Joga i umjetnost neograničene su kreacije i mogućnosti izražavanja. Kroz jogu otkrivam druge dimenzije umjetnosti i dublji smisao našeg postojanja, kaže Iva

 

Iva Mihanović rodena je u Zagrebu 17. Lipnja 1980. godine. Po zanimanju akademska kiparica, diplomirala je u klasi profesora Slavomira Drinkovića 2009 godine.

1998. završava  ŠPUD u Zagrebu, dizajn metala, a 2000. godine završava Obrtničku večernju školu za frizere. Od 2011. godine član je Hrvatske zajednice slobodnih umjetnika u Zagrebu. 2018. završava osnovnu obuku za joga učitelja 200 sati u Zagrebu. 2018. započinje školovanje, naprednu obuku 500 sati ‘Life of Yogi’ u New Yorku.

- Od malena sam voljela sport, roditelji su bili sportaši i uvijek me vodili sa sobom na sportke aktivnosti. Bavila sam se gimnastikom, atletici sam posvetila 10-ak godina i postizala dobre rezultate. Tokom godina skupila se prava hrpica medalja koja je danas lijepa uspomena. Pod stare dane, u kasnim dvadesetim, bavila sam se hokejom na ledu, i vrlo ozbiljno odigrala nekoliko sezona u hrvatskoj reprezentaciji s osvojenim zlatom svjetskog prvenstva. S tim dogadajem 2007 oprostila sam se s natjecateljskim duhom i krenula putem joge i jednakosti - započinje priču Iva.

- Obožavala sam prirodu, pokisnuti do kosti i izgorjeti na suncu, igrati se u blatu… Sve me to veselilo. Najdraže kućne zabave su bile graditi kućicu ispod stola, odnosno šatore, a druga po redu auto piste i tračnice za vlak koje bi se protezale sobom da se jedva prolazilo. Nekoliko beba bilo je sasvim dovoljno, za razliku od kantice autića kojih nikad nije bilo dosta. Cijelo vrijeme sam jurila na biciklu i igrala nogomet. Gumi - gumi mi je bila najdraża igra s curama. Kuhati nisam nikad voljela, pa nije iznenađujuće da danas jedem 80 posto sirovo, više volim pripremati hranu nožem nego kuhačom. Danas volim raditi takozvane muške poslove, strojnu obradu s mašinama, kao što je klesanje kamena, tesanje drva, lemljenje metala, varenje…

- Hobi mi je skupljanje alata, kupovanje mašina, ali i cipela. San mi je imati veliku radionu jednog dana, gdje ću moći sav svoj alat lijepo izvaditi iz kutija i podruma i početi raditi punom parom. To je moja istinska priča o radu i umjetnosti, a ova o jogi je tranformacija koja je došla sa zrelim godinama i nakon cijelog niza ozlijeda, što na radu, što u sportu.

- Još za vrijeme studija razmišljala sam kako ću jednog dana osvijetliti cijelu prostoriju s LED diodama i pomislila sam da bi to mogao biti diplomski rad, medutim to se nije dogodilo tako brzo.

Nekoliko javnih skulptura u Hrvatskoj, Austriji i Poljskoj, niz samostalnih izložbi, uglavnom u Zagrebu i okolici, sve je tp bilo odlično radno iskustvo. Radovi koji su izlagani nakon završetka studija bili su vibracija i svjetlo, LED diode u svim bojama. Galerije su potpuno bile osvjetljene svjetlom od skulptura.

- Tim izlaganjima moj san od akademskih dana napokon se ostvario. Ljubav prema svjetlu bila je jača od bilo čega. Nisam mogla zamisliti niti jednu skulpturu bez ugradenog svjetla u formu. Medutim, time kao da je završilo jedno razdoblje života. Bilo je vrijeme da se krene dalje u potrazi za novim idejama i mogučnostima.

Ubrzo nakon završetka studija otvorila se Ivi prilika za odlazak u New York, na poziv dragog prijatelja, koji se več tada bavio jogom desetak godina. Inspirirana njegovom joga praksom, odlučila je posjetiti i njegovog učitelja. To putovanje otvorilo je nove prilike u umjetnosti i dalo nove vrijednosti i poglede na svijet, kaže Iva.

- Želja za stvaranjem, znatiželja, novi izazovi i tehnike, potraga za novim iskustvima… Sve je to bilo ostvarivo u New Yorku, iako veoma teško, ali sreća i ljubav prema likovnom stvaranju i jogi bili su jači od svih prepreka, kojih je zaista bilo puno.

Najveća od njih za Ivu je bila borba s gubitkom sluha od 84 posto i prilagodba na američki govorni dijalekt. Puno je ograničenja bilo, što je zahtijelvalo i puno prilagodbi.

- Tada sam već počela razmišljati o prilagodenoj jogi za gluhe osobe. Bilo je to vrlo jednostavno u mojoj glavi, na satu su misli same dolazi o tome kako i što bi sada učitelj trebao napraviti da ga čujem i razumijem o čemu govori. Pa je tim iskustvom sazrijela i ideja o vodenju satova za gluhe osobe, koja se uspjela ostvariti prije nekoliko mjeseci.

Dharma Yoga u Zagrebu je nastala 2011. godine, nakon što ju je u Hrvatsku dovela Sandra Pintarić, koja je nakon godina prakse i istraživanja u svijetu yoge otputovala u New York kako bi studirala yogu sa Sri Dharma Mittrom.

- Joga je prilagodnjiva za svakoga pa, prema tome, svatko tko god je zainteresiran može doći na sat i iskusiti jedno novo iskustvo. Položaji su prilagođeni svakom polazniku, postoje varijacije koje učitelj pokazuje, a polaznici odabiru opcije prema svojim mogućnostima. Na kraju sata slijedi opuštanje od deset minuta uz ugodnu glazbu u ležećem položaju, trenutak koji svi najviše vole. Ambijent je ugodan i čist i sve sto treba je dobra volja. Prvi sat je besplatan. Yoga&Art studio Lotos nalazi u Ilici 43, a novootvoreni studio Padma na Kajzerici.

Iva trenutno radi na projektu pod nazivom ‘Sacred geometry’ i priprema samostalnu izlozbu za 2020. godinu. Eksponati će predstaviti drevni joga sistem kroz geometrijske zapise simbola i oblika čakri, yantri i mandala.

- Joga i umjetnost neograničene su kreacije i mogućnosti izražavanja. Kroz jogu otkrivam druge dimenzije umjetnosti i dublji smisao našeg postojanja. Joga je istinska umjetnost i rad sa izvornim svjetlom, odnosno energijom.

Damir Fatušić

Objavljeno: 07.06.2019