Predavanje: Kako je to biti brat ili sestra osobe s invaliditetom
Predavanje je održala doc. dr. Ana Wagner Jakab, profesorica na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu, a đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić istaknuo je da su često duhovna hrana, snaga i volja potrebni i onima koji pružaju podršku i koji su stalno s osobama s invaliditetom
Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu nastavljen je niz seminara za animatore i suradnike u pastoralu osoba s invaliditetom. Seminar je održan 5. listopada s temom "Braća i sestre osoba s invaliditetom".
Na početku seminara, uvodne molitve i pozdrava vlč. Alojza Kovačeka, povjerenika za pastoral osoba s invaliditetom i članova njihovih obitelji, sudionicima se obratio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. Izrazio je svoje zadovoljstvo što je zajedno s animatorima i istaknuo da su često u središtu pozornosti animatora osobe s invaliditetom, ali duhovna hrana, snaga i volja potrebni su i onima koji pružaju podršku i koji su stalno s osobama s invaliditetom. Kad su Isusu rekli da su mu došli majka i braća, on nije želio poniziti Mariju, nego je i njoj i drugima koji su uz njega želio reći da je uz njih s puno empatije. Nadbiskup je uočio da ima animatora koji i profesionalno prilaze osobama s teškoćama, ali su ovdje volonterski. Od te dobre volje živi Crkva i društvo i naše društvo je humanije za onaj njihov volonterski rad.
Drukčiji pogled na svijet
Predavanje o braći i sestrama osoba s invaliditetom održala je doc. dr. Ana Wagner Jakab, profesorica na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu. Najprije je govorila o obitelji kao temeljnoj vrijednosti društva i kolijevci čovječanstva, o obitelji koja se sastoji od manjih podsustava (bračni, obiteljski i podsustav braće i sestara). Razvoj pojedinca uvjetovan je strukturom obitelji i funkcioniranje i formiranje obitelji pod utjecajem je pojedinca. U obitelji su svi povezani i ono što se događa pojedinom članu, i dobro i loše, utječe na sve, na međusobne odnose (obiteljska interakcija). Rođenje djeteta s teškoćama stres je u obitelji, istaknula je profesorica Jakab.
Težak je i osjećaj krivnje, samookrivljavanja za poteškoću brata ili sestre, krivnje zbog vlastitih sposobnosti, mogućnosti i zdravlja, krivnja zbog tipičnih bratskih razmirica, krivnja zbog želje za osamostaljenjem...
Stres nepovoljno utječe na procese unutar obitelji. Kod obitelji koje imaju dobru koheziju, pružaju međusobnu podršku i imaju zajednički cilj "otpornost na stres" je veća. Braća i sestre su prvi laboratorij gdje djeca mogu eksperimentirati s vršnjačkim odnosima. Navedene su dobre strane odnosa braće i sestara s osobama s invaliditetom. Dobre strane su drukčiji pogled na svijet, utjecaj na životnu filozofiju i sustav vrijednosti, tolerancija, veći altruizam, razvijanje nježnih osjećaja za braću i sestre, ponos, lojalnost, česti izbor pomagačkih profesija, vještina javnog zagovaranja prava osoba s invaliditetom, informiranje javnosti.
Bezrazložni strahovi
Zbunjujuće i teško u odnosu braće i sestara s djecom s teškoćama su npr. strah da će oboljeti od iste bolesti ili se susresti s istom teškoćom ili da će njihovi potomci imati sličnih poteškoća, posramljenost "drugačijim" ponašanjem svoga brata ili sestre. Težak je i osjećaj krivnje, samookrivljavanja za poteškoću brata ili sestre, krivnje zbog vlastitih sposobnosti, mogućnosti i zdravlja, krivnja zbog tipičnih bratskih razmirica, krivnja zbog želje za osamostaljenjem… Dr. Jakab govorila je i o osamljenosti i gubitku koji osjećaju braća i sestre, o tome da su izolirani od vršnjaka, pažnje roditelja te od informacija o bratu ili sestri s poteškoćama. Kao poteškoću braća i sestre osjećaju nedostatak roditeljske pažnje, nejednak tretman i prevelika očekivanja. Oni osjećaju ogorčenost jer se nitko ne zanima za njih i jer često ne mogu planirati budućnost. Osjećaju preveliku odgovornost i velike zahtjeve od njih, postoji pritisak za postizanjem uspjeha, a i promijenjene su uloge u obitelji (braća i sestre imaju puno više odgovornosti).
Radionice za braću i sestre
Dr. Jakab upoznala je nazočne i o načinima rada s braćom i sestrama (savjetodavni, psihoterapija, grupe podrške). Radionice za braću i sestre osoba s posebnim potrebama su podrška i edukacija, ali u rekreacijskom kontekstu. One se sastoje od informiranja i diskusije isprepletene s raznim igrama. Nisu terapija iako efekt može biti terapeutski i nisu škola, ni edukacija, niti rehabilitacija. One su radost, igra i humor. Predavačica je također govorila o sudionicima radionicama, strukturi, broju i učestalosti održavanja grupa. Kao ciljeve radionica navela je između ostaloga, mogućnost susretanja druge braće i sestara u opuštenoj atmosferi, mogućnost diskutiranja o zajedničkim veseljima i brigama s ostalom braćom i sestrama djece s teškoćama, mogućnost dodatnog upoznavanja s posljedicama teškoća njihove braće i sestara…
Nakon rasprave, uslijedile su radionice. Radionicu "Braco i seka" vodile su Natalija Vrbas, mag. edu. reh. i Jelena Ćališ, mag. edu. reh, a radionicu "Mama i tata" vodile su doc. dr. Ana Wagner Jakab i Natalija Lisak.
Izvor: IKA/TU
Objavljeno: 08.10.2013