebnost, po čemu ste Vi - Vi.
Budite svjesni svoje vrijednosti, te da ste puno više od Vaših kolica, da zaslužujete ljubav, pažnju i poštovanje.
Ništa nije tako privlačno kao kad se usudimo živjeti i odražavati ono što jesmo. Kad dozvolimo drugima da nas takve upoznaju. Tada se najbolje i osjećamo, jednostavno zračimo pozitivom. Tada smo drugima privlačni.
Istina, to često zahtijeva hrabrost. No, ljudi to znaju prepoznati i cijeniti. Kod mnogih, to će izazvati iskreno divljenje.
Što ako muškarac s kojim ste dogovorili susret to ne bude tako vidio?
To će samo značiti kako on očigledno ne dijeli Vaše unutarnje vrijednosti, te da tako on za Vas nikako ne može biti onaj pravi. Tako će Vaša kolica biti test koji će Vam uštedjeti vrijeme koje biste možda s nekime proveli prije negoli biste shvatili to isto: da ne možete zajedno jer ne dijelite iste vrijednosti.
Koja je prednost Vaših godina? Ako uzmemo da, po prirodi stvari, žene najčešće biraju muškarce nekoliko godina starije od njih samih, tada su muškarci koji Vama mogu biti par, dobrano „zagazili“ u četvrto desetljeće. Veliki broj muškaraca te dobi već je uglavnom shvatio kako izgled i vanjština nije nešto na čemu treba graditi ozbiljnu vezu. U toj dobi, oni su puno spremniji na žrtvu i odricanje, nego muškarci mlađe dobi. Shvaćaju kako dobar odnos podrazumijeva i davanje, a ne samo primanje. Ukoliko i sami imaju neki nedostatak kojeg su svjesni, tim više će biti spremniji prihvatiti i Vaš.
U toj dobi, ima veliki broj muškaraca koji za sobom već imaju neuspjeli brak, vjerojatno i dijete ili djecu. Možda žele započeti novi život? Mislite li da oni nemaju nesigurnosti i strahova oko toga hoće li, zbog toga, biti prihvaćeni?
Kako vidite, razloga za sumnje u sebe i nesigurnosti, ima puno. One su više pravilo, nego izuzetak. Budite svjesni toga kad se slijedeći put budete spremali za taj „sudbonosni“ susret, od kojeg vjerojatno puno očekujete.
Ako Vam je ikako moguće, bilo bi dobro da ga ipak ne doživljavate takvim, jer to stvara dodatni teret, zbog kojega se nećete moći predstaviti u pravom svjetlu.
Očekivanja nas itekako znaju opteretiti i treba ih se, koliko je više moguće, kloniti.
Zato bi možda bilo dobro da najprije tražite neobavezni, prijateljski odnos, te da takvom odnosu, s vremenom, dadete mogućnost spontanog razvijanja u "nešto više“.
Ono što bih Vam još željela preporučiti jest to da se, osim kontakata na društvenim mrežama, uključite i u neku konkretniju aktivnost. Niste naveli u kojem gradu živite, no u Zagrebu postoji Plesni centar za osobe s invaliditetom. Također, postoji i fitness prilagođen njihovim potrebama.
Polako, osobe s invaliditetom postaju sve uključenije, kroz posebne programe koji se za njih osmišljavaju.
Osobni, "živi“ kontakt svakako ima svojih prednosti u odnosu na onaj drugi, u izvjesnoj mjeri ipak virtualni.
No, ako ste već nepopravljivi pobornik ili čak fan Društvenih mreža, ostaje Vam na raspolaganju pokrenuti Grupu osoba 30+  koje traže upoznavanje i druženje.
Nisam sigurna ne postoji li možda već takva ili slična Grupa? Ali, znam da onih koji su u toj dobi „single“ ( sa ili bez invaliditeta), ima jako puno. I da uglavnom svi žele isto. Dakle?

Vesna Hari, dipl. inž. socijalnog rada

Objavljeno: 11.03.2014