Ja, djevojka s invaliditetom koju svi žale, dobila sam posao u gradu i ostvarila svoj san

PITANJE: E. C. (22) Dogodilo mi se ono čemu sam se nadala samo u snovima.

 

Prošle godine vratila sam se u svoje selo nakon završene srednje škole i pala u depresiju, jer sam mislila da nikada više neću živjeti u gradu. Ja, djevojka s invaliditetom koju svi žale, dobila sam posao u gradu. Sudbina mi je izgleda naklonjena, jer čak i moja teta ima blizu stan u kojem mogu živjeti. Brine me ipak što s približavanjem dana odlaska osjećam sve veću paniku. Ne znam koliko je to prirodno? Mama se zabrinula imam li neki poremećaj ili što mi se događa, pa mi odgovorite što da radim?

ODGOVOR: Prilagođavanje na novo radno mjesto i novi grad može predstavljati problem. Riječ je o poremećaju adaptacije koji na sve nas ne djeluje isto. Veliku ulogu igra činjenica kako na osobu djeluju stresne situacije, kakav je njezin obrambeni mehanizam te kakvu je strategiju borbe sa svakodnevnim problemima izgradila kroz život. Osobe s razvijenim socijalnim vještinama, čvrstim partnerskim i prijateljskim vezama, manje su podložne javljanju problema u prilagođavanju, a ako se oni i dogode, mnogo se lakše nose sa njim. Osobe koje su podložnije poremećaju prilagođavanja su one koje su već u prošlosti imale problema sa depresijom, anksioznošću, osobe koje su bile zlostavljane, zapostavljene, te oni čiji su roditelji bili suviše zaštitnički nastrojeni. Simptomi koji ukazuju na poremećaj prilagođavanja su: osjećaj napetosti, tuge, ljutnje, nemoći, česti napadi plača, glavobolja, bolovi u trbuhu, problemi sa spavanjem, socijalna izolacija, destruktivno ponašanje, ponekad se javlja i alkoholizam te sklonost vandalizmu.

Za normalan rast i razvoj ljudskog bića potrebne su  osobe za koje se vežemo u djetinjstvu, sa kojima ostvarujemo prijateljske veze, ali i od kojih se, tokom razvoja, i odvajamo kako bi izgradili i sačuvali osobnu individualnost. Ono čega svi mi moramo biti svjesni je da sposobnost brzog prilagođavanja i otpornosti na stres nije nešto što jednostavno imamo ili nemamo već nešto što se može učiti i razvijati. Svaka kriza, pa tako i dolazak u novi grad i novi posao je prilika i izazov, može izazvati neke od simptoma, ali isto tako iz nje možete izaći kao pobjednik koji razvija i poboljšava svoje kapacitete.

Svi se mi nosimo sa emocijama na različit način, i zato ih je najvažnije prepoznati, prihvatiti i dalje voditi. Tek nakon što ih prepoznamo, moći ćemo ih kontrolirati, a nakon što ih prihvatimo, moći ćemo ih mijenjati. Simptomi ovog poremećaja ne traju duže od šest mjeseci, a potraju li potrebno je svakako zatražiti pomoć stručnjaka.

In Portal