Branimir Šutalo: Kako je Hollywood prokleo slijepe osobe
Filmski kritičar In-Portala, i sam slijepa osoba, piše o stereotipima koje je filmska industrija plasirala o slijepim i slabovidnim kao jadnim i bespomoćnim stvorenjima
Što povezuje Ala Pacina, Audrey Hepburn, Vala Kilmera, Bena Afflecka, Jamiea Foxxa, Denzela Washingtona i osobnog mi favorita Rutgera Hauera? Osim što su svi velike filmske zvijezde, zajedničko im je da su svi tijekom karijere glumili slijepe likove. Možemo reći da su takve uloge oduvijek bile glumački izazov, a nije bilo zanemarivo da su prilično povećavale šansu osvajanja zlatnog kipića. Al Pacinu i Jamie Foxu ti su likovi donijeli Oskara za glavnu ulogu, a Audrey Hepburn, Arthuru Kennedyju i Johnu Malkovichu nominaciju. Navedeni glumci samo su neki od mnogih koji su utjelovljavali slijepe na filmu.
Likovi za smijeh i suze
Slijepe likove susrećemo na filmskim platnima u svim razdobljima filmske povijesti. Od nijemog filma, pa do recentne filmske produkcije kao što je film "Zamisli" poljskog redatelja Andrzeja Jakimowskog koji će se prikazati na svečanom otvaranju ovogodišnjeg Motovun film festivala. Slijepi likovi su kod gledatelja izazivali osjećaje straha, očaja I sažaljenja, a nije mali broj slijepih likova koji su ih nasmijavali do suza. Iako se sljepoća kao tema uglavnom povezuje s melodramama, filmski žanrovi u kojima se pojavljuje uključuju I trilere, znanstvenu fantastiku, komedije I horore. Uzmemo li u obzir prisutnost slijepih likova na filmskom platnu te sam utjecaj filma na održavanje i stvaranje izvrnutih predodžbi, postavlja se pitanje koji su se stereotipi najčešće provlačili kroz prikazivanje slijepih na filmu.
Kako bih pokušao odgovoriti na to pitanje poslužit ću se već isprobanom formulom. Pred nama je lista filmova sa slijepim likovima koji će nam pokazati uvriježene stereotipe. Kako je snimljeno mnoštvo takvih filmova, odabrao sam one najpoznatije koji su samim time imali i najveći utjecaj na stvaranje predodžbi o slijepima.
Prije nego što krenemo sa samom listom, prisjetit ćemo se serije koja je zbog svoje velike popularnosti imala poguban utjecaj na stvaranje slike o slijepima u Hrvatskoj. Riječ je o meksičkoj telenoveli "Esmeralda", koja se u nas prikazivala sredinom devedesetih. Skoro svi standardni stereotipi su bili zastupljeni. Esmeralda nije bila sposobna za samostalan život. Živjela je s bakom koja se sažaljivo brinula o njoj. Njezina sljepoća je bila vezana uz tragediju i igrala je funkciju kletve. Da ne govorimo o tome kako u seriji nije bilo mjesta za brajicu, psa vodiča, a da o bijelom štapu ni ne govorimo. Sve u svemu, na sanaciji štete koju je taj meksički izvozni proizvod učinio još će se neko vrijeme raditi.
Crna lista 'slijepih filmova'
Svjetla velegrada (1931)
Jedan od najboljih filmova velikog Charlie Chaplina. Iako snimljen četiri godine nakon pojave zvučnog filma, Chaplin inzistira da se snimi kao nijemi. U filmu susrećemo slijepu prodavačicu cvijeća u koju se zaljubljuje Chaplinov Skitnica. Dobra i siromašna djevojka je korištena kao kontrast površnom I rastrošnom milijunašu. Koliko god je film sam po sebi predivan, ipak je postavio neke sterotipne standarde. Djevojka izaziva sažaljenje kod gledatelja I kao staratelja susrećemo famoznu baku. Valjda roditelji nisu imali hrabrosti podizati slijepu djevojčicu. Također je prisutna I čudesna operacija koja djevojci vraća vid I ona tek tada živi sretnim I ispunjenim životom.
Čudotvorka (1962)
Od nekoliko filmova snimljenih prema životnoj priči Helen Keller u ovoj se najsnažnije prikazuje intezzivni odnos između slijepe učiteljice i gluhoslijepe učenice. Nečudi činjenica da su Anne Bancroft I Patty Duke osvojile Oskare za svoja zahtjevna glumačka ostvarenja.
Čekaj do tmine (1967)
Ovaj napeti triler se vrlo uspješno koristi standardnom “sam u kući” triler formulom. Audrey Hepburn briljantno tumači slijepu ženu čiji stan opsjedaju kriminalci na čelu s Alan Arkinom. Pokazat će seda slijepa žena itekako poznaje svoj stan, a naročito ako se isključe svjetla.
Leptiri su slobodni (1972)
U priči o slijepom mladiću koji se pokušava izvući ispod skuta prezaštitnički nastrojene majke se mogu prepoznati mnogi mladi slijepi. Za ulogu zabrinute majke Eileen Heckart je osvojila I Oskara, a djevojku koja će slijepom mladiću proširiti vidike glumi mlada I slatka Goldie Hawne.
Miris žene (1992)
Svojim jedinim Oskarom nagrađeni Al pacino glumi umirovljenog slijepog časnika američke vojske. Slijepi lik u ovom filmu je sucidalno gunđalo koji s pravom ide na živce svojim bližnjima. Osim tih krasnih osobina, on ima i ekstrasenzorske sposobnosti. Ima izoštren sluh, razaznaje sastojke parfema. Sve mu to nije dovoljno pa još perfektno pleše tango u nepoznatom prostoru, a vrhunac farse je obijesna vožnja Ferrarija.
Mr. Magoo (1997)
U ovoj Disney adaptaciji crtanog lika Lesli Nielsen tumači ekscentričnog milijunaša koji, unatoč visokoj slabovidnosti, odbija nositi naočale što bi onda moralo dovoditi do niza komičnih situacija. Ovaj film i ne bi bio vrijedan spomena da svojedobno nije izazvao burne reakcije američke slijepe i slabovidne zajednice. Reakcije su bile tako burne da je Disney već nakon dva tjedna morao povući film iz kina. Nije mu pomoglo što je na odjavnoj špici pisalo kako slijepi i slabovidni žive normalne živote i da film nije ni u kojem slučaju realni prikaz slabovidne osobe. Čudi što su baš reagirali na ovu lošu i benignu komedijicu. Siguran sam da pokojni Leslie Nielsen nije imao loše namjere.
Na prvi pogled (1999)
Ova sladunjava priča prikazuje sljepoću na toliko patetičan način da bi čovjek pomislio da je scenarij pisao glavom i bradom Đorđe Balašević. Val Kilmer tumači slijepog masera kojji je prvo vidio, pa nije, pa je opet progledao, pa se nije baš najbolje snalazio s vidom, pa je izgubio vid. Ne bih smio biti pregrub spram filma jer se ipak svidio mojoj majci, a svidjet će se i vašoj. Obavezno pripremiti tucet maramica.
Ples u tami (2000)
Sljepoća je u ovom mračnom mjuziklu vezana uz trpnju I beznađe. Ona simbolizira pretežak križ koji lik kojega islandska pjevačica Bjork tumači mora skrivati kako bi osigurala egzistenciju svome malodobnome sinu. Ništa se drugo nije moglo očekivati od danskog redatelja Lars Von Triera. Vrhunac mračnog prikazivanja sljepoće događa se kada majka radije odabire smrt na vješalima nego da joj sin izgubi vid. Za Von Triera jednostavno nemam filmski želudac.
Daredevil (2003)
Nema smisla da govorimo o slijepim filmskim likovima, a da ne spomenemo slijepog superjunaka Daredevila. Bilo bi pretjerano govoriti o stereotipima kad je riječ o ekraniziciji marvelovog stripa. Podržavam svaku ideju da se osoba s invaliditetom prikaže kao superjunak i uzor mladim cijelog svijeta.
Piše: Branimir Šutalo
Objavljeno: 23.07.2013