Branimir Šutalo, strastveni filmofil i kvizoman, kao slijepa osoba nije dozvolio da ga sitnica poput gubitka vida odvoji od 'najvažnije sporedne stvari na svijetu' - filma, pa će prvi put u povijesti na ovim prostorima, samo za In-Portal, pisati filmske kritike za slijepe i slabovidne

Jedna od mnogih predrasuda o slijepima je da oni ne mogu uživati u gledanju filmova. Smatra se da je film, kao vizualani medij, rezerviran samo za videće ljude. Prije svega, film nije samo vizualani medij. Postoje i zvukovni aspekti kao što su - glazba, zvučni efekti i dijalozi koji mogu biti značajni pokretači radnje filma. Uostalom, dovoljno je da se videći prisjete koliko su puta, radeći nešto treće, gledali televiziju okrenuti leđima. To mogu i sam potvrditi jer sam to činio dok  sam vidio. Znao sam se dobro nasmijati nekoj humorističnoj sceni, gledajući je "leđima". Dakle, slijepi gledaju filmove i uživaju u tome. To smo utvrdili. Idemo dalje.

Gledati film 'čulom duše'

Jasno je da se slijepi  susreću  s cijeli nizom poteškoća pri nastojanju da se što bolje približe čarima sedme umjetnosti. Da bi doživljaj bio pravi, mora se poklopiti nekoliko preduvjeta. Prvo, dobar narator. To je najčešće, ako nije u pitanju standardizirana naracija (o tome drugom prilikom), neka slijepoj osobi bliska osoba. Znati opisivati film nekome koji ga ne može vidjeti nije lak posao. Treba znati razlučiti bitno od nebitnoga (i o tome drugi put). Takve stvari se nauče u interakciji sa slijepom osobom i dobiju se iskustvom. Drugo, nije svaki film jednako gledljiv. Ima filmova koji, iz različitih razloga i unatoč naratoru nisu pristupačni slijepoj osobi. Film može biti "nabrijani" akcijski blockbuster  u kojem naglasak nije stavljen na priču nego na bjesomučno izmjenjivanje kadrova uz nepodnošljivu buku. Zbog nemogućnosti praćenja takvih filmova, slijepi i nemaju razloga biti posebno nesretni.

"Potreba za filmskom kritikom za slijepe tim je veća ako znamo da je iskustvo gledanja 'negledljivog' filma slijepima traumatičnije, nego je to gledanje lošeg filma za videću osobu"

Postoje i umjetnički vrijedni filmovi koji su fokus stavili na vizualno. Kod takvih filmova je važan rad kamere, fotografija, simbolika, a manje priča i dijalozi. Takvi filmovi su u pravilu dosadni pa ne treba pretjerano žaliti ni zbog njih. Nažalost, većinu hrvatske kinematografije možemo svrstati u taj tip filmova. To je šteta jer dobro poznavanje jezika kojim se u filmu govori odlično dođe pri gledanju filma. Što onda čini dobar film za slijepe? Idealni su filmovi s pripovjedačem, manjim brojem likova, razrađenim dijalozima i s klasičnom narativnom strukturom.

Bijeli štapovi za ocjenu filma

Videće osobe, kako pri odlasku u kino ne bi bacile novac na loš film, konzultiraju mišljenja filmskih kritičara. To su ljudi koji za plaću gledaju i loše filmove kako ih drugi ne bi morali gledati. Ovdje se susrećemo s problemom s kojim se  ova kolumna želi uhvatiti u koštac, a to je nepostojanje filmske kritike za slijepe. Potreba je tim veća ako znamo da je iskustvo gledanja "negledljivog" filma slijepima traumatičnije, nego je to gledanje uobičajenog, lošeg filma za videću osobu. Ova kolumna će pokušati pomoći slijepim ljubiteljima filma da izbjegnu filmove koji im nisu pristupačni te da im približi one u kojima će moći uživati zajedno sa svojim naratorima, a i bez njih. Filmovi će biti ocjenjivani bijelim štapovima od jednog do njih deset, s tim da će broj bijelih štapova označavati razinu gledljivosti. Što je broj veći, to je film bolji za slijepe. Razumije se da će se u recenzijama jasno vidjeti i moje mišljenje o čistoj umjetničkoj kvaliteti filma.  Film može biti potpuno "smeće", a da opet dobije 9 bijelih štapova. Ipak je na vama na kraju odluka hoćete li pogledati film ili nećete.

Razgovori o filmu

Kao svojevrstan uvod u naše druženje pripremio sam vam listu 10 naj filmova za slijepe. Nije riječ o "ultimativnih top10". Ima još puno filmova koji bi svojom pristupačnošću slijepom gledatelju zaslužili svoje mjesto na listi. Namjerno sam  izabrao filmske klasike, prepoznatljive filmove koje ste vjerojatno i gledali kako bi poslužili kao primjer pravog filma za slijepe. Još bih naglasio da je riječ o listi, a ne o ljestvici. Filmovi su poredani kronološkim redom i svi jednako zaslužuju svoje mjesto na listi. Na nekoj od sljedećih lista bit će 10 naj domaćih filmova za slijepe i sl.

Na kraju bih se dotakao još jednog važnog dijela filmskog doživljaja. To su razgovori o filmu. Nadam se da će se s vremenom preko vaših komentara i sugestija razbuktati i taj  dio priče o filmu. Koji je vaših top10 filmova? Što vam je važno kod naracije? Kakva su vam iskustva s odlascima u kino? Ova pitanja i mnoga druga su više nego dobrodošla.

Mojih 10 veličanstvenih:

Divan Život (1946)
Ovaj božićni klasik Franka Capre i danas jednako svježe govori o univerzalnim temama. O važnosti ljudi za život pojedinca i važnosti pojedinca za život zajednice i obitelji. Savršen film za pogledati u društvu dragih ljudi. Naratori su mogu izmjenjivati.

Ralje (1975)
Ovo Spielbergovo remek djelo ne zaslužuje svoje mjesto na listi samo zato što dijeli ime s govornom jedinicom za slijepe (JAWS), nego i zbog glazbene teme Jojna Williamsa koja i slijepima omogućuje da nakon gledanja ovog napetog filma dobro razmisle kada sljedeći put zakorače u more.

Taksist (1976)
Ovaj film bi se našao u moji top10 svih vremena. Za neke važne scene je potrebna suradnja s naratorom, ali Rober De Niro kao pripovjedač, dijalozi i soundtrack će vas potpuno začarati. Sigurno najbolji film uzme li se u obzir i sama kvaliteta filma i pristupačnost slijepima.

Annie Hall (1977)
Skoro cijeli opus Woody Allena se, zbog dugih scena s dijalozima, može svrstati u filmove za slijepe. Ima iznimaka, ali ovo remek djelo u kojem briljira Diane Keaton se ne smije propustiti.

Nepomirljivi (1992)
Clint Eastwoodova epska dekonstrukcija žanra sa svojim laganim tempom i upečatljivim ulogama ne postavlja nikakve zapreke slijepoj osobi i njegovom naratoru.

Miris žene (1992)
Jednostavno se morao naći na ovoj listi. Al Pacinov Oskarom nagrađen umirovljeni suicidalni pukovnik najprepoznatljivija je sljepačka filmska uloga u filmskoj povijesti.

Pakleni šund (1994)
Quentin Tarantino je također jedan od onih "blind friendly“ redatelja. Njegovi filmovi jednostavno žive od dijaloga. Unatoč kronološkom diskontinuumu, film se s lakoćom prati i još lakše obožava.

Forrest Gump (1994)
Ovaj moderni klasik je savršen film za slijepe. Tom Hanks nas kao pripovjedač sigurno vodi kroz turbulentne američke šezdesete. Dodajmo tome još i vrhunski soundtrack i legendarne dijaloge. Čistih 10 bijelih štapova!

Iskupljenje u Shawshanku (1994)
Na IMDB-ovoj listi se redovito nalazi na samom vrhu najboljih filmova svih vremena. Osobno ga ne stavljam tako visoko, ali potpuno zaslužuje biti na ovoj listi. Ova zatvorska drama s malo likova i Morgan Freemanom kao utjelovljenjem same ideje pripovjedača bit će prava filmska poslastica svakoj slijepoj osobi.   

Prije svitanja (1995)
Ovdje je zapravo riječ o  trilogiji, barem kako stvar trenutno stoji. Sve što se može reći za prvi dio može se reći i za nastavke Prije Sumraka (2004) i Prije ponoći (2013). Filmovi u kojima pratimo ljubavnu priču amerikanca Jesseja i francuskinje Celine. Jedini glumci su Ethan Hawke i Julie Delpy, a jedino što se na filmu događa su njihovi pametni, spontani i svima nam bliski dijalozi. Filmovi kao stvoreni za nas.

Piše: Branimir Šutalo

Objavljeno: 24.06.2013