PITANJE: R. E. (28) Majka sam dvanaestgodišnjeg dječaka s teškoćama u razvoju. On mnogo vremena provodi na internetu, veoma je inteligentan, ali imam veliki strah da ne doživi neku neugodnu situaciju.

 

Još je dijete, a znam da preko društvenih mreža vreba mnogo čudaka. Upozorila sam ga na to, no ne znam hoće li on to prepoznati. Ovo je prva godina da sam odlazi u školu, pa me i to zabrinjava. Mislite li da moj strah nije opravdan? Kako ga pripremiti da reagira na moguće nasilje?

ODGOVOR: Istraživanje UNICEF-a pokazalo jeda se 66 posto djece u Hrvatskoj, u dobi od 10 do 15 godina, nikada nije susrelo s nekim oblikom elektroničkog nasilja ili zlostavljanja. Nasilje koje već možemo smatrati zlostavljanjem jer se događa 2 do 3 puta mjesečno i češće, doživljava 4,89 posto djece. Neki od najčešćih oblika ovakvog nasilja događaju se putem socijalnih mreža, posebice Facebooka te putem SMS poruka. Pritom se kod djece najčešće javljaju osjećaji ljutnje, uznemirenosti i zabrinutosti te izbjegavanje odlaska u školu, kao i gubitka koncentracije. Načini na koje se djeca nose s elektroničkim nasiljem su različiti: najčešće pričaju s prijateljima ili roditeljima te ignoriraju zlostavljanje i izbjegavaju internetske stranice na kojima ih zlostavljaju, međutim to ih, u pravilu, ne sprječava da koriste internet. Paradoks je da se najviše nasilja događa na Facebooku i drugim socijalizacijskim stranicama, premda su one stvorene zato da bi se družili i uspostavljali kontakte s drugima. Svako peto dijete u svijetu je izloženo neprimjerenim seksualnim ponudama putem interneta. Koristeći interent, djeca su česta meta napada pedofila, prevaranata, kao i zlostavljača od strane vršnjaka. Stručnjaci ističu kako je ovo ozbiljan problem sa kojim se suočavaju brojne zemlje, te da konstantno treba raditi na educiranju i podizanju svijesti djece i roditelja o tome koju opasnost i nevolje može donijeti internet.

Da bi se spriječilo zlostavljanje važno je djecu poučiti kako si mogu pomoći ako dođe do te situacije te u krajnjem slučaju kako se to može i spriječiti. Metode sprječavanja: Poučite dijete da što glasnije viče kada se nađe u neugodnoj ili opasnoj situaciji. Odredite s djetetom osobe od povjerenja kojima se dijete uz vas može obratiti. Osvijestite dijete da kada se nađe u opasnosti pokuša pobjeći od nje. Objasnite djetetu da ništa nije tajna i da vam sve može reći. Recite djetetu da se ono samo može odlučivati o svom tijelu. Dijete mora znati da uvijek može reći “ne”. O kojem god problemu se radilo, neka dijete ima povjerenja u vas reći vam sve što ga muči.

Objasnite djetetu da ono samo može i mora odlučiti tko će ga i na koji način tretirati. Vrlo često se događa, i to u čak preko 80 posto slučajeva, da je dijete zlostavljano od poznate osobe. Bilo da se radi o nekom članu obitelji ili osobi koja se na neki način zbližila s obitelji. Dobra, obostrana komunikacija ključ je uspjeha. Važno je slušati svoju djecu, njihova razmišljanja i potrebe. Sigurno dijete će znati da vam može vjerovati i svaki će problem podijeliti s vama. Radite na tome, nemojte da vas se djeca boje, pokušajte ih razumjeti i biti im potpora.

In Portal

Objavljeno: 13.10.2016