Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom uputila je pismo Ministarstvu socijalne politike i mladih u kojemu detaljno tumači zašto Zakon o inkluzivnom dodatku, ako se usvoji u ovom obliku, može dovesti do većeg siromaštva i dodatne socijalne izolacije osoba s invaliditetom

Sukladno čl. 7., 9. i 10. Zakona o pravobranitelju za osobe s invaliditetom (NN, br. 107/07) Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom uputila je nadležnom ministarstvu upozorenje i preporuku.

Kako je trenutno u raspravi novi Zakon o socijalnoj skrbi i s obzirom da je izostavljena odredba o donošenju Zakona o inkluzivnom dodatku (rok: kraj 2013.) navodimo sljedeće:
- nakon teza Zakona o inkluzivnom dodatku objavljenim na vašim internetskim stranicama u javnoj raspravi od 3. lipnja do 3. srpnja 2013. godine Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom poslao vam je mišljenje s prijedlozima i komentarima,
- na sastanku održanom početkom srpnja u Ministarstvu socijalne politike i mladih na koji smo pozvani s predstavnicima državnih tijela, prezentirana je analiza i pokazatelji postojećih naknada, svrha i način planiranja te smjernice za izradu Nacrta Zakona o inkluzivnom dodatku. Na tom sastanku upozorili smo na sljedeće:
Iz teza koje su prezentirane, vidljivo je da inkluzivni dodatak obuhvaća sedam razina novčanih naknada, a objedinjava dosadašnja prava osoba s invaliditetom – osobnu invalidninu, doplatak za pomoć i njegu, naknade do zaposlenja i dječji doplatak. Spornom držimo namjeru da inkluzivni dodatak bude objedinjavanje svih dosadašnjih prava osoba s invaliditetom i smatramo da to nije dobro rješenje. Naime, sva su se ta prava do sada ostvarivala za različite svrhe i pod različitim uvjetima (težine invaliditeta, prihoda osobe, prihoda obitelji, imovine,  obiteljskih okolnosti, dobi). Stoga mehaničko spajanje dosadašnjih iznosa navedenih pomoći i naknada i  namjera da ih se pretoči u razine za inkluzivni dodatak smatramo nepovoljnim za osobe s invaliditetom jer bi to za pojedine kategorije osoba  značilo da neće ostvariti pravo ili visina naknade neće pratiti potrebu koja proizlazi iz težine invaliditeta čime bi veliki broj osoba s invaliditetom dobio jednako male iznose kao što ih primaju i sada. Također smo ukazali  da bi uvođenje dohodovnog cenzusa  bilo protivno  samoj svrsi  inkluzivno dodatka. Osobe s invaliditetom ne bi smjele biti stavljene u lošiji položaj zbog invaliditeta, a činjenica je da većina osoba s invaliditetom već sada živi u uvjetima siromaštva. Stoga bi posljedice ovakvog zakonskog uređenja za dio osoba s invaliditetom značile pogoršanje njihovog položaja i socijalnu izolaciju.

U organizaciji Ministarstva socijalne politike i mladih u rujnu je održan sastanak na koji su bili pozvani i predstavnici saveza osoba s invaliditetom različitih oštećenja. Na sastanku je od strane Ministarstva predloženo da se za sada odustane od zakona o inkluzivnom dodatku budući da se  u proračunu ne mogu osigurati sredstava za naknade bez dohodovnog cenzusa, objedinjavanje postojećih naknada u jedinstvenu naknadu ne bi dovelo do promjena niti postizanja cilja samog Zakona dok bi za pojedine kategorije djece s teškoćama i osoba s invaliditetom značio i gubitak prava.

Unatoč tome što je u Zakon o socijalnoj skrbi iz 2011. godine uvedena odredba o donošenju Zakona o inkluzivnom dodatku do kraja 2013. godine, nije se do unatrag nekoliko mjeseci kontinuirano djelovalo na donošenju istog. Stoga predlažemo:
nastaviti žurno raditi na Nacrtu Zakona o inkluzivnom dodatku
odrediti rok  u kojemu Nacrt odnosno Zakon treba  izraditi
osnovati radnu skupinu sačinjenu od predstavnika osoba s invaliditetom, stručnjaka iz različitih ministarstava i drugih institucija i ustanova koji svojim znanjem i iskustvom mogu pridonijeti kvalitetnijem rješenju
napraviti analizu dosadašnjih aktivnosti i učinaka
uzeti primjere troškova odraslih osoba i djece prema stvarnim i životnim troškovima koji proizlaze iz njihovog invaliditeta i utjecaja koji imaju na njihove aktivnosti (npr. zaposlenu osobu, nezaposlenu osobu, osobu u mirovini, studenta- a da su svi npr. isto oštećenje)

Obrazloženje preporuke:
Zakon o inkluzivnom dodatku već se nekoliko godina najavljuje kao velik zaokret u politici za osobe s invaliditetom i osobe s invaliditetom od njega puno očekuju.

Naknada za podmirenje troškova prouzročenih invaliditetom ne može i ne smije biti socijalna naknada. Svrha uvođenja inkluzivnog dodatka treba biti prije svega izjednačavanje položaja osoba s invaliditetom s drugima, odnosno osobama bez invaliditeta. Invaliditet sam po sebi iziskuje dodatne troškove radi uključivanja u život zajednice – to su npr. troškovi nabavke lijekova i pomagala koji nisu na teret HZZO-a, a nužni su za kvalitetniji život te osobe, kao transfer dizalica ili nadoplata troškova invalidskih kolica, dopuna prehrani, laksativi, čajevi, zatim troškovi zaposlene osobe-osobni automobil ili prilagođeno kombi vozilo – posebno kod osoba koje žive u udaljenim mjestima od radnog mjesta, troškovi prevladavanja različitih prepreka - građevinskih i organizacijskih i dr. Neosporno je da osoba s invaliditetom ne može bez dodatne potpore (novčane) sudjelovati u obrazovanju, zapošljavanju, korištenju slobodnog vremena, korištenju javnih usluga i sadržaja jer su često ti troškovi udvostručeni ako ne i utrostručeni. Stoga bi upravo to morala biti namjena inkluzivnog dodatka. Prema tome, ova naknada ne može  imati socijalna obilježja niti je sustav socijalne skrbi treba jedini osiguravati, a njezino ostvarivanje ne smije ovisiti o prihodima osobe jer bi to trebala biti naknada s osnove invaliditeta, a ne socijalnog stanja.

Ta obaveza ujedno proizlazi iz Ustava RH, koji obvezuje na posebnu skrb za osobe s invaliditetom, te Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, koja već u uvodnim odredbama ističe potrebu omogućavanja osobama s invaliditetom puno i ravnopravno sudjelovanje u životu zajednice.

Naglašavamo kako se sredstva za inkluzivni dodatak moraju osiguravati ne samo iz sustava socijalne skrbi, nego u njemu trebaju participirati i drugi sustavi. Osobe s invaliditetom imaju pravo sudjelovati i koristiti usluge svih sustava kao i svi drugi građani: obrazovanja, zdravstva, zapošljavanja i rada, mirovinskog sustava, graditeljstva i prostornog uređenja, prometa, kulture i svih ostalih. 
Ne smije se dogoditi da se samo jednom naknadom zamijeni sve što je država dužna osigurati osobama s invaliditetom kako bi ravnopravno s drugim građanima sudjelovale u svim područjima  života.
Želimo li punu participaciju osoba s invaliditetom, onda i svi sustavi moraju participirati u skrbi o osobama s invaliditetom. Ova naknada se ne smije promatrati kroz prizmu socijalnog davanja već kao dodatak koji potiče aktivno sudjelovanje i osigurava njihov stvarni doprinos u razvoju zajednice. Inkluzivni dodatak treba shvaćati i kao ulaz u vaučere – sistem naknada s kojima osoba s invaliditetom podmiruje ono što smatra najpotrebnijim za ostvarivanje neovisnog življenja. Stoga je bojazan da će to biti veliki trošak za državu neopravdana jer bi se time zapravo smanjili troškovi za neke druge usluge koje se sada podmiruju iz proračuna.

Zaključno upozoravamo da inkluzivni dodatak treba biti najvažnija i ciljana naknada namijenjena izjednačavanju osoba s invaliditetom, prepoznavanju, uvažavanju i priznavanju svih njenih specifičnosti i ne smije dovesti osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju u nepovoljan odnosno diskriminirajući položaj čime bi došlo do pogoršanja i još veće izolacije. 

Anka Slonjšak

Foto: PIXSELL

Objavljeno: 07.10.2013