Među brojnim programima koje je osmislila ova vrijedna zadruga jesu i kreativne radionice za posebne grupacije - nezaposlene, žrtve obiteljskog nasilja i osobe s intelektualnim teškoćama - te urbani vrtovi za osobe sa stopostotnim invaliditetom

Većina građana pri spomenu riječi ZADRUGA, sjeti se djetinjstva, družbe Pere Kvržice ili zadruge Sloga iz Lovrakovog dječjeg romana “Vlak u snijegu“. Ono čime su se odlikovali bilo je zajedništvo, dobrovoljna pripadnost i djelovanje za opće dobro. No, ne moramo se vraćati u djetinjstvo da bismo asocirali postojanje zadruge. Naime, 2011. godine osnovana je zadruga 'Martinov plašt' sa sjedištem u Trnju. 

Inicijativa za 'malog čovjeka'

Inicijativa za udruživanje došla je spontano, kao izraz socijalne osjetljivosti osnivača i odgovor na sve veće potrebe u kojima se 'mali čovjek', naročito onaj s margine društva (stariji i nemoćni, osobe s invaliditetom, bivši ovisnici, dulje nezaposleni, teže zapošljivi i dr.), nalazi. Sedmero entuzijasta-osnivača, različitih struka, no svi visokoškolskog obrazovanja, nakon duljeg istraživanja i informiranja, izabralo je zadrugu i zadružne principe djelovanja, jer je ono u najvećoj mjeri podržavalo zajedništvo kojemu su težili. U to vrijeme u pripremi je bio novi Zakon o zadrugama od kojeg se očekivalo da zadružno djelovanje podigne na višu razinu i profilira zadrugu kao efikasnu društvenu asocijaciju.

Priprema dokumentacije potrebne za registriranje zadruge bila je zahtjevna, jer smo bili prvi koji smo krenuli u osnivanje zadruge 'po novom zakonu', koji je kao novinu, umjesto tri člana osnivača, odredio njih sedam te povisio osnovni ulog na tisuću kuna bez kojeg se ne može postati članom zadruge. Taj novac se uglavnom koristi za troškove samog osnivanja i ne može se gledati kao nekakav temeljni kapital zadruge, što znači da zadruga praktički starta od nule. Kako zadruga nije Udruga, ne može očekivati niti da ju sa svojim sredstvima podupire država, dakle, prepuštena je sama sebi i svojim sposobnostima.

Projekti za zdravi način života

U postupcima oko osnivanja zadruge Martinov plašt, imali smo potporu Hrvatskog saveza zadruga, institucije nadležne za praćenje i pomoć djelovanju zadruga. Zadruga  Martinov plašt je registrirana kao socijalno - uslužna, neprofitna zadruga, 27. svibnja 2011. Širok je raspon djelatnosti za koje je registrirana i s kojima joj je dozvoljeno baviti se: od socijalnih, preko uslužnih, do proizvodnih.
Danas zadruga Martinov plašt broji jedanaest registriranih članova, deset fizičkih osoba i jednu udrugu, kao pravnu osobu. Ovih dana priključit će nam se još dvoje pojedinaca te jedna udruga koja se bavi kreativnim radom osoba s intelektualnim poteškoćama i jedno novoosnovano jednostavno trgovačko društvo koje se bavi zdravom hranom i podržavanjem zdravog načina života.
Visoki novčani ulog kao zakonski preduvjet za pristupanje zadruzi, osnovni je razlog što zadruga nema više članova, što ne znači da veći broj osoba u rad zadruge nije uključen na neki drugi način. Za potrebe održavanja ciljanih akcija koje traju kraće vrijeme koristimo volontere. Istina je da nam se više pridružuju žene, naročito one nezaposlene.

"Česta  izmjena zakona stvara nesigurnost i nestabilnost te je potrebno često preusmjeravanje već započetnih aktivnosti a to odnosi silnu energiju i stvara dodatne frustracije"

U toj grupaciji profilirale su se dvije skupine: mlade žene, često visokoobrazovane koje traže svoje prvo zaposlenje i nekakvu aktivnost humanitarne naravi, kojom bi se bavile dok čekaju zaposlenje, te žene iznad četrdeset i pet godina starosti koje su ostale bez posla i realno imaju vrlo male mogućnosti da pronađu novo zaposlenje. U ovoj grupaciji ima vrlo teških životnih priča, života na samom egzistencijalnom rubu.
Aktivno služiti kroz zadrugu znači neprestano istraživati nove načine kako se potrebitima može pomoći. Ovdje moram pojasniti jednu vrlo važnu okolnost. Zadruga je osnovana prvenstveno kako bi služila potrebitima, dakle, njezina socijalna komponenta je trebala biti u prvom planu. No, tu smo naišli na toliko zapreka kakve nismo mogli ni zamisliti.

Nepremostive barijere

Kada smo počeli djelovati na snazi je bio Zakon o socijalnoj skrbi koji je prethodio sadašnjem, po kojem je bilo moguće da Centri za socijalnu skrb izdaju uputnice za vršenje određenih usluga za koje je Centar utvrdio da su određenom korisniku potrebne, a koje mogu pružati organizacije civilnog društva koje djeluju u lokalnoj zajednici. Na taj način, usluga je za korisnika besplatna, dok CZSS plaća izvršitelju. Taj sistem je trebao donijeti veću 'pokrivenost' potreba 'na terenu'. No, on još nije u potpunosti ni zaživio kad je došlo do promjene vlasti i novog, sadašnjeg Zakona o socijalnoj skr¬bi koji sve te usluge monopolizira u korist institucija socijalne skrbi (koje ni približno ne mogu zadovoljiti potrebe) ili stavlja pod svoju strogu kontrolu i ingerenciju na način da se putem javnog natječaja izabire izvršitelj usluge o kojem opet odlučuje to isto Ministarstvo.

"Naši zakoni i administrativne barijere 'ubojice' su mnogih dobrih zamisli koje zbog njih nisu uspjele zaživjeti"

Zašto je važno ovo spomenuti? Način plaćanja pružene usluge uvijek je važan, a naročito danas kad ljudi općenito, a socijalno ugrožene kategorije kojima je pomoć najpotrenija, pogotovo, ne mogu tu uslugu platiti. Pružanje usluga, ponajprije pmoći u kući, u zadruzi je bilo zamišljeno tako da se nezaposlenim osobama na taj način omoguće osnovni financijski prihodi te bi se tako istovremeno pomagalo dvjema kategorijama - i onih u potrebi i onih nezaposlenih. S obzirom da korisnik nije u mogućnosti uslugu platiti, a država ograničava pružatelje usluga, najveći dio ovih potreba i dalje ostaje nepokriven. Danas se često sluša o obrazovanju dadilja, gerontodomaćica i sličnih nužno potrebnih zvanja, no svjedoci smo kako, kad njih treba inkorporirati u sustav, nailaze na nepremostive prepreke.    
To naročito osjete oni koji svoje djelovanje nastoje uklopiti u zakonske okvire i ne zalaziti u sivu zonu rada na crno. Česta  izmjena zakona stvara nesigurnost i nestabilnost te je potrebno često preusmjeravanje već započetnih aktivnosti a to odnosi silnu energiju i stvara dodatne frustracije. Taman kad mislimo da smo zaokružili jednu cjelinu i dosegli određeni nivo, sve pada u vodu i tako se stalno vrtimo u krug.
Mi zadrugari, opredijelili smo se isključivo za pošten rad i djelovanje i zbog toga imamo velike probleme. Unatoč tome, ne odustajemo od svojih moralnih principa vjerujući da nepravedno ograničavajuća pravila igre imaju svoj vijek trajanja.

Od nemogućeg stvoriti moguće

Zbog navedenih problema, koji nažalost nisu jedini, nego bi mogli sastaviti listu za koju ovdje nema dovoljno prostora, svoju najvažniju djelatnost 'Pomoć u kući' nismo uspjeli razviti. Najteže nam je to što vidimo da su upravo u toj domeni potrebe jako velike, a nama su vezane ruke i ne možemo na njih odgovoriti.
U nemogućim okolnostima, okrenuli smo se mogućem. Počeli smo osmišljavati projekte za različite skupine u potrebi, prijavljivati se na natječaje. Tu smo također naišli na velike poteškoće jer se u većini natječaja kao osnovni uvjet za prijavitelja traži da ima jednog trajno zaposlenog po Ugovoru o radu, traže se dosadašnje reference organizacije i tome slično. No, kako mi uglavnom to nismo imali, a nismo bili niti nekakvo poznato ime, tu nismo prolazili. Pitam se (a obraćali smo se s tim pitanjem u vidu protesta i onima koji su natječaje raspisivali), kako da trajno zaposlenog ima neprofitna organizacija koja tek traži svoje mjesto u društvu i kakve reference može navesti kad joj nije ni dana prilika da se pokaže i iskaže?

No, jedan projekt koji je Pučko otvoreno učilište Zagreb prepoznalo kao vrijedan i stalo iza njega, ipak je prošao. Projekt, kojega je izvršitelj zadruga  Martinov plašt, uspješno je dobiven i upravo je odobren i njegov nastavak. Radi se o projektu dramsko-socijalizacijskih radionica za djecu i komunikacijskih radionica za njihove roditelje koji se radi u suradnji sa OŠ Grigor Vitez iz Trnja a u nastavku se proširuje i na OŠ Trnjanska. Ovo je dokaz da naše zamisli vrijede, da imamo znanja i sposobnosti projekt kvalitetno odraditi, no očito sa strane nadležnih institucija nedostaje povjerenje ili je u pitanju nešto drugo? U našem društvu ovo nije problem s kojim se susreće samo naša zadruga. Postavlja se pitanje: kako da se nove organizacije dokažu ako ne dobiju priliku? Ovdje bih još svakako željela spomenuti kako je dvoje liječenih ovisnika naš Program a naročito psihosocijalno osnaživanje koje provodimo, prepoznalo kao kvalitetan, te nam se pridružilo. Iz tih susreta javila se ideja za osnivanje Udruge koja bi se bavila borbom protiv različitih vrsta ovi¬snosti, te je početkom ove godine osnovana udruga BIRAM ŽIVOT, koja se kao član priključila zadruzi  Martinov plašt te će kroz to zajedništvo i suradnju pronalaziti nove i učinkovitije načine djelovanja.

"Kako da trajno zaposlenog ima neprofitna organizacija koja tek traži svoje mjesto u društvu i kakve reference može navesti kad joj nije ni dana prilika da se pokaže i iskaže?"

U moru kasnijih negativnih iskustava i borbe za opstanak najsvjetiliji primjer koji svakako želim istaknuti i pohvaliti je to što su nakon predstavljanja zadruge Martinov plašt kao nove organizacije  sa sjedištem na području Trnja, u Gradskoj četvrti prepoznali naš program kao vrijedan i dodijelili prostore Mjesnog odbora na korištenje. U tom prostoru možemo održavati svoje aktivnosti i bez njega nam apsolutno ništa ne bi bilo moguće napraviti.
Ono što je najveća zapreka što se tiče lokalne samouprave je to što Grad Zagreb djeluje kao jedinica lokalne samouprave. Gradske četvrti imaju tek minorne ovlasti, što je velika pogreška jer o potrebama se najbolje brine u najužem krugu, što bi značilo da daleko veće ingerencije trebaju imati i Mjesni odbori, jer je i Gradska četvrt već prevelika cjelina, tim više kad znamo da GČ Trnje ima 40-50 tisuća stanov¬nika, što je na razini jednog solidnijeg grada u Hrvatskoj.
Zadruga je svoje zamisli za djelovanje i Program temeljila upravo na ovakvoj, učinkovitijoj postavi lokalne samouprave, čak do razine susjedstva i dobrosusjedskih odnosa, koje smo imali namjeru oživjeti, a koja u stvarnosti ne postoji.

Utopijske ideje

Bilo je vrlo šokantno spoznati da je takva zamisao u okolnostima kad Grad Zagreb funkcionira kao osnovna jedinica lokalne samouprave, u stvari, utopijska.

S obzirom da naši korisnici ne pripadaju samo jednoj grupaciji, kroz grupaciju nezaposlenih koji nam se priključuju s različitih lokacija, zadruga je svojim djelovanjem prešla granice Gradske četvrti, za što smo se u samom početku i opredijelili
Osnivanje podružnica je predviđeno u Pravilima zadruge (temeljnom aktu zadruge). Razmatrali smo mogućnost osnivanja podružnice s nekolicinom zainteresiranih osoba iz Bjelovara, no s obzirom na neke razlike koje smo u našim programima imali, prevladao je stav da sami osnuju zadrugu, u čemu smo im savjetima i iskustvom pomogli. Sada s tom zadrugom uspješno surađujemo.
Do sada još nisam spomenula područje kojem smo se, zbog poteškoća djelovanja u području socijalnih usluga, okrenuli. S obzirom da naša zadruga ima mogućnosti baviti se i proizvodnom aktivnošću i djelatnosti maloprodaje, u okviru kreativne radionice za posebne grupacije: nezaposlenih, žrtava obiteljskog nasilja, osoba s intelektualnim poteškoćama, starijima, izrađuju se različiti proizvodi darovnog i prigodnog programa koji se prodaju na sajmovima i prigodnim prodajama. Tako smo sudjelovali na netom održanom sajmu HGK 'Kupujmo hrvatsko' i 'Vrijedne ruke'. Kao originalni zadružni proizvod nudimo Bio-lončanicu, ručno izrađenu, od 100% prirodnih materijala, različitih dimenzija.

Vrt za osobe s invaliditetom

Ono na što smo posebno ponosni inovacija je stručno projektiranog Urbanog organskog vrta za osobe sa 100% invaliditetom (čak i one u invalidskim kolicama), s kojim smo se upravo vrlo uspješno predstavili  na netom održanoj 48. Međunarodnoj vrtnoj izložbi Floraart na kojem smo, kao oblik hortiterapije, najprije ponudili svoj urbani sklopivi mini vrt raznim udrugama i ustanovama koje se bave osobama s invaliditetom.

Interes na spomenutoj izložbi bio je velik. Preko posjete našem izložbenom vrtu došlo je odmah i do prezentiranja ovakvog vrta u Centru za autizam u Studentskom gradu. Pokazalo se da su roditelji jako zainteresirani ali su to uglavnom samohrane majke koje nemaju dodatna sredstva za takav jedan vrt, iskazale su želju za istim jer bi bavljenje takvom vrstom vrtlarstva koristilo i njima kao i njihovoj odrasloj djeci.
Zato će biti potrebna donacija  za izradu urbanih mini vrtva. Pozivam sve one koji bi mogli sudjelovati u doniranju jednog takvog vrta samohranim majkama s djecom s razvojnim poteškoćama i odraslom djecom s invaliditetom da nam se jave i direktno, s imenom i prezimenom, pomognu u kupnji jednog takvog vrta. Proizvodnja i širenje ponude urbanog vrta, različitih vrsta, koji će biti i u individualnoj prodaji uz narudžbu, dugoročni je cilj zadruge.
Kako ne želimo odustati od prvotnog opredjeljenja prema socijalnom, i dalje ćemo iznalaziti načine pružanja usluga u toj domeni. To je i kratkoročni i dugoročni cilj.

Suradnja sa sestrinskim organizacijama

Povezivanje sa srodnim organizacijama, također je jedan od ciljeva. Mislim da je u ova¬kvim okolnostima nužno prilago¬đavanje trenutačnim okolnostima i prepoznavanje prilika, tako da planiranja bilo kakvog tipa uglav¬nom nemaju onakav značaj kakav u normalnim ili podržavajućim okolnostima imaju.
Različiti profili zanimanja pokazali su se kao korisni jer omogućuju timski rad koji u zadruzi njegujemo, a podrazumijeva sagledavanje situacije ili problema s različitih strana. Upravo to, što smo mi osnivači, različitih zanimanja: prirodnih i društvenih, održalo nas je do današnjih dana.
Nabrojati ću samo nekoliko: dipl. socijalna radnica, prof. defektlo¬gije, dipl.ekonomist, mr. nutricionizma, dipl.ing.strojarstva... Uglavnom, svojim smo znanjima mogli pokriti sve one potrebe i zaduženja koje svaka organizacija, kao pravna osoba ima, od pravnih do financijskih zavrzlama. Uz to što nismo takve usluge morali plaćati, osnivači (osim onih koji su sudjelovali u odobrenom Projektu), čitavo ovo vrijeme volontiraju.

"Roditelji djece s autizmom jako su  zainteresirani za naše urbane vrtove jer bi bavljenje takvom vrstom vrtlarstva koristilo i njima kao i njihovoj odrasloj djeci"

Zadrugarstvo je jako razvijeno u svijetu. Procjenjuje se da se u ovakvom vidu poduzetništva u razvijenijim zemljama zapošljava svaki treći stanovnik. Poznato je da su zemlje koje su imale dobro razvijen takav oblik poduzetništva imale minimalnu krizu ili je uopće nisu imale jer je malo  poduzetništvo fleksibilnije, ne gleda isključivo na profit i ima socijalnu osjetljivost za čovjeka u potrebi, održivije je, naravno uz razumijevanje i potporu mjerodavnih te kroz dobre zakonodavne okvire. Socijalno poduzetništvo najrazvijenije je u susjednoj nam Italiji, pa od naših susjeda imamo priliku učiti i povezivati se da se i u Hrvatskoj prepozna, potiče i cijeni ovakav vid poduzetništva.  Nakon stupanja Hrvatske u EU, nadamo se otvaranju vrata i povezivanju ne samo sa srodnim zadrugama iz Italije, nego i iz drugih zemalja Unije. U tome bi ključnu ulogu, kao institucija poveznica, trebao imati Hrvatski savez zadruga.
Do sada, zauzeti golim preživljavanjem, nismo dovoljno učinili na informiranju javnosti i popularizaciji zadruge. Glas o nama uglavnom se širio usmenom predajom i preporukama.
O nama i našem radu potrudili smo se informirati sve nadležne institucije, i to nekoliko puta, no vrlo smo razočarani suradnjom. Pravo je čudo ako vam neka od njih na vaše pismeno obraćanje odgovori, ili ako vam se na uporno zvanje tele-fonom netko oglasi. To govori o jednoj općoj nekulturi i jednom zatvorenom sustavu i ponašanju institucija zbog kojeg one ne funkcioniraju jer nikome ne odgovaraju niti snose bilo kakve sankcije. Da sustav socijalne skrbi do današnjih dana još nije informatiziran suvišno je komentirati, a kolike to poteškoće u poslovanju stvara ne mora se posebno tumačiti.

Borba s birokratskim vjetrenjačama

Ključna i prilično bolna činjenica je da nas neke od institucija smatraju konkurencijom! Da su njihovi zaposlenici, koji nam brane neke aktivnosti, jer nisu dobro pročitali Zakon o zadrugama ili nisu dali da im pravnici protumače isti (a koji je stupio na snagu prošle godine u ožujku), samo pročitali i proučili sve naše Strategije, ( koja korist od istih kad ih oni koji bi ih trebali čitati ne čitaju?), uvidjeli bi da je oko 70 posto različitih potreba i usluga nepokriveno i da se ljudi u potrebi nemaju kome obratiti. Ako kojim slučajem i doznaju za nas, onda mi takve potrebe ne smijemo raditi jer ih nadležne službe nisu odobrile.
Kad smo se pojavili kao zadruga u javnosti, dočekani smo s takvim oduševljenjem da nismo mogli vjerovati. Mislili smo kako će nam sva vrata biti otvorena i kako ćemo biti podržavani na sve moguće načine. No, ubrzo smo shvatili da je sve to bilo samo na riječima. Djela su govorila nešto sasvim drugo. Nakon nekog vremena, shvatili smo da smo doživljeni kao konkurencija koju na sve moguće načine treba onemogućiti u djelovanju, što je i postignuto. Moć je, nažalost, bila na drugoj strani.

"Ključna i prilično bolna činjenica je da nas neke od institucija smatraju konkurencijom"

Kad smo vidjeli kako tu stvari stoje i funkcioniraju, nismo željeli svoju energiju usmjeravati na borbu s vjetrenjačama, nego smo odlučili svoju aktivnost usmjeriti u drugom, izglednijem pravcu i čekati promjene i bolja vremena.
Mislim da nam ne treba baš sve naše aktivnosti u našem društvu diktirati Europa, koja nam kroz projekte sugerira širenje mreže usluga u zajednici, kad naše društvo ima vrsne obrazovane stručnjake koji znaju što treba i kako treba, samo se istima to onemogućava jer je naše društvo previše ispolitizirano. Dok god ne budemo pustili da nam zemlju vode stručni i obrazovani ljudi nećemo imati uspjeha, a naše vrhnje će pokupiti netko drugi.
Moram reći i to da smo veće razumijevanje i podršku našem radu doživjeli od tzv. realnog sektora i ljudi koji imaju poduzetnički način razmišljanja, nego tzv. socijale, od koje se po prirodi stvari očekuje da bude humanija i otvorenija za razumijevanje i potporu.
Na brojnim edukacijama koje sam prošla da bih se mogla nositi s izazovom kao što je poduzetništvo, uvijek se pojavljuje zaključak da smo mi odgajani za poslušnike a ne za poduzetnike. Ako je tome tako, a očito je, onda treba uvesti u nastavni sustav  obrazovanje za poduzetništvo od vrtićke dobi do fakulteta. Vlast i moć ponekad zamagljuju pogled. Treba se spustiti među ljude, slušati što oni žele, tražiti od njih rješenja, iznenadit ćete se kako su sposobni dati prave odgovore.
Uvijek imam na umu mudri savjet spremačice koja je na jednostavan način riješila sporost hotelskog lifta. Kad je čula od direktora da se dame žale da je lift prespor, spremačica je jednostavno odgovorila da će problem riješiti jedno obično ogledalo. Direktor je poslušao mudri savjet, dao postaviti ogledalo u lift i nedugo zatim je mogao zadovoljno obavijestiti svoje zaposlenike da se nitko više ne žali na sporost lifta.

Kako je nastalo ime zadruge

Premda u nazivu za¬druge ne koristimo riječ 'sveti', ipak je vezan uz svetog Martina. Naime, naš inicijalni sastanak za osnivanje zadruge održan je na Martinje, dakle 11. studenog 2010. te nam se to nekako, po prirodi stvari, nametnulo kao buduće ime. Asocirali smo u vezi sv. Martina i onome što je tko o njemu znao, pa je netko spomenuo kako je on rasjekao svoj vojnički plašt i jednom njego¬vom polovicom ogrnuo siromaha koji se smrzavao kraj puta kojim je Martin, tada visoki časnik u rimskoj vojsci, prolazio. Vidjeli smo veliku simboliku i sličnost tog čina, našeg poslanja i budućeg djelovanja, pa smo se odlučili za to ime. (Kasnije smo u literaturi pronašli kako se socijalno poduzetništvo simbolično podrazumijeva kao jedan veliki šator pod kojim mogu naći zaštitu sve marginalizirane skupine pa nam je naš naziv još draži).

"U dosadašnjem radu vidjeli smo kako je najvažnije vratiti uništeno samopoštovanje i dostojanstvo osobama koje su prošle kroz teška životna razdoblja ili kroz njega još uvijek prolaze"

Ovdje moram naglasiti da od početka zauzimamo stav kako zadruga nije nekakva zatvo¬rena organizacija koja bi okupljala samo vjernike, samo 'desne' ili 'lijeve' i slično, nego da je to otvorena asocijacija koja će uvijek i najprije gledati čovjeka u potrebi. U tome uspijevamo, premda moram naglasiti da to ne znači da ne djelujemo i ne inzistiramo na moralnim načelima sviju koji nam kao članovi pristupaju. Naš Etički kodeks nije samo mrtvo slovo na papiru ili nešto što je zgodno imati, nego nešto što se živi. Ovakav pristup ima veze s ljudskošću, a ne s vjerom kao takvom.

Neki skori projekti

Pored gore spomenutih aktivnosti i projekata, imamo namjeru po¬nuditi ostalim organizacijama civilnog društva, te malim i srednjim poduzetnicima i pakete usluga različitog tipa: od knjigovodstvenih, marketinških, izrade web stranica i slično, nešto kao uslužni servis.
Također imamo u razradi izradu projekata za podršku potrebama i potporoma obitelji,  koja je danas sve više pod pritiskom i pred koju se postavljaju sve veći zahtjevi. Nešto od toga možemo ostvariti kroz organiziranje Javnih radova koje po ponuđenom programu financira Hrvatski zavod za zapošljavanje. Upravo je završio jedan ciklus Javnog rada kroz koji je zadruga zaposlila tri djelatnice.
Želimo ostvariti suradnju s osnovnim školama i raditi psiho-socijalno osnaživanje s nastavnicima, koji su danas sve ugroženija 'vrsta', kao i promovirati naše organske vrtove u OŠ, koje imaju međunarodni status Eko-škola...
Imamo jedan gotov projekt za beskućnike koji bi uskoro mogli realizirati, kao i mogućnost korisnog rada za žene, žrtve obiteljskog nasilja, smještene u skloništima. U dosadašnjem radu vidjeli smo kako je najvažnije vratiti uništeno samopoštovanje i dostojanstvo osobama koje su prošle kroz teška životna razdoblja ili kroz njega još uvijek prolaze.

Poruka za kraj

U svakom slučaju, želimo biti što prisutniji u našoj lokalnoj zajednici, sami prokrčiti svoje putove, na dobrobit sviju ali se i povezivati sa sličnim organizacijama, udrugama i zadrugama koje u svojim programima imaju za cilj poboljšati kvalitetu života izoliranim i marginaliziranim skupinama kao i pojedincima i obiteljima u potrebi.
Zato pozivam sve one koji misle da bi im suradnja s nama na bilo koji način mogla pomoći ili riješiti njihov problem, ili one koji vjeruju da na bilo koji način, financijski ili neki drugi, mogu potpomoći naš rad, priključiti nam se ili bilo što slično, da nam se slobodno jave na broj mobitela 091/ 45 30 400 ili na mail: andelabunic@gmail.com. Pogledajte našu web stranicu: www.martinov-plast.hr
Tu smo jedni za druge!
Piše: Anđelka Bunić, upraviteljica Zadruge

Objavljeno: 13.06.2013