Svjetski dan Parkinsonove bolesti: Jesu li znanstvenici na tragu lijeku za opaku bolest?

Parkinsonova bolest je bolest s poremećajima pokreta, karakterizira je pojava drhtavice ili tremora, ukočenost i usporenost, a nazvana je po liječniku Jamesu Parkinsonu. Ova neurološka progresivna bolest pogađa mali dio mozga, u dijelu koji ima važnu ulogu u kontroli voljnih pokreta

Svjetski dan Parkinsonove bolesti svake godine se obilježava 11. travnja. Udruga Parkinson i Mi, u vremenu od 10 do 12,30 sati na Cvjetnom trgu, organizirat će različite aktivnosti s ciljem promoviranja Udruge (dijelit će se brošure o bolesti, crveni tulipani, narukvice i drugi propagandni materijal) i senzibiliziranja šire javnosti s problemima s kojima se oboljeli susreću.

Nakon toga, od 13 do 15 sati održat će se četiri predavanja u prostorijama Javne tribine grada Zagreba na Kaptolu. Dr. sc. Zdravko Kolundžić održat će predavanje o ulozi logopeda u multidisciplinarnom timu stručnjaka koji skrbe o pacijentima.
Vjerujemo da ćete svojim nazočnošću doprinijeti osvještavanju građana o simptomima i posljedicama ove neugodne neurološke bolesti.

Parkinsonova bolest je bolest s poremećajima pokreta, karakterizira je pojava drhtavice ili tremora, ukočenost i usporenost, a nazvana je po liječniku iz Londona Jamesu Parkinsonu, koji je godine 1817. prvi opisao simptome bolesti.  Ova neurološka progresivna bolest pogađa mali dio mozga, u dijelu koji ima važnu ulogu u kontroli voljnih pokreta (bazalni gangliji).
Kod Parkinsonove bolesti počinje se, prividno bez razloga, tresti jedna ruka ili noga; to se poslije proširuje na drugi ud s iste ili druge strane. Tresenje se postepeno pojačava, a bolesnik sve teže radi, hoda i jede. Ako se uzbudi, tremor se pojača; kada je smiren tremor je manji; u snu potpuno prestaje. Mnogi tvrde da je u tome bit bolesti. Na žalost, osim pojave tresenja, koja je svima vidljiva, javljaju se i drugi znakovi. Često je vrlo napadna ukrućenost mišića (liječnici to zovu rigiditet). Mišići su tvrdi i stalno napeti, kao da ih bolesnik stišće svojom voljom; zato otežavaju kretnje, koje postaju nagle i mučne. Na nagli podražaj takvi se bolesnici počinju ubrzano kretati, a onda se teško zaustavljaju, pa mogu i pasti.
Bolesnici se sve teže koncentriraju, njihova je sposobnost reagiranja usporena, sve teže misle, i toga su svjesni. To se odražava i na njihovu izgledu: bore na licu se opuštaju, lice dobiva izgled maske.
Svi uzroci bolesti još nisu poznati. Znamo da se može javiti kao kasna posljedica preboljele upale mozga. No, postoje najave kako bi medicinska znanost u skorijoj budućnosti na tržište mogla izbaciti lijek koji, doduše, neće pobijediti bolest ali će svakako bitno ublažiti simptome.
Božica Ravlić