PITANJE: I.K. (31) Imam sina s Down sindromom koji bi sljedeće godine trebao krenuti u osnovnu školu. Nije išao u vrtić, ja sam ga čuvala. Živimo na selu, daleko od grada

Svi ga gledaju kao jadnika, a puno smo postigli,  radim s njim odmalena i bistro je dijete u skladu s mogućnostima. Željela bih da ide u redovnu školu, a već čujem komentare same ravnateljice škole da mu nije mjesto u redovnoj školi. Kome da se obratim i tko će donijeti odluku o njegovom školovanju?

ODGOVOR: Draga I. K., hrabra ste Vi majka koja ste, uvjerena sam, dali sinu puno ljubavi, pažnje i strpljenja što je upravo potrebno svakom djetetu bez obzira je li dijete s poteškoćama u razvoju ili ne. Djecu s Down sindromom zovu još i „djeca sunca“ jer su ona uvijek vedra i nasmijana ako im se pruži puno ljubavi i nježnosti. Zato sam sigurna kako Vam Vaš sin svakoga dana čini radost svojom vedrinom, zagrljajima i čestom potrebom za ljubljenjem  jer ovoj  djeci nikad dosta takvih iskaza nježnosti, a mora se priznati da svakom roditelju godi kad mu djeca iskazuju ovakvim ponašanjem svoju zahvalnost, koju možda ne mogu ili ne znaju izraziti riječima. Vjerujem da ste puno postigli jer niste digli ruke od svog djeteta, unatoč okolini koja Vam ne daje podršku, unatoč tome da živite daleko od neke institucije koja bi Vam pomogla u odgoju Vašeg ljubimca.
A sad ona druga strana koju ne možete promijeniti ali možda možete naći izlaz iz neprilike.
Danas je teško u prvom razredu i djeci koja nemaju razvojne poteškoće jer je program koncipiran tako da dijete već praktički treba znati dobro čitati kad krene u školu, jer se kroz sadržaje početnog čitanja i pisanja prolazi prebrzo, vjerojatno zbog činjenice što mnoga djeca zaista dobro čitaju dolaskom u školu. Zato i djeca koja su intelektualno prosječne ili čak iznadprosječne inteligencije, a imaju neke poteškoće, kao što je smanjena pažnja, neki oblici disleksije i disgrafije, hiperaktivnost, imaju velike probleme u prvom razredu jer nastavni kadar nije dovoljno educiran da bi prepoznao navedene oblike ako oni nisu izrazito naglašeni, te takva djeca kao i njihovi roditelji, muku muče u nižim razredima osnovne škole.
Čuli ste mišljenje ravnateljice škole vjerojatno od drugih, koji Vam možda i ne žele dobro, te Vam savjetujem da se ne obazirete na te komentare, već da se najavite na razgovor i da izrazite svoje želje ali i da zatražite pomoć da Vam se odobri da u ovih godinu dana do polaska Vašeg sina u školu, radi neka stručna osoba koja bi sina individualno pripremala za školu, iako postoji i tzv. mala škola čiji sadržaji vjerojatno ne bi bili dovoljni za pravilnu pripremu za školu. Ako to ne bi bilo moguće onda zamolite da Vama daje netko instrukcije što i kako raditi da sina pripremite za školu. Preporučam Vam da ne žurite s upisom u školu i da ne gledate u tom pogledu njegove vršnjake, jer je bolje krenuti kasnije ali uz dobre pripreme nego li krenuti s vršnjacima te prouzročiti traume i strah od škole koje je onda teže liječiti.
Danas se zastupa princip uključivanja djece s razvojnim poteškoćama u redovnu školu pod nazivom inkluzivna edukacija, koja omogućava velikom broju djece obrazovanje u svom prirodnom socijalnom okruženju, što doprinosi da se što manji broj djece zbog obrazovanja izdvaja iz obitelji.
Uključivanjem djece s posebnim potrebama u redovne škole postiže se i socijalizacija i integracija djece s teškoćama u razvoju, bolji stav nastavnika prema integraciji djece s teškoćama u razvoju, prihvaćanje različitosti, hrabrost u traženju i primanju pomoći od drugih, razvoj tolerancije, jačanje osobnosti djece s posebnim potrebama, te stjecanje samopouzdanja i pozitivne slike o sebi.

Osim toga Vaš sin ima ostvariti i pravo na osobnog asistenta koji bi mu pomagao i davao podršku tamo gdje bi mu bila potrebna jer je asistentova uloga pružati ''tehničku pomoć'' djetetu s posebnim edukacijskim potrebama, nastavniku i čitavom razredu, ovisno o potrebama u određenom trenutku. Boravak djeteta u školi tako je manje stresan za dijete, nastavnika i čitav razred.

Nadam se da sam Vam uspjela bar malo rasvijetliti situacije u kojima biste se mogli naći Vi i Vaš sin ako se ne raspitate i ne savjetujete s osobama koje su zadužene za rješavanje problema kao što je Vaš, te Vam stoga preporučam da se obratite Vašem Centru za socijalnu skrb a ako ne biste tamo naišli na razumijevanje onda da se obratite nekoj od službi Ministarstva obrazovanja, koja bi Vam trebala dati informacije o želji da Vaš sin pohađa redovnu osnovnu školu na što i po zakonu ima pravo.

Draga majko, samo hrabro naprijed, jer hrabre sreća prati! Uživajte u svom anđelu!

Anđelka Bunić, prof. def.

Objavljeno: 10.01.2014