"Sudbina Mocira i te djece, nažalost, nikoga ne zanima osim kad im zatreba u predizborne svrhe. Navodno je najveći problem u Ministarstvu socijale koje nije osiguralo ostatak novca za svoj dio projekta", kaže Ante Rubeša

 

Poliklinika na Relji, velebni zdravstveni centar težak čak 150 milijuna kuna koji se počeo raspadati i prije nego je uopće useljen, nije jedini zadarski projekt na kojemu je glavni izvođač bila tvrtka Alkom. Centar Mocire za djecu s posebnim potrebama, drugi veliki zadarski objekt koji je 2007. godine na javnom natječaju dobila sada posrnula građevinska tvrtka Alkom, trenutno je u jednako teškom stanju kao Poliklinika. Dok se čeka na useljenje koje je trebalo biti realizirano još prije pet godina, objekt u koji je do sada uloženo više od 45 milijuna kuna devastiran propada. Izuzme li se pročelje zgrade koje na nešto sliči, ostatak objekta je u katastrofalnom stanju: počupano željezo, oprema, radijatori, uništene instalacije, porazbijana stakla...

"U ovom trenutku trebalo bi deset milijuna kuna samo da se zgrada dovede u stanje u kojemu je bila prije prestanka radova. Prestrašno je na što sada sliči. Mocire su velika žalost i gradska sramota. Da stvar bude još gora, najosjetljivija skupina, djeca koja već godinama čekaju na useljenje u taj centar, svakodnevno borave u starim zgradama koje prokišljavaju", kaže Ante Rubeša, gradski vijećnik Akcije Mladih koji već nekoliko godina na svim razinama, od gradske do nacionalne, apelira da se zaustavi propadanje kompleksa na kojemu je više od 70 posto radova dovršeno. Jedan od apela urodio je plodom pa je Grad na Mocire postavio zaštitara da čuva imovinu.

Međutim, i to je bilo kasno jer je većina vrijedne opreme već bila iznesena i pokradena. A čak su tri strane, dva ministarstva i Grad, financijski uključeni u ovu priču: Ministarstvo socijalne skrbi u iznosu od 22 milijuna ili 50 posto svih sredstava, Ministarstvo znanosti i obrazovanja s 14 milijuna ili 31 posto i Grad Zadar sa 19 posto, odnosno 8,5 milijuna kuna. Naime, u centru od 18 tisuća četvornih metara trebao bi se smjestiti Dječji vrtić “Latica”, Osnovna škola “Voštarnica” te stacionar za osobe s težom mentalnom retardacijom koji bi trebao primiti 50-ak štićenika. Kad će se centar dovršiti i useliti, jučer nam nitko nije mogao reći, no agonija Mocira već predugo traje. Od 2007. godine, kada je položen kamen temeljac, sve što je moglo poći krivo - pošlo je.

Od financiranja, naknadih radova, iznenadih preokreta poput "slučajnog" pronalaska vojnih tunela za koje se od samog početka znalo da postoje, do toga je Alkom kao glavni izvođač radova na kraju otišao u stečaj. No, kad je Ministarstvo znanosi s njima htjelo sporazumno raskinuti ugovor, Alkom je od njih tražio čak dodatnih 6,2 milijuna kuna za taj nedovršeni posao! Da priča bude još bolja, osnovni dug bio je 2.1 milijun kuna, a čak 3,5 milijuna kuna iznose kamate za zakašnjelo plaćanje, uključujući i PDV. Ministarstvo je prije pola godina to odbilo i od Alkoma tražilo predaju gradilišne dokumentacije. I na tome je priča stala.

"Sudbina Mocira i te djece, nažalost, nikoga ne zanima osim kad im zatreba u predizborne svrhe. Navodno je najveći problem u Ministarstvu socijale koje nije osiguralo ostatak novca za svoj dio projekta, barem nam tako govore u ovom drugom ministarstvu. Čini se da se ništa neće ni pomaknuti s mrtve točke dok ne napravimo pritisak. Predlagao sam više puta, a to ćemo sigurno na kraju i napraviti, da se skupimo u autobus, odemo u Zagreb i pred ministarstvom podignemo šator sve dok netko ne prekine agoniju Mocira", kaže Rubeša. 

Ana Vučetić Škrbić / zadarski.hr

Objavljeno: 13.11.2015