Izložba Ota Kramla: Pečat vremena kroz kist samoukog umjetnika

Slikarstvo doktora Kramla želi se obratiti svima u nadi da će prouzročiti dojam emocionalne potresenosti, napisao je povodom izložbe 'Raspeti Lipik' u galeriji Sunce Mladen Mitar, kustos muzeja u Kutini

Doktor Oto Kraml strastveni je autodidakt koji često posjećuje muzeje i galerije, imanentna mu je likovna radoznalost a presudan utjecaj na njega ostavio je naš poznati umjetnik Nikola Reiser.U njegovom Lipiku nesretni rat  ostavio je tragove  na kućama, parkovima, ljudima, na svemu što se može dotaknuti a ponajviše na duši čovjeka. Slikarstvo doktora Kramla želi se obratiti svima u nadi da će prouzročiti dojam

Umjetnosti su mjesta nemira i buđenja želje za vjerodostojnošću u odgovoru na prijetnju gubitka zbiljnosti; mjesto izricanja prosvjeda, otpora, želje za nečim sasvim drukčijim radi ostvarenja života. (Ivan Šaško)

emocionalne potresenosti. Umjetnost ne podređuje ljude neumoljivim argumentima razuma, nego duhovnoj energiji što moćno pokreće empatiju, srdžbu, bol, ljubav… U bogatoj sferi imaginacije, njegove su slike na rubu  asocijativnoga, nastale su doživljajnim iskustvom i pretočene  u neiscrpnu intuitivnu formu bogatih likovnih struktura. Likovni siže gotovo je zasjenio klasični narativni pristup unutar ponavljajuće siluete raspetog Krista. U stereotipnim kompozicijama amblematičnog stiliziranog prikaza simbola Krista koji je ispunjen bjelinom, poškropljen nevinom krvlju, priziva patnje iz Domovinskog rata. Redaju se kompozicije a promjene se događaju na mjestu glave ranjenog  Krista - uvijek neki novi prikaz minijaturno izvedeni detalji porušenog Lipika. Izvan stilizirane siluete Raspetog, pulsira bogato strukturirana koloristička mrlja koja varira u svakoj novoj kompoziciji. Tako mrlja stvara napetost koja katalizira raspoloženje koje povezuje s porušenim zgradama naslikanim minijaturnima akvarelnim krokijima koji ilustriraju svu bestijalnost rata. Slikar se potvrđuje privržen unutarnjim diktatima koji djeluju po logici i zahtjevima temperamenta svoje izoštrene osjetljivosti i osobite darovitosti. Gestualna znakovitost, nužno priziva strast slikanja, svježinu poteza i slobodu obrisa a sve to je  stalnost  u njegovom slikarstvu. Kolorističko balansiranje prisutno je u svakom djelu kompozicije. Reducirana predmetna  stvarnost pružit će priliku bogatim kolorističkim tkanjima. Tu su još na početku i na kraju dvije kompozicije slikareve ravne Slavonije žitnih polja, i dva križa koja su izvan tematsko morfološkog ciklusa Raspeti Lipik  koje predstavljaju  uspomenu na rodni kraj. Tako je to kada stvarnost (porušeni Lipik) poprimi univerzalno značenje i postaje simbolom raspetog Krista. Slikarstvo ne raspolaže vremenom kao glazba ili riječ ali zato ono može savršeno prikazati pečat vremena i pozvati na neizbježnost sjećanja.


Mladen Mitar