Domagoj Glažar: Parkirališna mjesta za osobe s invaliditetom postala su povlastica tzv. zdravih vozača
Mjesto označeno za parkiranje vozila osoba s invaliditetom nije povlastica koja mi pruža besplatno parkiranje, već olakšica koja mi omogućava lakše kretanje
Trgovački centri su polako, ali sigurno, postali neizbježan dio svakodnevice. Za mene, važna prednost trgovačkih centara su i zakonom osigurana parkirališna mjesta za osobe s invaliditetom. Jedan od takvih centara je i 'Meridijan 16°' smješten na Gračanskoj cesti. Situacija koja me je dočekala jedne subote na parkiralištu toga centra, nažalost, nije neuobičajeni, već svakodnevni problem s kojim se suočava osoba s invaliditetom: od deset popunjenih mjesta predviđenih isključivo za parkiranje osoba s invaliditetom samo tri vozila imaju istaknutu iskaznicu za znak pristupačnosti. I što nam drugo preostaje nego čekanje da se isprazni mjesto, mjesto koje, da je pravde, ne bi ni trebalo biti zauzeto. I još malo čekanja. Kako minute prolaze raspoloženje sve više pada, od razgovora što trebamo kupiti došli smo do nervoznog lupkanja prstima i rastuće tjeskobe.
Nakon dvadesetak minuta dolazi gospodin s punim vrećicama. Moj otac mu pristupa, pokazuje na svoj auto i pita ga zašto je parkirao na mjesto koje nije njemu namijenjeno.
"Ma samo sam na brzinu skoknuo, ni deset minuta!“
Ahaaa, u tom slučaju sve je u redu. Jer i ja mogu na deset minuta izbrisati svoju dijagnozu cerebralne paralize, ustati iz kolica i otrčati po kruh i mlijeko, čas posla. Isprike na sarkazmu, ali što mi drugo preostaje!? Što reći osobi koja svjesno oduzima meni potrebno parkirališno mjesto? Konkretna situacija nije iznimka, ona je svakodnevna pojava s kojom se suočavaju osobe s invaliditetom.
Mjesto označeno za parkiranje vozila osoba s invaliditetom nije povlastica koja mi pruža besplatno parkiranje, već olakšica koja mi omogućava lakše kretanje. Mjesto rezervirano za vozila osoba s invaliditetom posebnih je dimenzija koje omogućavaju osobi u invalidskim kolicima nesmetan ulazak i izlazak iz vozila i označeno je međunarodnim znakom pristupačnosti.
Osoba koja je u invalidskim kolicima može koristiti samo takvo parkirališno mjesto posebnih, širih dimenzija od onih uobičajenih. Osobama s invaliditetom upravo ta šira parkirališta omogućavaju da mogu izaći iz vozila sa svojim ortopedskim pomagalima, a ako parkira na običnom parkiralištu, vozilo koje stane do njegovog to mu uskraćuje. Vozači koji bezobzirno parkiraju svoja vozila na parkirališnim mjestima rezerviranim za osobe s invaliditetom na neki način negiraju jedno od osnovnih ljudskih prava, a to je pravo na kretanje. Nažalost, zbog niske razine svijesti građana o pravima osoba s invaliditetom, često dolazi do zlouporabe takvih mjesta od strane osoba koji na to nemaju zakonsko ni moralno pravo.
Iako su zakonom predviđene sankcije za nepoštivanje pristupačnosti osobama s invaliditetom, u praksi je stanje drugačije. Stoga je nužno, osim sankcioniranja već počinjenog prekršaja, utjecati na svijest vozača da do prekršaja ne bi ni došlo. Da budu svjesni da oduzimanjem parkirališnih mjesta rezerviranih za vozila osoba s invaliditetom njima otežavaju zadovoljavanje svakodnevnih potreba. Nitko ne želi zbog svog zdravstvenog stanja biti ograničen u ostvarivanju aktivnog života, pa čak i nekih banalnih stvari kao što je odlazak u dućan. A sve zbog toga što netko ne poštuje zakonom određeni znak.
Neki od nas imaju ponekad samo jednu mogućnost dolaska na neko određeno mjesto, a to je automobilom. Ako je mjesto rezervirano za OSI vozila zauzeto, osobi s invaliditetom koja mora parkirati stotinjak metara dalje od odredišta, dolazak do željenog mjesta postaje težak izazov, ponekad i neizvediv. Žalosna je istina da kao posljedicu takve niske kulture u prometu, osoba s otežanim kretanjem često i izbjegava sam izlazak u grad.
Stoga, molim gospodina s početka priče, kao i sve ostale sudionike u prometu, da se zamisle kada sljedeći put vide prazno mjesto posebno obilježeno za osobu s invaliditetom. Nemojte nam otežavati naše već postojeće otežano kretanje, poštujte naša prava jer ta prava postoje s razlogom.
Piše: Domagoj Glažar
Objavljeno: 08.01.2016