Upozoravamo da će uvođenjem dohodovnog cenzusa osobe s invaliditetom biti stavljene u lošiji položaj, a činjenica je da većina osoba s invaliditetom već sada živi u uvjetima siromaštva

Ministarstvo socijalne politike i mladih provelo je od 3. lipnja do 3. srpnja 2013. javnu raspravu o tezama Zakona o inkluzivnom dodatku. Radi se o zakonu od kojeg osobe s invaliditetom puno očekuju, a koji se već nekoliko godina najavljuje kao velik zaokret u politici za osobe s invaliditetom.
Svrha uvođenja inkluzivnog dodatka je prije svega izjednačavanje položaja osoba s invaliditetom sa drugim osobama. Poznato je da invaliditet sam po sebi iziskuje dodatne troškove radi uključivanja u život zajednice – to su npr. troškovi pratnje, tuđe pomoći i njege, prijevoza (osobnog i javnog), nabavke lijekova i pomagala, prevladavanje inih prepreka građevinskih i organizacijskih i dr. Osoba s invaliditetom ne može bez dodatne potpore (novčane) sudjelovati u obrazovanju, zapošljavanju, korištenju slobodnog vremena, korištenja javnih usluga i sadržaja. Stoga bi upravo to morala biti namjena inkluzivnog dodatka.

Pravo na ravnopravnost

Stav je pravobraniteljice da ova potpora ne smije ovisiti o prihodu pojedinca. Inkluzivni dodatak treba biti novčana naknada koja služi uključivanju u svakodnevni život u zajednici – stoga je ona nadoknada za povećane troškove pri zadovoljavanju potrebe osobe s invaliditetom, kako bi se njezin položaj izjednačio sa osobama bez invaliditeta (izjednačavanje mogućnosti).

To je obaveza koja proizlazi iz Ustava RH, koji obvezuje na posebnu skrb za osobe s invaliditetom, te Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, koja već u uvodnim odredbama ističe potrebu omogućavanja osobama s invaliditetom puno i ravnopravno sudjelovanje u životu zajednice.

Iz teza koje su prezentirane, vidljivo je, da inkluzivni dodatak obuhvaća sedam razina novčanih naknada, a objedinjava dosadašnja prava osoba s invaliditetom – osobnu invalidninu, doplatak za pomoć i njegu, naknade do zaposlenja i dječji doplatak. Spornim držimo namjeru da se inkluzivni dodatak priznaje ovisno o dohodovnom cenzusu osobe, iako kod nekih od postojećih prava cenzus nije bio propisan.

Život u siromaštvu

Budući da je inkluzivni dodatak socijalno davanje, teško da bi se trebalo govoriti o inkluzivnom dodatku, jer se ne zasniva na potrebi nego na dohodovnom primanju.

Upozoravamo da će uvođenjem dohodovnog cenzusa osobe s invaliditetom biti stavljene u lošiji položaj, a činjenica je da većina osoba s invaliditetom već sada živi u uvjetima siromaštva. Posljedice ovakvog zakonskog uređenja za dio osoba s invaliditetom uzrokovat će pogoršanje njihovog položaja i socijalnu izolaciju.

Piše: Anka Slonjšak, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom

Objavljeno: 15.07.2013