PITANJE: G.C. (35) Nakon skoka u vodu ostala sam paralizirana od struka nadolje. Od toga je prošlo pet godina. U vrijeme stradavanja živjela sam sama, ali povratkom s rehabilitacije bilo je prirodno i neophodno da se vratim u roditeljsku kuću. Stan sam iznajmila, otišla u mirovinu i danas ne znam što sa sobom

Mirovina je mala, život kod kuće dosadan, televizija, povremena kava van kuće i monotonija. Voljela bih opet pokušati samostalan život. Mislite li da je prekasno za taj potez? Roditelji nemaju velika primanja, ne znam kako bi i hoću li  financijski to moći podnijeti, znam da mi je život prazan. Ima li nade za mene?
ODGOVOR: Mudri narod kaže da nada zadnja umire. Nemojte dozvoliti da ovako mlada izgubite nadu.
Poštovana, pokušavam shvatiti kako je to kad u nekoliko sekundi ostanete paralizirani i kad nestane života koji ste do tada imali .  Teško je to zamisliti a kamo li doživjeti i preživjeti. Znam da Vam nije nimalo lako, naročito ako ste imali uređen i samostalan život, no možda Vam može biti neka utjeha da niste jedina osoba koja se našla u toj situaciji, da su mnoge od njih napravile prava čuda i junačke pothvate od svog života. Bilo je sasvim u redu da ste se vratili u roditeljsku kuću, jer tko Vas je mogao bolje i ljepše primiti i njegovati od Vaših roditelja jer prava roditeljska ljubav nema granica i brižni roditelji pomažu svom djetetu kad mu je to potrebno i koliko mu je to potrebn, bez obzira na godine života. Poslije pet godina zajedničkog života sasvim je normalno da se želite opet osamostaliti i odvojiti od roditelja jer želite nastaviti svoj život tamo gdje je on bio nasilno prekinut, te poboljšati kvalitetu svog života.  Mlada ste osoba i pred Vama je puno izazova i prilika. Ne znam što ste do nesreće radili i je li bilo potrebno da odete u mirovinu, jeste li se s kime prije toga posavjetovali, jer za mnoga zanimanja nije neophodno da ste mobilni. Preporučam Vam da ako Vaše dosadašnje zanimanje ne možete više obavljati, da se usmjerite na neka nova područja, da nađete neke zanimacije koje će Vam oduzimati suvišno vrijeme koje Vas s pravom ne zadovoljava jer imate previše slobodnog vremena koje ne možete potrošiti samo na gledanje TV-a i odlaskom na kavu. Nikad nije prekasno da se pokrenete i počnete nešto novo. Vaše nezadovoljstvo opisanim načinom života neka bude prvi korak prema poduzimanju radnji da se opet osamostalite. Svaki dan postavite si neki cilj kojeg možete ostvariti. Ostvarivanjem realno postavljenih ciljeva Vi ćete steći samopouzdanje i onda neće biti teško ostvariti svoje snove. Kad čvrsto odlučite krenuti na put promjene i traganja za nečim boljim, sigurna sam da ćete naići na odgovore i ljude koji će Vam u tome pomoći.

Od srca Vam želim da se pokrenete i ostvarite ono za čim težite!
Anđelka Bunić, prof. def.

Objavljeno: 23.08.2013