Svrha muzeja je odgojiti generacije senzibilizirane za pitanja slijepih i slabovidnih osoba. Cilj je ovu populaciju učiniti vidljivima. Učiniti i diskriminaciju ovih osoba vidljivom i riješiti je se. U takvo transformirano društvo lakše će se slijepe osobe integrirati

Dio korisnika Tiflološkog muzeja trpi zbog situacije u kojoj se muzej, ničijom krivnjom, nalazi. Za izdizanje iz nje - nedostaje dizalo. Ravnateljica muzeja Željka Bosnar Salihagić nada se kako je napokon nadomak rješenju. Objasnila je u čemu je problem koji godinama pokušava riješiti. Muzej kojim upravlja jedini je muzej u Hrvatskoj, ali i rijetkost u svijetu uopće, po tome što je u potpunosti prilagođen osobama s invaliditetom. Točnije, izložbeni prostor u potpunosti je prilagođen, no ukupan prostor, naime zgrada, nije pa osoba u invalidskim kolicima ne može samostalno prići muzeju. Dva njegova kata povezuju unutarnje stepenice. Zgrada je uglovnica i unutar nje, u stvari, postoje čak dva dizala kojima se može prići izvana, no oba su premalena za veća invalidska kolica. Ravnateljica godinama pokušava pribaviti sredstva za barem jedno dovoljno veliko dizalo u koje bi stala osoba u invalidskim kolicima koja se ne može kretati sama. Primjerice, dijete uz pratnju.

Problem su financije

"Trećinu sredstava ove smo godine dobili od strane Ministarstva kulture, a Grad Zagreb mi je obećao dodijeliti isto toliko. Nadam se da bi možda i ta sredstva bila dovoljna. Time bi napokon zaokružili priču po kojoj smo posebni", rekla je ravnateljica.

Ubrzo će biti objavljen javni natječaj za izvedbu radova. Dobra je to vijest za potencijalne izvođače. Perspektive, pak, za zaposlenje osoba s invaliditetom u Tiflološkom muzeju za sad nema.

"S obzirom na svoje sposobnosti, a prema našim potrebama, osobe s invaliditetom dobrodošli su zaposlenici", napomenula je ravnateljica.

U vezi kredibiliteta Tiflološkog muzeja lijepo je napomenuti kako je 2010. nominiran za Europski muzej godine

No, otvaranja novih radnih mjesta u muzeju za sada nema. Dobro bi došli i dodatni izvori financiranja. Tiflološki se muzej oslanja na sredstva nadležnog ministarstva. U malenom postotku podupire ga i Grad Zagreb. Po pitanju ostvarivanja sredstava iz Europske Unije, Željka Bosnar Salihagić vidi određene zapreke. "Naše Ministarstvo kulture nudi neke mogućnosti da se sredstva potraže. No, zapreku vidim u papirologiji i kompliciranoj administraciji. Po meni, tebale bi više instance ponuditi osobu koja bi se bavila papirologijom", istaknula je. Europska unija osobito je senzibilna prema toj socijalnoj skupini i prijava projekata vezanih uz osobe s invaliditetom mogla bi imati pozitivan rezultat. Tiflološki muzej nastoji privući investicije iz raznih izvora.

Eksponati za dodir

Povodom Međunarodnog dana bijelog štapa muzej su, primjerice, posjetili mladi rotarijanci. Za njih četrdesetak, u starosti između 20 i 30 godina, muzej je organizirao vodstvo i radionice. Igrali su igru vezanu uz tamnu sobu i prepoznavanje predmeta u njoj. Održano je i predavanje o muzeju. Zadržali su se dva sata.

"Kod nas je svatko dobrodošao. Dodatna svrha posjeta rotarijanaca je, pak, eventualno prepoznavanje nas i našeg programa ili osoba kojima se bavimo za eventualna buduća sponzorstva", napomenula je ravnateljica Bosnar Salihagić.

Kao i svaki drugi posjetitelji muzeja, rotarijanci su mogli konzumirati ionako specifične sadržaje muzeja na način koji drugdje najčešće nije dopušten. Izlošci se u Tiflološkom muzeju mogu dodirivati. Dapače, dostupni su svim osjetilima: mirisu, opipu, sluhu, vidu i okusu. Posjetitelji su i pozvani otkrivati načine konzumiranja umjetnosti van osjetila vida. Sve kako bi si pomalo približili svijet slijepih osoba. Senzibiliziranje javnosti za osobe koje ne vide, a koje su društvu čiji su dio često nevidljive, važna je uloga Tiflološkog muzeja. Najkraći put do toga, krije se u, ilustrativno rečeno, pokušaju hodanja njihovim cipelama, ulaženju u njihovu kožu. Poseban alat za to je Tamna soba. Dio je stalnog postava muzeja.

Žmirim kad gledam kroz tvoje oči

Kad uđete u Tamnu sobu ugledate sjajni mrkli mrak. Nekog nenaviklog na to može uhvatiti panika ili makar uzbuđenje. Koža vam se lagano naježi, trnci se popnu uz kičmu. Budniji ste nego obično i snažno motivirani percipirati novim osjetilima. Uši su vam načuljene kao životinjici. U rukama vam je bijeli sljepački štap. Nespretni ste i tek trebate pronaći način kako ga koristiti. Dodijeljen vam je na ulazu u Tamnu sobu. Pokazali su vam tamo na ulazu i nekakvu kartu te sobe. Trebali ste je ispitati prstima, vizualizirati i zapamtiti kako bi se po njoj mogli jednostavnije kretati. Problem je što tad još niste bili budni kao kad ste sami u tami. Kustosica vam je davala smjernice o kretanju po sobi. Trebali ste ih zapamtiti. Govorila je što,kako i gdje u toj sobi otkriti. Davala vam je zadatke i činilo se jednostavno.

"Svatko ima pravo slobodno sudjelovati u kulturnom životu zajednice, uživati u umjetnosti i sudjelovati u znanstvenom napretku i njegovim koristima.", istaknula je ravnateljica muzeja Željka Bosnar Salihagić citat iz UN-ove Opće deklaracije o pravima čovjeka

Njena vas je podrška, čini se, uspavljivala. Sad ste naoštreni i budni, no ne znate što vam je činiti. Sjećate se nekakvih zadataka, stojite u mjestu i nemoćni ste orjentirati se u nepoznatom prostoru. Mrak je, pomislite. Opet vas prođu trnci. Odjednom začujete glas kustosice i stvara vam percepciju prostora. Ispred vas je i s lijeva. Podsjeća vas na vaš zadatak. Trebate pronaći prozor. Fokusirate se, lamatate rukama i bijelim štapom, pokrećete se. Koraci su maleni i nesigurni. Puno više pazite nego  inače i svejedno ste se zabili nosom u zid. Naletjeli ste na staklenu površinu. Vaša vam koža nosa to otkriva. Dobro je. Barem ste, eto, pronašli prozor. Što s tim prozorom i kakvi se sve zadaci i zapreke u tamnoj sobi nalaze nećemo otkriti. Eventualni budući posjetitelji, a nadamo se kako ih među čitateljima ima, ostali bi zakinuti za uzbuđenje samostalnog  otkrivanja. Za potrebe teksta reći ćemo još; mračna je i multisenzorička i rotarijanci su u njoj bili jednako nespretni kao netko znatno slabijeg imovinskog statusa. No, zabavili su se, a možete i vi. Podijeljeni u grupe po četvero, uz vremensko ograničenje, trebali su primjerice prepoznati što više mirisa ili materijala vezanih uz osjet opipa. Zabaviti se može i pojedinačan posjetitelj, a grupne radionice sjajno funkcioniraju kao team building. Vodstva su dostupna u dogovoru s muzejom.

Vidljivost nevidljivosti

U vezi kredibiliteta Tiflološkog muzeja lijepo je napomenuti kako je 2010. nominiran za Europski muzej godine. U Europi postoje muzeji za slijepe koji to i jesu i nisu. Muzej posjeduje svoj fundus, za raliku od galerija, a takvih je u svijetu malo. Tiflološki muzej postoji primjerice u Madridu. Galerije su nešto češće, a posebni odjeli pri različitim zavodima vrlo su česti. Muzej poput Tiflološkog rijetkost je u Europi i u muzeološkim je krugovima dobro poznat. Domaćoj javnosti je tik pred nosom, a nevidljiv.

"Intervjuirala sam primjerice rotarijance. Jedna je trećina njih čula za Tiflološki, a tek je jedna osoba muzej posjetila i to zato što je iz Zagreba. U muzejskim smo krugovima resorni centar za osobe s invaliditetom. Zovu nas kad god imaju potrebe vezane uz prolagođavanje izložbe osobama s invaliditetom, osobito za slijepe osobe", otkrila je ravnateljica Tiflološkog.

Najveći broj posjetitelja za sad su im osnovnoškolci i srednjoškolci. Svrha je kontinuiranim izlaganjem odgojiti generacije senzibilizirane za pitanja slijepih i slabovidnih osoba. Cilj je učiniti ih vidljivima. Učiniti i diskriminacije vidljivima i riješiti ih se. U takvo transformirano društvo lakše će se slijepe osobe integrirati.

Pravo na sudjelovanje u kulturnom životu

Kultura je vrlo važna za senzibilizaciju, a Tiflološki muzej jedan je od kanala prema tome. Uloga mu je višestruka. Služi kao mjesto susreta sa slijepom osobom i posebnostima vezanih uz njihovo percipiranje stvarnosti. Kao mjesto integracije slijepih osoba i osoba s invaliditetom, treba svoj prostor i sadržaj učiniti lako dostupnim toj socijalnoj skupini. Nastoji i afirmirati autorstvo osoba s invaliditetom, s naglaskom na autorstvo slijepih osoba. I to likovno autorstvo. Zašto?

"Svatko ima pravo slobodno sudjelovati u kulturnom životu zajednice, uživati u umjetnosti i sudjelovati u znanstvenom napretku i njegovim koristima.", istaknula je Željka Bosnar Salihagić citat iz UN-ove Opće deklaracije o pravima čovjeka.

"Od 2000. godine odlučili smo proširiti područje djelovanja na cjelokupnu populaciju osoba s invaliditetom. Posljednjih nekoliko godina obrađujemo i probleme treće životne dobi u kojoj većina osoba počinje osjećati probleme s vidom", kaže ravnateljica muzeja

Tim i nizom drugih dokumenata, obvezali smo se lijepa načela provesti u praksu. Tu nailazimo na realne probleme. Jedni su vezani uz dostupnosti kulturnih institucija i prilagođenost javnih površina. Riješiti ih može novac. Makar djelomično. Jer, čak i kad se "pripremi teren", pitanje je kako motivirati slijepe osobe i osobe s invaliditetom na uključenje. Kako ih privuči u primjerice muzeje ili motivirati na kreativno izražavanje pitanje je. Uključenje, složili smo se s Europskom konvencijom čiji  jeHrvatska potpisnik, duhovno je bogatstvo svijeta. Odgovornost prema tom bogatstvu, pretpostavlja načelo, svima će nam donijeti dobrobit.

Blago hrvatskog likovnog stvaralaštva

U Hrvatskoj danas živi nešto manje od šest tisuća osoba oštećena vida. Novi Ivan Ferlan, Remzija Đumišić i Sanja Fališevac za sad se, koliko je poznato, među njima nisu pojavili. Poznatih i produktivnih slijepih autora u svijetu likovnosti ima malo. Uglavnom je riječ o samoeduciranim autorima. Sanja Fališevac je svojevremeno pokušala upisati Likovnu akademiju u Zagrebu. Odbijena je uz obrazloženje kako instituciji nedostaje uvjeta za to. Pomogli su joj pojedinci s akademije i završila je zanat, no ostalo dvoje spomenutih autora potpuno su samouki. Slijepi autori u likovnosti uglavnom su vezani za skulpturu. U različitim zavodima kontinuirano se provode razne radionice za keramiku, plastelin, izrađivanje skulpturica i slično. I Centar za odgoj i obrazovanje Vinko Bek nudi takve radionice. "Oni su ti koji bi trebali prepoznavati takve talente i gurati ih", smatra ravnateljica Tiflološkog muzeja. Nada se kako će se takvi talenti ubuduće pojaviti.

Ususret socijalnoj osjetljivosti

Na upit, prisjetila se nekih svojih dosadašnjih uspjeha i ostvarenih ciljeva. Na početku mandata, pomirila je muzej sa susjedima. Tiflološki muzej danas je, naime, u najmu prostora. Zgrada je vlasništvo Saveza slijepih Hrvatske. Taj je prostor već kad je sama zgrada nastajala, namjenski građen za potrebe muzeja i to tiflološkog. Međutim, kako je to bilo vlasništvo Saveza slijepih Jugoslavije, nakon raspada države Tiflološki je muzej želio ući u posjed prostora i sporio se sa Savezom slijepih Hrvatske. Zgradu danas dijeli više institucija vezanih uz slijepe osobe. "Deset je godina trajao sudski spor i okončala sam ga na početku svog mandata. Vansudskim sporazumom postali smo podstanari i od tad gajimo dobrosusjedske odnose sa Savezom slijepih, Hrvatskom knjižnicom za slijepe i s Udrugom za slijepe Grada Zagreba", istaknula je. Lijepo, kaže, surađuju na razne načine. Muzej se širi i raste.

Današnji Tiflološki muzej rođen je 1953. te se bavio samo slijepim osobama. Rođen je prema ideji Vinka Beka o Hrvatskom sljepačkom muzeju s kraja 19. stoljeća.

"Od 2000. godine odlučili smo proširiti područje djelovanja na cjelokupnu populaciju osoba s invaliditetom. Posljednjih nekoliko godina obrađujemo i probleme treće životne dobi u kojoj većina osoba počinje osjećati probleme s vidom čime postoje preklapanja s područjem koje pokrivamo. Još nismo obznanili, no za Noć muzeja pojavit ćemo se kao podrška LGBT zajednici. Potpuno smo socijalno osjetljivi i tu se planiramo i dalje širiti. U novom statutu predložila sam da se djelatnost proširi i na aktualne socijalne probleme u zajednici i šire. Taj je statut odobren od strane Ministarstva kulture i spolne diskriminacije su područje kojima se isto tako bavimo", istaknula je ravnateljica na kraju razgovora.

Povezivanje manjina

Možda će se nekome učiniti neobično ili ekstravagantno, no povezivanje pitanja manjina i ugroženih socijalnih, spolnih, političkih i inih skupina pa tako i osoba s invaliditetom u svijetu je česta praksa. Tiflološki muzej time postaje mjesto iznimne i široke socijalne osjetljivosti.

Ukoliko muzej do sad niste posjetili, a motivirani ste, slobodno to učinite bez obzira na vaš stupanj osjetljivosti, imovinski status, zdravstveno stanje, spol, obrazovanje, političko opredjeljenje i slično. Nadamo se kako će ubrzo posjet muzeju nesmetano i samostalno moći učiniti i osobe u invalidskim kolicima, o čemu smo pisali na početku ovog članka.

Piše: Petra Fabro

Objavljeno: 20.10.2013