PITANJE: T.F. (44) Ne želim navesti bolest od koje bolujem s obzirom da bi me netko mogao prepoznati. Prognoze liječnika su loše, ja znam da nema nade u izlječenje. To nije ono najgore što me plaši. Problem je sljedeći: razvedena sam i imam kćer koja mogu slobodno reći nema nikakav odnos s ocem.

On je hladna osoba, vezan uz svoj posao, ispunjava financijske obaveze prema djetetu, ponekad izađe s njom u grad. Ali nema uzajamne topline. Možete li mi dati savjet kako da razvijem njihov odnos? Ne znam do kada ću biti u stanju brinuti o mojem djetetu, ako se prognoze liječnika ostvare, moj bivši suprug morati će preuzeti brigu za nju. Što da radim, molim vas za pomoć i savjet.
ODGOVOR: Uvijek ima nade. Nada zadnja umire, kaže narodna. Dok ste god živi postoji i mogući obrat. Da bismo se izliječili trebamo vjerovati u to. Bolest vam daje priliku da napravite inventuru svog života, da zavirite u svoju nutrinu i pokušate promijeniti vaš dosadašnji način života i razmišljanja.  Nemojte se predavati malodušnosti i brizi koja sama po sebi neće riješiti problem koji navodite. Govorim vam to iz vlastitog iskustva. Borite se, nemojte odustajati. Kad počnete razmišljati da nema nade za izlječenje sjetite se da imate za koga živjeti. Imajte na umu da vas vaša kćer treba. Pozitivan način razmišljanja stvara čuda.

Ne bi bilo dobro dijete opterećivati onime što će biti, jer djeca, za razliku od odraslih, žive u sadašnjosti. Što je s bakama, tetama? Dijete može dobiti potrebnu dozu ljubavi i od drugih bliskih osoba.
I hladne osobe mogu dobro odgojiti djecu. Stručnjaci upozoravaju da je za odgoj bolja i hladna osoba, koja ima stalno  ponašanje, za razliku od one koja često mijenja svoja raspoloženja i nedosljedna je.
Niste naveli kako se dijete osjeća kad je s ocem, koliko ima godina. Potrebno je znati više podataka da bi se mogao dati cjelovitiji odgovor. Osjećaj djeteta ne mora se nužno podudarati s vašim osjećajem.

Anđelka Bunić, zadruga 'Martinov plašt'

Objavljeno: 20.06.2013