Antonio Franko: Jedini sam paratriatlonac u Hrvatskoj i nadam se medalji na Paraolimpijskim igrama

Paratriatlon jedan je od najzahtjevnijih sportova, ali sa sve više pobornika diljem svijeta. Hrvatska zasad ima samo jednog paratriatlonca, 23-godišnjeg Antonija Franka. Student Tehničkog fakulteta zamrznuo je studij kako bi se u potpunosti posvetio sportu. Rođen je s deformacijom desne noge. Rehabilitacija ga je uvela u sport, a strast u njemu zadržala. 

 

Od kada i zašto baš paratriatlon?

- Triatlonom sam se počeo baviti prije otprilike godinu i pol dana. Prije toga sam plivao u plivačkom klubu Forca. Predsjednik kluba i treneri Hrvoje Vlahović, koji se i sam bavio triatlonom, i Jasna Lulić vidjeli su potencijal u meni i predložili mi triatlon. Meni se sport veoma svidio i odmah sam se posvetio ozbiljnom treniranju. Paratriatlon je relativno novi sport. Prvi će se put u programu Paraolimpijskih igara pojaviti ove godine u Rio de Janeiru. U Hrvatskoj ne postoje paratriatlonski klubovi, kao ni osobe koje se njime bave. Tako sam ja postao prvi hrvatski paratriatlonac.

Kako izgledaju vaši treninzi i pripreme, budući da istodobno kombinirate tri sporta?

- Treninzi su veoma naporni. Triatlon se sastoji od tri bazična sporta: plivanja,biciklizma i trčanja, i treba biti dobar u sva tri. Otprilike imam pet do šest sati treninga dnevno, šest puta tjedno. Od toga imam dva sata plivanja na bazenu svaki dan osim nedjelje, trčanje i bicikl svaki ili svaki drugi dan naizmjenično te tri puta tjedno treninge snage i istezanja u teretani.

A bavili ste se i drugim sportovima?

- U osnovnoj školi sam pet godina igrao šah, a potom šest godina trenirao boks. Na prijedlog paraolimpijke Milke Milinković krenuo sam s plivanjem jer je to, za razliku od boksa, paraolimpijski sport. Tako je sve krenulo. I sada, pored triatlona, idem i na plivačka natjecanja jer mi plivanje ide jako dobro.

Koji su Vam dosad najznačajniji rezultati?

- Kako u Hrvatskoj paratriatlon nije postojao i ne postoje paratriatlonska natjecanja, na sva natjecanja na koja sam išao su bila triatlonska natjecanja i natjecao sam se sa zdravim triatloncima. Na svom prvom triatlonskom natjecanju na Rabu zauzeo sam 3. mjesto u kategoriji do 25 godina, iako sam bio jedina osoba s invaliditetom. Nastupio sam i na dvama natjecanjima u Zagrebu te zauzeo 13. i 15. mjesto od 30-tak natjecatelja. U plivanju sam 2014. godine u Sloveniji na natjecanju osoba s invaliditetom osvojio tri prva mjesta na 50, 100 i 200 metara slobodnim stilom u kategoriji S10. Na prvenstvu Hrvatske 2015. godine osvojio sam 1. mjesto na 100 metara slobodno u istoj kategoriji, a iste godine nastupio sam i na međunarodnom natjecanju u Beogradu te osvojio dva prva mjesta na 50 i 100 metara slobodno. Na posljednjem prvenstvu Hrvatske bio sam prvi na 50 metara slobodno, drugi na 100m slobodno,100m prsno i 400m slobodno te treći na 800m slobodno.

Sada se borite za nastup na Europskom prvenstvu...

- Europsko prvenstvo je 26. svibnja u Portugalu, a da bih nastupio moram proći međunarodnu klasifikaciju koja je nekoliko dana prije samog natjecanja.

Koji Vam je sportski cilj?

- Najveći sportski cilj mi je osvojiti medalju na Paraolimpijskim igrama.

Izvor: HPO

 

Povezane vijesti