"Pokušavam svojim angažmanom pomagati, ali upravo su mi poznanstva, a danas već i prijateljstva, s osobama s invaliditetom pomogla da bolje upoznam i sebe i društvo u kojem živimo", kaže u razgovoru za In-Portal naš ugledni kazališni, filmski i televizijski glumac

U seriji razgovora s poznatima koji su svoje poslovne i životne putove isprepleli s osobama s invaliditetom susreli smo se s Goranom Grgićem, glumcem za kojega možemo reći da je jedan od onih scenskih trudbenika koji su obilježili kazalište, film i TV u prvih 20-ak godina samostalne Hrvatske. Za slijepe u Hrvatskoj će ostati upamćen kao doajen filmske naracije, a za In-Portal uz ostalo, govori o iskustvu rada na tom, slijepima tako važnom, pionirskom pothvatu

Gorane, široj javnosti ste poznati kao kazališni, filmski i televizijski glumac. Ono što nije poznato da ste aktivni na još jednom, za vas kao glumca, vrlo izazovnom polju. Riječ je o naraciji filmova za slijepe. Kako je počela vaša priča sa slijepima i filmovima? Kakav je bio osjećaj započinjati nešto novo i potpuno nepoznato?

- Udruga Zamisli me kontaktirala prije desetak godina, objasnili su svoje ideje i ambicije i krenuli smo u suradnju koja je iz godine u godinu postajala sve bolja i kvalitetnija. Nitko od nas nije imao iskustva i vjerojatno se u tim prvim naracijama prepoznaje potraga za najboljim načinom prezentiranja, za preciznim i nenametljivim opisima filma. Tražili smo se i učili na greškama. Širili smo suradnju i na kazalište. Kolege i ja smo, zajedno s članovima i korisnicima usluga udruge Zamisli, odlazili na predstave pri čemu smo uživo asistirali odnosno, pomagali u praćenju predstave. Kroz sve te zanimljive ideje, ali i realizacije udruge Zamisli, upoznavao sam se sa specifičnim problemima osoba s invaliditetom.

Kakva su bila vaša iskustva s osobama s invaliditetom prije suradnje sa slijepima, u bližoj okolici ili obitelji?
- Zaista nisam imao bliska iskustva i možda me baš ta činjenica osobne neokrznutosti tom vrstom životnih problema, privukla da ne budem samo pasivni promatrač. Pokušavam svojim angažmanom pomagati, ali upravo su mi poznanstva, a danas već i prijateljstva s osobama s invaliditetom pomogla da bolje upoznam i sebe i društvo u kojem živimo. Danas, nakon niza akcija i druženja, ponosan sam na svoje počasno članstvo u toj izuzetno aktivnoj udruzi.

Koliko vam je vaše glumačko iskustvo pomoglo pri približavanju filma slijepima, a koliko vam je druženje sa slijepim filmoljupcima pomoglo da sagledate i vlastitu profesiju?
- Nisam siguran u kojoj mjeri mi glumačko iskustvo pomaže u takvoj vrsti angažmana. Prednost glumaca je prvenstveno u dikciji, snalaženju pred mikrofonom i možda ponekom stručnom opisu filmskog rukopisa. Možda je simpatičnija činjenica da je na taj način u film involviran, osim onih u filmu, još jedan ili više glumaca koji pokušavaju približiti drugima medij koji im je profesionalno blizak. S druge strane, zaista mi je to iskustvo pomoglo da učvrstim svoje uvjerenje u važnost snimanja radio drama. Naime, od kada sam upoznao toliki broj vjernih i vrlo kritičnih slušatelja, ta vrsta glumačkog angažmana mi je još veće profesionalno iskušenje.

Kako vaše kolege reagiraju na vaš naratorski angažman? Ima li ”nevjernih Toma” i kako im uspijevate približiti činjenicu da i  slijepi uživaju u filmu?
- Već poslije prvog prilagođenog filma pozvao sam kolege da nam se pridruže i da se okušaju u takvoj vrsti naracije. I zaista je odaziv bio izuzetan. U međuvremenu je ostvarena suradnja s festivalom o pravima djece u organizaciji Unicefa Hrvatske i svaki film koji se prikaže na tom festivalu je prilagođen. Danas je već popriličan broj kolega uključen u naracije i izvrsno se u tome snalaze.

Radili ste naraciju za žanrovski širok spektar filmova, od Polanskovog Olivera Twista, Parfema pa do animiranog filma Preko ograde. No čini mi se da je rad na naraciji poljskog filma Zamisli bio posebno izazovan. Jeste li uspjeli već razviti naratorsku sklonost prema određenom filmskom žanru?
- Simpatična je koincidencija da Motovun film festival pozove udrugu Zamisli da snimi naraciju za film Zamisli koji se bavi slijepim osobama. Znao sam da će zbog teme koju obrađuje film i naracija biti zahtjevnija. zbog toga sam osjećao i veću odgovornost. Drago mi je da sam radio prilagodbu i za film Parfem jer je po knjizi koja mi je jedna od najdražih, snimljen izuzetno atraktivan film.

Za zajednicu osoba s invaliditetom se često kaže da je to najbrojnija manjina svakog društva. Procjene su da u svakoj državi,  pa tako i Hrvatskoj, živi 15 do 20 posto osoba s nekim od invaliditeta. Kako komentirate činjenicu da na filmu, kazalištu i na TV-u, unatoč njihovoj realnoj zastupljenosti u populaciji,  rijetko susrećemo likove s invaliditetom? Jeste li u vašoj karijeri igrali koji lik s invaliditetom?
- Ne mogu sa sigurnošću tvrditi, skupila se u ovih tridesetak godina paleta raznih uloga i u kazalištu i na filmu, televiziji, radiju...,al' mislim da zapravo nisam niti jedan takav lik i taj moj primjer potvrđuje vašu tezu. Tu začudnu činjenicu svojevrsne nezainteresiranosti za takve teme i osobe s invaliditetom morao bi netko dublje istražiti i ukazati na srž problema, pa bi vjerujem vremenom i nestajalo te tematske ignorancije. Mogao bih se sjetiti nekih filmova i dramskih tekstova u kojima ima likova koji imaju neku vrstu invaliditeta, no više sam nailazio i na pozornici i u literaturi likove koji su zarobljeni raznoraznim emocionalnim i duhovnim invalidnostima.

Gdje vas trenutno možemo vidjeti? Imate li kakav zanimljiv projekt koji biste nam najavili?
- Trenutno pripremam sa studentima Umjetničke akademije u Osijeku njihov nastup u HNK u Zagrebu, na svečanoj akademiji povodom stote obljetnice smrti velikog A. G. Matoša, a potom ćemo s tim istim programom gostovati u Matoševom rodnom Tovarniku. U ožujku će biti i Zagrebačka premijera 3D filma Simon čudotvorac u kojem se pojavljujem s pomalo iznenađujućom ulogom. Moram izdvojiti najnoviju predstavu HNK u Zagrebu Luđakinja iz Chaillota, s kojom smo nedavno izašli i u kojoj s veseljem igram. 

Za kraj, nalazimo se u predoskarovskom razdoblju. Koliko ste uspjeli vidjeti nominiranih filmova? Imate li svog favorita, filmskog i glumačkog?

- Ove sam godine vjerojatno najpripremljeniji za praćenje kalifornijske priredbe. Odgledao sam većinu nomiranih filmova i teško mi se odlučiti za favorite. I ove godine je niz izuzetnih kreacija. Chiwetel Ejiofor u filmu 12 godina ropstva je izvrstan, a i Brad Pitt bi konačno mogao dobiti nekog Oscara, ako ne za glumu, onda za produkciju tog filma. Iako je i na tom terenu u konkureciji s kolegom George Clooneyem koji je producirao film Kolovoz u okrugu Osage. Leonardo DiCaprio je maestralan u Vuku s Wall Streeta, ali i Joaquin Phoenix u Ona. Meryl Streep je i opet izvrsna. Bit će zanimljivo ove godine i nadam se da ovoga puta neću zaspati već kod crvenog tepiha.

Razgovarao: Branimir Šutalo

Foto: Goran Jakus/PIXSELL

Objavljeno: 25.02.2014