Zbog nedostatka novca Zakon o inkluzivnom dodatku povučen je iz procedure i tako još jedna diskriminacija ostaje pod izlikom da svi moramo nositi teret recesije, pa tako i najugroženije skupine društva. A osobe s invaliditetom, djeca s teškoćama u razvoju i njihovi roditelji, teret recesije trpe i kad u državi vlada ekonomsko blagostanje

Facebook grupa 'Pomozimo djeci sa invaliditetom' u dva je navrata organizirala prosvjede radi poboljšanja kvalitete života djece s teškoćama u razvoju i odraslih osoba s invaliditetom.
Na prvom prosvjedu predali smo zahtijeve sa deset točaka u kojima smo tražili ravnomjernu dostupnost rehabilitacije, asistente u nastavi za svu djecu kojoj je ta usluga potrebna, ukidanje diskriminacije u slučaju kada dijete boravi više od 4 sata u školi a roditelj radi skraćeno radno vrijeme. Dakle, ukupno 10 zahtijeva koje smo predali ministrici Milanki Opačić u prosincu 2012. godine.

Prosvjedi 'Pomozimo djeci s invaliditetom'

Nakon toga, u siječnju, sastali smo se s predstavnicima Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS), Ministarstva socijalne politike i mladih (MSPM) te Ministarstva zdravlja, u pokušaju da kompromisom dođemo do rješenja za neke od naših zahtjeva. Na tom sastanku predstavnici MSPM rekli su da je isplata polovine invalidnine diskriminacija, no da im nedostaje pet milijuna kuna da bi tu diskriminaciju ukinuli jer se radi o oko 650 djece koji su u takvoj situaciji.
Vrijeme je prolazilo, pomaka i daljnjih razgovora nije bilo, te smo u ožujku zatražili smjene svih ministara koji do tada nisu poduzeli ništa od onoga što je dogovoreno u siječnju. U svibnju 2013. ponovno smo se okupili na Trgu bana Jelačića izraziti svoje nezadovoljstvo nevoljnošću Vlade i ministara da se išta pokrene u korist najranjivijih skupina našeg društva. No prilikom prezentiranja prijedloga novog Zakona o socijalnoj skrbi, minisrica Milanka Opačić ponosno je izjavljivala da će se, između ostalog, ukloniti diskriminacija s isplatom polovine invalidnine. I pred drugo čitanje prijedloga zakona ovo rješenje je ostalo, tako da vjerujem kako će se pojaviti i u usvojenom Zakonu.

Teret recesije na najugroženijima

Na kraju, jesmo li išta osvarili od onoga što smo tražili? Jesmo, barem jednu stvar i, ako ništa drugo, 650-ero djece dobijat će punu invalidninu bez obzira rade li roditelji puno ili skraćeno radno vrijeme i koliko borave u školi ili ustanovi.
No je li to jedina diskriminacija djece s teškoćama i njihovih roditelja koja je prisutna kod nas? Naravno da nije. Tek jedan primjer u moru sličnih: jedna skupina osoba s invaliditetom koja je počela povećani dječiji doplatak primati prije 2001. dobijat će doplatak i nakon 27. godine života. No one osobe s invaliditetom koje su postale korisnicima dječjeg doplataka nakon 2001. dobijat će ga samo do 27. godine života. Zvuči nevjerojatno, zar ne!?
Ova se diskriminacija trebala ispraviti Zakonom o inkluzivnom dodatku koji je Vlada MORALA poslati u proceduru do 31. prosinca ove godine - prema važećem Zakonu o socijalnoj skrbi - no zbog nedostatka novca taj je zakon povučen iz procedure i tako još jedna diskriminacija ostaje pod izlikom da svi moramo nositi teret recesije, pa tako i najugroženije skupine društva. A osobe s invaliditetom, djeca s teškoćama u razvoju i njihovi roditelji, teret recesije trpe i kad u državi vlada ekonomsko blagostanje.
Piše: Siniša Bosanac

Foto: Tino Jurić/PIXSELL

Objavljeno: 06.12.2013