PITANJE: L. N. (50) Imam kćer s mentalnom retardacijom koja nije završila osnovnu školu. Pokušali smo, no bilo je puno neugodnih incidenata, ona nije mogla pratiti nastavu

Problem s kojim se ne znam nositi i ne znam kako se postaviti njezina je prirodna potreba zbog koje je ne osuđujem. Međutim, trebam savjet. Ona vidi da sve njene malobrojne prijateljice koje su zdrave imaju dečke, udale su se neke su i majke. U posljednje vrijeme stalno inzistira da želi dečka i zna biti neugodna kad smo vani. Počinje razgovor i priču o braku i djeci s nepoznatim muškarcima. Oni vide njezino stanje, neki imaju i strpljenja pa joj pokušavaju objasniti da se ne poznaju. Ali problem je kad se vratimo kući, ona je ljuta na mene. Hoće da joj pomognem pronaći dečka, želi dijete. Što da radim? Nije mi lako, zanima me možete li mi kako pomoći, dati savjet. Postoji li kakva udruga ili ustanova u kojoj bi nam mogli pomoći i objasniti što da radimo?

ODGOVOR: Draga majko, znam da nije lako nositi se s osebujnim i iskrenim bićem kao što je Vaša kćer, ali sam uvjerena da s druge strane imate puno ljepote u zajedničkom životu  jer Vam ona može biti izvor velike radosti i privrženosti kako samo takve osobe znaju. Sve ono dobro što sam naučila o vrijednostima i jednostavnosti života, naučila sam od djece i osoba koje u duši uvijek ostaju djeca te kao takva  žive uvijek u sadašnjem trenutku što mnogima od nas, koji se smatramo „normalnima“ nedostaje jer smo obilježeni prošlošću ili opterećeni budućnošću. Radeći i družeći se s odraslim osobama s intelektualnim poteškoćama shvatila sam da ne postoje „oni“ i „mi“, jer su nam svima  primarne potrebe iste ili slične, jer svi pripadamo istoj velikoj ljudskoj obitelji. Drago mi je da ne osuđujete jednu od osnovnih potreba svake osobe, pa tako i Vaše kćerke, a to je potreba da voli i da bude voljena.

Osobe s intelektualnim poteškoćama, često zbog toga što neiskvarenim duhom podsjećaju na malu djecu,  znaju davati i primati ljubav, bez posebnog učenja te vještine. I ne samo to. Te osobe se zaljubljuju i ostvaruju bezuvjetnu ljubav ne gledajući na fizičku privlačnost ili nedostatke objekta svoje ljubavi, jer gledaju srcem.
No put do ostvarenja kvalitetne veze i eventualnog braka osoba s intelektualnim teškoćama je dugačak i pritom im je potrebna podrška zajednice i stručnih osoba, jer ove osobe ne mogu učiti tzv. iskustvenim učenjem tj. učenjem preko primjera, ne mogu razmišljati na apstraktni način, jer im taj aspekt razmišljanja nije razvijen, te u tom području ostaju na razini konkretnog razmišljanja. Djeca i odrasle osobe bez intelektualnih poteškoća uče promatrajući i oponašajući primjere iz svoje okoline te im najčešće nije potrebna pomoć sa strane kao što je to potrebno osobama kao što je Vaša kćer.
Svi ljudi imaju pravo na brak, obitelj i ljubav, pa tako i Vaša kćer, a na društvu je također zadaća da i osobama koje imaju intelektualne ili mentalne teškoće omogući što potpuniji život, i pomogne im u dijelu u kojem to same nisu sposobne.
Prvi korak prema odabiranju partnera je, stoga, učenje vještina vršenja izbora i donošenja odluka.
Također važno je posvetiti dio vremena edukaciji o spolnosti, o edukaciji ponašanja prema suprotnom spolu, jer postoji velika opasnost, s obzirom da Vaša kćer javno iskazuje svoje potrebe nepoznatim muškarcima, da bude predmet iskorištavanja.  Pošto kod većine osoba s intelektualnim poteškoćama uglavnom ne postoji zaostajanje u tjelesno-biološkom aspektu spolnog razvoja, potrebno je da se Vaša kćer  na njoj primjeren način informira o rizicima spolnog ponašanja, kao što su spolne bolesti i neželjena trudnoća, i načinima zaštite te da osvijesti (socijalno) primjerene oblike seksualnog izražavanja.
Često je potrebna pomoć u održavanju svakodnevice zajedničkog života te je tako potrebno učenje vještina svakodnevnog življenja kao što je učiti kako oprati rublje, pospremati, skuhati ručak, održavati higijenu i sl. tako da nikad nije kasno za cjeloživotno učenje koje se sve više propagira i uvodi u svakodnevni život i sve ga više ljudi usvaja kao važnu potrebu za što kvalitetnijim životom.

Osobama s intelektualnim teškoćama važno je imati stručnjake na koje se mogu osloniti i koji će pronalaziti i poticati njihove sposobnosti i raditi na učenju novih vještina u eventualnom braku ako bi do njega došlo.

Ako Vaša kćer živi samo s Vama ili u obitelji bilo bi dobro da bude uključena u neku ustanovu ili udrugu koja nudi cjelodnevni boravak ili boravak u određene dane kojih za odrasle osobe s intelektualnim poteškoćama u gradu Zagrebu ima popriličan broj, a i svako veće mjesto ima neku udrugu ili klub koji ima programe za odrasle osobe kao što je Vaša kćer, ( o tome Vam može pružiti točnije informacije Vaš Centar za socijalnu skrb). Ako kćer cijelo vrijeme boravi s Vama bilo bi dobro da izađe u društvo svojih vršnjaka u neki od programa koji se nude, gdje bi naučila osnovne vještine komuniciranja, zatim gdje bi naučila na adekvatan način izražavati svoje potrebe, kulturno se ophoditi u sredstvima javnog prijevoza i niz drugih aktivnosti koje su potrebne za kvalitetan i ispunjen život u zajednici.
Možda će Vam pomoći informacija da je svojevremeno uvažena profesorica Danijela Bratković s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta s Odjela za inkluzivnu edukaciju i rehabilitaciju,  izdala  priručnik: „Edukacija o spolnosti osoba s mentalnom retardacijom“.
Draga majko, nadam se da sam Vam bar malo pomogla u traženju izlaza iz postojeće situacije u kojoj se nalazite Vi i Vaša kćer i da ćete ubrzo naći rješenje problema koji je moguće, uz adekvatan pristup, riješiti na obostrano zadovoljstvo.
Anđelka Bunić, prof. def.

Objavljeno: 05.01.2014