"Ukoliko sagledavamo ostvarivanje prava osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj, što uključuje i osobe s oštećenjem sluha i govora, u zemlji koja je među prvima ratificirala Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom, možemo zaključiti da se još uvijek na njihova prava gleda uglavnom s aspekta 'oštećenja' i 'invaliditeta'", kaže uz ostalo ravnateljica Poliklinike SUVAG

Dr. sc. Adinda Dulčić, ravnateljica je Poliklinike Suvag od 2004. godine. Iza sebe ima dugogodišnje iskustvo rada s djecom oštećena sluha i govora. Docentica je edukacijsko – rehabilitacijskih znanosti iz područja dječje i adolescentne psihijatrije, profesor i logoped te predavač na Edukacijsko–rehabilitacijskom fakultetu, Filozofskom fakultetu i Hrvatskim studijima.

Recite nam, kada bi roditelji trebali potražiti pomoć za svoje dijete u Poliklinici Suvag?

- Trenutak kad roditelji opaze da s djetetovim razvojem slušanja i govora ili s komunikacijom djeteta i okoline nešto nije u redu tj. osjete zabrinutost, nedvojbeno je trenutak kada je dobro potražiti savjet stručnjaka.

Opišite put koji prolazi dijete ili odrasla osoba oštećena sluha i govora dolaskom u Suvag?

- Dijete ili odrasla osoba oštećena sluha i govora pri dolasku u Polikliniku Suvag najprije prolazi dijagnostički postupak. Otkada je u Hrvatskoj uveden novorođenački probir na oštećenje sluha 2002. godine, sumnja na oštećenje postavlja se kod prirođenih oštećenja sluha u pravilu vrlo rano. Današnje dijagnostičke mogućnosti su takve da već u prvim mjesecima života možemo s velikom vjerojatnošću i točnošću utvrditi jačinu i vrstu oštećenja sluha i preporučiti i provesti adekvatnu terapiju. Takvim pravovremenim nalazom omogućena je rana intervencija, propisivanje adekvatnog pomagala i adekvatna rehabilitacija te postizanje maksimalnih dosega razvoja slušanja i govora kod svih vrsta i jačina oštećenja sluha. Važno je znati i da značajan broj djece ne razvija govor u skladu s očekivanjima iako ima potpuno uredan periferni sluh, što također zahtijeva daljnju dijagnostičku obradu i terapiju.

Znamo da određeni broj djece pohađaju redovno osnovnoškolsko obrazovanje uz istovremeno pohađanje programa Suvaga, dok se dio djece školuje u Suvagu. U kojoj mjeri možete pripremiti djecu na dolazak u srednju školu, gdje su automatski obilježena kao drugačija?

- Rana dijagnostika i rehabilitacija, praćenje i savjetovanje od iznimne su važnosti u poticanju slušnog, govornog i općeg razvoja djeteta. Jedna od značajki verbotonalnog pristupa ranoj dijagnostici i rehabilitaciji je njihova uska povezanost. Naime, dijagnostičkim postupcima usmjerava se rehabilitacija, dok se rehabilitacijskim učincima nadopunjuje dijagnostika. Rehabilitacijskim postupcima u početnoj fazi, uz pomoć moderne tehnologije, mogu se aktivirati i najmanji ostaci sluha, stimulirati slušni putovi ili pripremiti dijete za operaciju umjetne pužnice. Nagluhoj se djeci odabirom odgovarajućih slušnih pomagala u najranijoj životnoj dobi može omogućiti kvalitetno slušanje i prirodan razvoj govora. Na taj se način djeci oštećena sluha i govora otvara mogućnost uspješne integracije. Tijekom rane rehabilitacije, najveća se pozornost posvećuje stimuliranju i razvijanju slušnih sposobnosti, kao osnovnoj pretpostavci uspješnog razvoja govora. Ujedno, velika se pažnja posvećuje polisenzoričkom razvoju jer je to prva i temeljna razina sustavnog rehabilitacijsko-edukacijskog rada koja značajno utječe na uspjeh u kasnijoj rehabilitaciji, edukaciji i integraciji.

Imate li saznanja o socijalizaciji djece koja završe osnovnoškolsko obrazovanje u Suvagu,  nastavljaju li daljnje školovanje i u kojem broju?

- Rana dijagnostika omogućuje i ranu ugradnju umjetne pužnice djeci s najtežim oštećenjima sluha. Kod prirođenih teških oštećenja sluha optimalno vrijeme za operaciju  je do druge godine života djeteta, u Hrvatskoj se operacije vrše u pravilu nakon 1. godine. Kod djeteta s izoliranim teškim oštećenjem sluha  pravovremena operacija uz adekvatnu rehabilitaciju (najbolje rezultate  kod ugradnje umjetne pužnice daju  rehabilitacijske metode koje se baziraju na slušno-oralnom  pristupu) omogućit će razvoj slušanja i govora u skladu  s kronološkom dobi, tj. dostizanje razine  uredno čujućih vršnjaka. Rezultat takve intervencije  je rano uključivanje u redovne vrtiće, pohađanje redovnih škola, te značajno kraće trajanje rehabilitacije, pa je sve manji broj djece oštećenog sluha koja su uključena u kompleksne i dugotrajne programe rehabilitacije, kao i posebne edukacijske programe namijenjene osobama oštećenog sluha. Da je to zaista tako, potvrđuje i broj djece oštećenog sluha u programima vrtića i škole Poliklinike SUVAG, koji se  izrazito smanjio u proteklom razdoblju. No treba također spomenuti i da određeni broj djece oštećenog sluha (prijevremeno rođeni, neurorizični…)  ima viševrsna oštećenja koja neovisno o oštećenju sluha utječu na razvoj slušanja i govora.  Takva djeca  zahtijevaju polivalentni tretman koji ponekad treba uključiti i alternativne  načine  komunikacije. Djeca koja svoje osnovno obrazovanje završe u Suvagu su djeca s većim teškoćama u razvoju, ali svi nastavljaju školovanje u srednjim školama, a većina u redovnim srednjim školama. Višegodišnje praćenje pokazuje da 85 posto djece oštećena sluha završava redovite škole, a 11 posto nastavlja školovanje na akademskoj razini.

Znakovni jezik djeca lako usvajaju jer se temelji na gestikulaciji, činjenica je da se može lako naučiti. Mislite li da je neutemeljeno tražiti uvođenje predmeta znakovni jezik u obrazovni sustav kako bi se omogućila bolja integracija osoba oštećena sluha i govora?

- Uvođenje predmeta znakovnog jezika u obrazovni sustav nije posve utopija budući da je takva edukacija u neke škole u Republici Hrvatskoj već uvedena. Tako je npr. Prva srednja informatička škola u Zagrebu uvela znakovni jezik kao nastavni predmet – prvobitni cilj bio je edukacija učenika kako bi škola bila spremna primiti i učenike oštećenog sluha. Nastava znakovnog jezika održavala  se jednom tjedno po dva školska sata. Život i praksa nam pokazuju da ova ideja ipak nije zaživjela u većoj mjeri pa je isto tako nelogično očekivati da bi takav program značajno uspio osigurati bolju integraciju osoba oštećena sluha.

Slažete li se da su osobe s oštećenjem sluha i govora diskriminirane u Hrvatskoj? Što mislite o činjenici da još uvijek nemamo titlovani Dnevnik, da ne spominjemo ostale TV sadržaje?

- Ukoliko Hrvatska želi u potpunosti osigurati osobama s oštećenjem sluha ostvarenje prava na slobodu izražavanja i mišljenja, uključujući i slobodu traženja, primanja i prenošenja informacija i ideja na ravnopravnoj osnovi s drugima, morala bi uvesti titlove na javnoj televiziji, posebice tijekom emitiranja informativnih programa.
Ukoliko sagledavamo ostvarivanje prava osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj, što uključuje i osobe s oštećenjem sluha i govora, u zemlji koja je među prvima ratificirala Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom, možemo zaključiti da se još uvijek na njihova prava gleda uglavnom s aspekta 'oštećenja' i 'invaliditeta'. Usmjerava se na ono što kod osobe nije standardno, odnosno što 'ne valja'. To se nastoji kompenzirati posebnim pogodnostima i uslugama. Međutim, prema verbotonalnoj metodi akademika Petra Guberine, svakom se pojedincu pružaju one usluge koje su u skladu s njegovim mogućnostima. Tako primjerice slušno pomagalo (slušni aparat) valja prilagoditi čovjeku što je primjena načela optimale. U rehabilitaciji slušnih poremećaja treba tražiti optimalne mogućnosti svake osobe. Stoga kažemo da u verbotonalnoj metodi rehabilitacija počinje od čovjeka koji može ostvariti optimalne uvjete vlastite rehabilitacije. Tu optimalu treba tražiti ne samo u slušanju, nego i u čitavom tijelu osobe. Optimala osoba oštećena sluha uzima u obzir ljudske karakteristike, dakle u samom čovjeku postoji rješenje vlastite rehabilitacije. Iz toga proizlazi da glavna slabost nije u osobi kod koje je dijagnosticirana određena teškoća već kod onih koji nisu dovoljno educirani da bi mogli pratiti stupnjeve napredovanja u svladavanju teškoća. To razumijeva da je već tada Petar Guberina detektirao neuspjeh društva koje bi trebalo osigurati odgovarajuće mjere primjerene potrebama određene osobe u cilju njenog potpunog uključivanja u socijalnu sredinu.
Dok međunarodno i nacionalno zakonodavstvo postupno poboljšava "vidljivost" osoba s invaliditetom u društvu, pa tako i osoba s oštećenjem sluha i govora, provodeći primjenjive zakone, neki akademici s invaliditetom naglašavaju da je mnogo teže promijeniti temeljna uvjerenja nego što je inzistirati na uklanjanju fizičkih prepreka. Unatoč povećanom uključivanju djece s teškoćama u redovne škole i odraslih u svijet rada ili aktivnog civilnog društva, osobe s invaliditetom i dalje imaju iskustva diskriminatorne prakse.
U Hrvatskoj se već više od pola stoljeća u rehabilitaciji osoba s oštećenjem sluha primjenjuje verbotonalna metoda, kao suvremena oralna metoda. Cilj je rehabilitacije omogućiti djetetu razvoj svih kognitivnih, socijalnih i emocionalnih potencijala, osiguravajući pritom uspješno uključivanje u redovni sustav odgoja i obrazovanja.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ, 2013) utvrđeno je da u Republici Hrvatskoj oštećenje sluha ima 13.206 osoba, odnosno 2.5 posto od ukupnog broja osoba s invaliditetom, dok oštećenje glasovno govorne komunikacije ima 16.389 osoba ili 3.1 posto od ukupnog broja osoba s invaliditetom. Sukladno preuzetim obvezama Republike Hrvatske kao države stranke Konvencije, pristupilo se izradi Zakona o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba. Cilj zakonskog prijedloga je priznavanje znakovnog jezika kao jezika manjine i osiguravanje jednakog pristupa informacijama gluhim osobama te drugim osobama s komunikacijskim teškoćama, kojima je znakovni jezik primarni oblik komunikacije. Prema Vijeću Europe (2005), znakovni jezik nije univerzalan. Svaka zemlja ima svoj vlastiti nacionalni jezik gluhih. Neke zemlje imaju više od jednog znakovnog jezika, npr u Španjolskoj.
1. travnja 2003. godine Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila je Preporuku 1598 (2003.) o zaštiti znakovnih jezika u državama članicama. Znakovne jezike gluhih ne bi trebalo miješati s gestikuliranjem ili "pantomimom" oni su zasebni jezici.
Člankom 24. Konvencije države stranke se obvezuju poduzeti sve odgovarajuće mjere kako bi osobama s invaliditetom osigurale ravnopravno ostvarenje prava na slobodu izražavanja i mišljenja, uključujući slobodu traženja, primanja i prenošenja informacija i ideja na ravnopravnoj osnovi s drugima, te prava na sve dostupne načine komuniciranja, prema vlastitu izboru uključujući priznavanje i promicanje upotrebe znakovnih jezika.

Obnašate brojne funkcije, odkud crpite toliku energiju?

- Najljepše je kad energiju istodobno primamo i dajemo. U današnjem negativnom materijalističkom društvu nužno je akumulirati potrebnu energiju. Dok radim, moja se energija akumulira. Naime, dok radim, ja i živim.

Razgovarala: Božica Ravlić

Objavljeno: 27.01.2014