Imao sam priliku biti na mnogim koncertima Ede Maajke, ali ovaj je bez pretjerivanja bio najbolji, bend zvuči vrlo uvježbano i nadrasta žanrovske podjele

Prošlog petka, Edo Maajka je u maloj dvorani Doma sportova održao koncert svoje karijere.  Ovim nastupom dokazao se kao jedno od vodećih imena regionalne scene. Nastupio je u pratnji svog odličnog pratećeg benda te potvrdio činjenicu da zvuči žešće i bolje nego ikad prije, kao što to aktualni album 'Put u plus' pokazuje.
Večer su nešto iza 20 sati otvorili sarajevski Helem Neise kojima je ovo bio premijerni nastup u Zagrebu.  Nažalost, imali su, recimo to tako, najnezahvalniji termin, a i premalo vremena da pokažu sve što znaju. U nekom intimnom klupskom prostoru, nadam se uskoro, predstavit će inače izvrstan prvi album. Nakon njih nastupila je zagrebačka grupa Bruto Geto koja se predstavila svojom kombinacijom rapa, rocka i pomalo psihodelije.  Odradili su solidan nastup uz nešto poteškoća u zvuku, što je malo otežalo zagrijavanje za ono što je uslijedilo.   
 Uz uzvik: "Kakva večer!", Edo Maajka uz pratnju  benda započinje koncert s No pasaran, jednom od naj jačih pjesama s aktualnog albuma.  Uslijedila je 'Saletova osveta' s prvog albuma 'Slušaj mater' a zatim 'Panika', pjesma s albuma 'Štrajk mozga' koja je, po mom skromnom mišljenju, jedna od najuvjerljivije izvedenih pjesama te večeri.   
Edo je uvijek bio poznat po tome što je imao fantastične glazbenike iza sebe kad je u pitanju svirka uživo, no ova trenutna postava je najbolje što je mogao složiti.  Dionice klavijaturiste Tonija Starešinića i gitarista Yogia Lonicha te grmljavina ritam sekcije basista Marija Rašića i bubnjara Mirsada Dalipia zvučala je zaista impresivno i moćno.   
Kao prva gošća se pojavila Yaya iz Jinxa s kojom je izvedena pjesma 'Bolje je bolje' a nakon nje Frenkie s kojim je izvedena 'Ratata', za vrijeme čijeg izvođenja je sve skupa zvučalo kao balkanski Prophets of Rage.  Uz pratnju zbora Ćipkice izvedena je odlična 'Ti meni ništa' s Dinom Šaranom iz grupe Letu štuke, isto tako sjajna 'Otrov'.  Listu gostiju, kao i na albumu 'Put u plus', zaključio Saša Antić iz TBF-a s kojim su izvedene 'Novi dan' i 'Sve prolazi'.  
Redale su se nove i stare uspješnice sve do posljednje 'No sikiriki'.  Nakon nje na scenu se vraćaju Ćipkice, izvode kratku solo točku, a za bis su ostavljene pjesme 'Prži' i 'Prikaze' te po drugi put No pasaran kao još jedna poruka protivljenja mržnji i fašizmu koji, nažalost, sve više uzima maha u Europi. Imao sam priliku biti na mnogim koncertima Ede Maajke, ali ovaj je bez pretjerivanja bio najbolji, bend zvuči vrlo uvježbano i nadrasta žanrovske podjele.  Ako uspije ovu ekipu održati na okupu, 'Put u plus' će se nastaviti u petoj brzini.  
Na kraju treba reći kako Mala dvorana Doma sportova, nažalost, nije bila ispunjena do zadnjeg mjesta, ali kao što sam Edo kaže u pjesmi Izdajničko kolo: "Globalno drukčiji, globalno kriv, globalni izdajnik od kad sam živ, globalno lokalno vječna manjina".  Vječni manjinac ne može uvijek biti shvaćen od najšireg auditorija, no u kontekstu Edinog djelovanja i stvaranja glazbe, takve brojke ne igraju niti su ikada igrale veliku ulogu.  
 
Piše: Marko Baković

Objavljeno: 20.11.2018