Kao osobu s cerebralnom paralizom plaši me saznanje da ću ostati sam

PITANJE: N. M. (45) Cijeli život sam proveo zaštićen unutar obitelji. Rođen sam s cerebralnom paralizom i uvijek su roditelji ili sestra činili sve da se osjećam najbolje moguće obzirom na stanje i zdravlje

Ono što me strašno plaši u posljednje vrijeme je saznanje da ću uskoro ostati sam. Otac je umro prije četiri godine, majka je teško podnijela njegov odlazak, ja također. Bili smo sretna obitelj. Sada, majka je bolesna, ima tumor koji ne žele operirati. Svjestan sam da neće dugo živjeti, uostalom to su liječnici rekli i sestri. Sestra ima svoju obitelj, posao i ne može preuzeti brigu o meni. Što mi preostaje tada? Imat ću stan, ali ne znam se brinuti o sebi. Slabo sam pokretan, nikada nisam sam izlazio i bojim se gužve, ljudi. Ne bih želio da moram živjeti u staračkom domu, a ne znam koje mogućnosti postoje osim te? Što Vi mislite? Gdje da potražim pomoć?

ODGOVOR: Moj Vam je savjet da se za početak dobro informirate. Na taj način bit će lakše donijeti odluku koja je najbolja za Vas. Pričajte o svom problemu sa svojom sestrom, sa socijalnim radnicima koji rade na području na kojem živite i sa aktivistima u lokalnoj udruzi osoba s invaliditetom. Spomenite im problem koji Vas muči, niste prvi koji se našao u takvoj situaciji. Socijalni radnici i aktivisti u udruzi znaju postavljati dobra pitanja, koja će vas usmjeriti na neke važne činjenice kojih se možda niste ni sjetili. Osobna iskustva Josip Friščić, dipl. psihologdrugih koji su sve to već prošli mogu Vam jako pomoći da donesete svoju odluku. Informirajte se i o domovima za starije i nemoćne osobe. Neki se dobro prilagode i uživaju u trenucima koje tamo provode, dok drugima mogućnosti koje pružaju ne odgovaraju u potpunosti. No imajte na umu da oni daju savjete ali Vi ste taj koji na kraju na temelju svih prikupljenih informacija donosi odluku.

Napisali ste da se ne znate brinuti o sebi. Probajte se čim više osamostaliti, razviti neke vještine koje do sad niste ni pokušali razvijati, ili ste odustali jer vam nije uspijevalo prvi put. Za razvijanje vještine treba vježbe, ali budite uporni. Ponekad trebamo biti uporni unatoč neuspjehu.
Spomenuli ste da ćete imati stan. Postoji mogućnost i da se netko skrbi o Vama u zamjenu za tu nekretninu.  Ukoliko se odlučite za tu mogućnost, budite oprezni pri sklapanju ugovora, potražite stručnu pomoć i pokušajte zajedno sa sestrom naći osobu od povjerenja koja bi se mogla brinuti o Vama.
Družite se više s ljudima. Neovisno o tome imaju li invaliditet ili ne. Ljudi su društvena bića i druženje s drugima pozitivno djeluje na nas.

Josip Friščić, dipl. psiholog