Hoće li se u Hrvatskoj uvesti uređaji za praćenje djece s autizmom?

Priča zvuči dobro, ali koje bi državno tijelo u Hrvatskoj bilo zaduženo za distribuciju uređaja za praćenje djece s autizmom i tko bi snosio troškove? Roditelji djece s teškoćama u razvoju, većina njih, ovakve si uređaje teško mogu priuštiti jer i bez toga – ponavljamo, većina njih – sa svojim mališanima životare na egzistencijalnom minimumu

Uređaji za praćenje za djecu s autizmom? Ideja uistinu nije loša s obzirom na porast broja djece s autizmom i drugim teškoćama u razvoju koja se izgube bez nadzora članova obitelji ili djelatnika onih ustanova gdje borave. Ali u Hrvatskoj za realizaciju ovog projekta problem će biti relativno visoka cijena uređaja, u rasponu od 300 kuna za one najlošije pa sve do, za naše prilike, vrtoglavih 2.300 kuna.
Ideja je potekla od američkog senatora  Charlesa Schumera, koji smatra de je distribucija uređaja za praćenje neophodna roditeljima kako bi pronašli svoju djecu ako odlutaju ili se izgube.
Prijedlog senatora Schumera uslijedio je nakon nestanka 14-godišnjeg Avontea Oquendoa, početkom listopada ove godine, tinejdžera s teškoćama u razvoju koji, unatoč masovnoj potrazi građana i američkih vlasti, do danas nije pronađen.
Nestanak djece s autizmom i drugim teškoćama u razvoju relativno je čest problem. Naime, istraživanje koje je provela američka udruga Interactive Autism ukazala je na činjenicu da se u Americi barem polovica djece s teškoćama u razvoju na različite načine udaljila od obitelji (najčešće je bila riječ o lutanju, a ne bijegu od kuće).
Uređaji za praćenje jedan su od alata - uključujući  alarmne sustave i sigurnosne brave – zahvaljujući kojima se roditelji i članovi obitelji barem donekle mogu nadati da su njihova djeca sigurna. Tehnologija za praćenje može biti u obliku narukvice ili priključena na dječju cipelu. Ako dijete s teškoćama u razvoju nestane, tvrtka koja distribuira uređaj za praćenje lako će ga locirati.
Priča zvuči dobro, ali koje bi državno tijelo u Hrvatskoj bilo zaduženo za distribuciju uređaja za praćenje mališana s autizmom i tko bi snosio troškove? Bi li to bilo Ministarstvo zdravlja ili Ministarstvo socijalne politike i mladih? Roditelji djece s teškoćama u razvoju, većina njih, ovakve si uređaje teško mogu priuštiti jer i bez toga – ponavljamo, većina njih – sa svojim mališanima životare na egzistencijalnom minimumu.

In-Portal