Moja priča: Ana Vuljanić

Ako osvijestimo svoje potencijale i predano radimo na ostvarivanju zadanih ciljeva sve je moguće, što je dokazala i Ana Vuljanić, kondicijska trenerica i gluha sportašica

 

Ana Vuljanić rođena je u svibnju 1983. godine u Karlovcu. Nakon završene Gimnazije upisala je Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirala je kao treći najraniji diplomand u generaciji, 2007. godine na smjeru Osnovne kineziološke transformacije - Kondicijska priprema sportaša. Upisala je i poslijediplomski studij kineziologije na istom fakultetu gdje je u srpnju ove godine doktorirala s disertacijom 'Analiza sudjelovanja djece s oštećenjem sluha u sportu i vrednovanje motoričke efikasnosti djece s obzirom na oštećenje sluha i sudjelovanje u sportu'. Prethodno je završila program osposobljavanja za masera u Ustanovi za obrazovanje odraslih 'Arma Nova' u Zagrebu. Objavila je više znanstvenih i stručnih radova te sudjelovala na domaćim i međunarodnim konferencijama.

"Od 2008. godine radim kao trenerica i voditeljica sportskih i kineziterapijskih programa u Studiju za sportsku rekreaciju i kineziterapiju Kinesis u Zagrebu. Kao teško nagluha osoba s bilateralnim oštećenjem sluha od 75 posto, najviše preferiram individualni rad ili rad u manjim grupama. Kako odlično govorim i imam dobro razumijevanje nemam problema u komunikaciji s klijentima, jer znaju da mi se moraju obraćati direktno. Kao anegdotu ispričala bih kako se moja kolegica s kojom radim i vodim Studio često zna našaliti po pitanju mojih slušnih aparata kazavši da kad prislonim uho na zid čujem u drugu prostoriju i da stoga moraju pripaziti što govore. Na to svi reagiraju s čuđenjem i oduševljenjem, na što se na kraju svi nasmijemo, jer je to nemoguće.

Sluh sam izgubila u dobi od tri godine i to je umnogome odredilo moj životni put. Postojale su određene teškoće, kako u socijalnom smislu, tako i tijekom školovanja. Međutim, ukoliko se predano posvetite ispunjavanju svojih snova i ciljeva tada je sve moguće. Upravo je i moje završno školovanje povezano s gubitkom sluha, jer sam obranila doktorsku disertaciju čija je temeljna intencija bila da se utvrdi u kojoj mjeri djeca s oštećenjem sluha sudjeluju u organiziranim sportskim aktivnostima te analizira motorička efikasnost djece s obzirom na faktor oštećenja sluha i sudjelovanja u sportu“, priča Ana.

Izrazito sportskog duha i sklona avanturizmu okušala se u nekoliko sportova. Sudjelovala je na brojnim međunarodnim natjecanjima u big game fishingu, sportskom ribolovu na veliku ribu poput tune i sabljarke, rekord je tuna težine čak 303 kg, što je rekord za takav način ribolova u Jadranu. Kao najznačajniji međunarodni sportski uspjeh naveo bih osvajanje srebrne medalje u sastavu hrvatske ženske šahovske reprezentacije pred mjesec dana na 1. Europskom ekipnom prvenstvu u šahu za gluhe koje se održalo u glavnom gradu Azerbajdžana, Bakuu.

"Pred dvije sam godine bila sudionik na Olimpijskim igrama gluhih u Sofiji, u natjecateljskom dijelu plivanja te bih kao najljepši trenutak u sportu izdvojila doživljaj olimpijskog duha koji u sebi nosi ideju zajedništva, prijateljstva, solidarnosti, razumijevanja, mira, dobrote, mladosti i nade. To je za mene duh sporta, kulture i obrazovanja u cjelini. A godinu prije toga imala sam veliku čast biti dio svjetske mladeži koja je sudjelovala na Međunarodnom olimpijskom simpoziju za mlade Međunarodne olimpijske akademije, stoga sam tom prilikom došla na samo izvorišno mjesto ideje olimpizma, u grčku Olimpiju.

Kao kineziologinja svjesna sam široke palete dobrobiti koja proizlazi iz sportskih aktivnosti, a i iz vlastitog iskustva prekasnog uključivanja u odgovarajući sustav sporta, odnosno sustav sporta gluhih, naglašavam da je iznimno važno osigurati da sva djeca, mladež i odrasle osobe dobiju znanja o postojanju i mogućnostima uključivanja u različite sfere sportskog okruženja, i to bez obzira na stupanj i vrstu invaliditeta, kako bi zadovoljili svoje osnovne potrebe i pravo na bavljenje kineziološkom aktivnošću", zaključuje Ana.

Domagoj Glažar

 

Povezane vijesti