Zločini iz mržnje prema osobama s invaliditetom

U Hrvatskoj još uvijek ne postoji nikakva statistika koja ukazuje na porast zločina iz mržnje prema osobama s invaliditetom, dakle zločina koji su se dogodili na javnim mjestima. No FBI je zabilježio gotovo dvostruko više zločina iz mržnje usmjerenih prema osobama s invaliditetom u SAD-u. Jedini “grijeh“ žrtava bio je njihov invaliditet, napadače su provocirali samo zbog toga što su “drukčiji“

Ovih je dana pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak podnijela zabrinjavajuće izvješće koje, nažalost, nije imalo gotovo nikakvog odjeka u javnosti.
Anka Slonjšak, da podsjetimo, upozorila je na značajan porast nasilja nad osobama nad invaliditetom, a najčešće je riječ o verbalnom, odnosno psihičkom iživljavanju nad onima koji možda i nisu sposobni da se brane. Koliko je problem ozbiljan govori podatak da je samo prošle godine prijavljeno čak 772 slučaja nasilja nad osobama s invaliditetom, a utemeljeno se pretpostavlja da je ta brojka u stvarnosti višestruko poraznija. Većina takvih slučajeva, naime, ostaje skrivena 'iza četiri zida'.
Slučajevi na koje se referirala pravobraniteljica Slonjšak uglavnom se odnose na obiteljsko nasilje, a žrtve su većinom žene s invaliditetom. No još uvijek ne postoji nikakva statistika koja ukazuje na porast zločina iz mržnje prema osobama s invaliditetom, dakle zločina koji su se dogodili na javnim mjestima i nisu obavijeni velom obiteljske tajne. A takvi su zločini, barem izvan granica Hrvatske, u zastrašujućem porastu.
Primjerice, FBI je prošle godine zabilježio gotovo dvostruko više zločina iz mržnje usmjerenih prema osobama s invaliditetom u SAD-u. Jedini “grijeh“ žrtava bio je njihov invaliditet, napadače su provocirali samo zbog toga što su “drukčiji“. Još uvijek nije poznato što je uzrokovalo ovaj val nasilja, no pretpostavlja se da je u većini riječ o frustraciji zbog  recesije i pripadajućeg  joj rasta siromaštva: zlostavljači osobe s invaliditetom, vjeruje se, doživljavaju kao teret društva i korisnike socijalnih programa koji bi se mogli preusmjeriti na zapošljavanje i oporavak posrnule američke ekonomije. No to su tek pretpostavke, ali ostaje činjenica da je lani u SAD-u prijavljeno čak 102 slučaja zločina iz mržnje prema osobama s invaliditetom, dok je u stvarnosti ta brojka znatno veća. Od toga su 82 žrtve bile osobe s mentalnim teškoćama, dok se ostatak odnosio na tjelesni invaliditet.
A što je s Hrvatskom? Može li se nekim vidom mržnje protumačiti i slučaj Danice Rob, predstavnice karlovačke Udruge slijepih, koja se umalo izgubila na relaciji Zagreb – Karlovac samo stoga što joj je kondukter HŽ-a odbio pomoći. Danica Rob nije bila izložena fizičkom ili verbalnom nasilju, ali posljedice poniženja osjeća i danas. Osjeća se, kako sama kaže, jadno i žalosno. Uprava Hrvatskih željeznica, možda ponukana tekstom koji je objavljen na naslovnici In-Portala, promptno je suspendirala rečenog konduktera, ali sitna je to zadovoljština za obespravljenu i poniženu Danicu Rob.
Stoga uredništvo In-Portala poziva čitatelje da nam jave sve slučajeve zločina iz mržnje prema osobama s invaliditetom, a mi o tome nećemo samo pisati nego o tome izvjestiti i nadležna državna tijela. Problem će postojati sve dok ga ignoriramo.

In-Portal