Intervju, Anka Slonjšak: Pristupačnost je za osobe s invaliditetom osnovni uvjet za postizanje neovisnosti

"Diane Kingston, potpredsjednica UN-ovog Odbora za prava osoba s invaliditetom, prilikom boravka u Zagrebu posebno se osvrnula na sterilizaciju osoba s invaliditetom i nužnost zaustavljanja prislinih postupanja prema osobama s psihosocijalnim invaliditetom", kaže uz ostalo pravobraniteljica za OSI


 

Koje domaće i međunarodne aktivnosti, važne za život osoba s invaliditetom, provodite u posljednje vrijeme?

- Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom bio je domaćin sastanka Europske mreže nacionalnih tijela za ljudska prava (ENNHRI) u sklopu kojeg je u Zagrebu boravilo oko 40 predstavnika nezavisnih tijela za praćenje provedbe Konvencije o pravima osoba s invaliditetom iz više od 20 europskih zemalja. Tema sastanka bila je ostvarivanje poslovne sposobnosti za osobe s invaliditetom, a u njegovom radu sudjelovala je i potpredsjednica UN-ovog Odbora za prava osoba s invaliditetom Diane Kingston. Tom prilikom smo organizirali sastanke potpredsjednice Odbora s udrugama osoba s invaliditetom i članovima Povjerenstva za osobe s invaliditetom Vlade RH vezano uz preporuke koje je Odbor uputio Reublici Hrvatskoj nakon podnošenja inicijalnog izvješća o provedbi Konvencije o pravima osoba s invaliditetom. Posebno se osvrnula na hitne preporuke koje se odnose na tešku situaciju u ustanovama za osobe s invaliditetom, sterilizaciju osoba s invaliditetom i nužnost zaustavljanja prislinih postupanja prema osobama s psihosocijalnim invaliditetom u psihijatrijskim ustanovama (prisilnih hospitalizacija, liječenja, prislinog obuzdavanja korištenjem fizičke sile ili psihofarmaka i drugih prisilnih postupanja). 
Od domaćih aktivnosti istaknula bih sudjelovanje na 4. Hrvatskom kongresu u ranoj intervenciji u djetinjstvu koji je još jednom ukazao na nedostatak sustava podrške za djecu s teškoćama u razvoju, ali i primjere pozitivnih praksi u različitim dijelovima Hrvatske.

Nedavno ste posjetili Imotski i okolicu. Recite nam Vaše viđenje položaja djece s teškoćama i osobama s invaliditetom koje tamo prebivaju?

- Na području Imotskog evidentirano je 128-ero djece s teškoćama u razvoju, od čega 71 dijete s težim ili teškim invaliditetom. U Imotskom niti 10 posto djece s teškoćama u razvoju nije obuhvaćeno nikakvim oblikom rane podrške i/ili rehabilitacije, niti je uključeno u aktivnosti kao njihovi vršnjaci bez teškoća. Pravo na usluge ostvaruje svega 14-ero djece, od čega osam usluga se odnosi na uslugu integracije, znači da se odnose na djecu koja pohađaju redovne predškolske ili obrazovne ustanove. Preostalih šestero djece koristi pravo na boravak i psihosocijalnu podršku u obitelji. Ovi podaci ukazuju na teška kršenja prava djece s teškoćama u razvoju na zdravlje, odgoj i obrazovanje, pristup uslugama u zajednici, te prava na život u obitelji.

Na sastancima sa roditeljima djece s teškoćama u razvoju dobili smo uvid u pravo stanje na području Imotskog:

- pružatelji usluga ne postoje (osim nekih usluga Udruge osoba s invaliditetom Imotski koja provodi određene programe koje roditelji plaćaju); čak i te usluge koje postoje, nedostupne su za sve one koji žive u udaljenim područjima, a organiziranog prijevoza nema;

- djelomična integracija učenika s teškoćama u razvoju se provodi u OŠ Stjepan Radić, ali potrebe su puno veće; ne postoje posebni razredni odjeli u osnovnim školama za djecu kojima je potreban poseban program obrazovanja;

- zamjetan broj djece školske dobi nije uključen u školu jer nema posebnih razrednih odjela u osnovnih školama, a roditelji ne žele djecu odvajati iz obitelji; većini prisutnih roditelja nejasno je zbog čega jedna obnovljena osnovna škola u neposrednoj blizini Imotskog stoji prazna, bez djece, a ne koristi se za one programe i usluge kojih u Imotskom najviše nedostaje;

- usluge koje su potrebne djeci s teškoćama u razvoju djelomično se mogu ostvariti tek u Splitu, ali zbog prekapacitiranosti svih institucija koje pružaju potrebne usluge rane intervencije i rane rehabilitacije – roditelji uglavnom odustaju i ostavljaju dijete u obitelji bez odgovarajućeg tretmana, drugi se odlučuju na drastičan korak preseljenja iz Imotskog, a neki i na najradikalniji potez – izdvajanje djeteta iz obitelji i smještaj u ustanovu radi rehabilitacije;

- problematična je dostupnost zdravstvenih usluga, posebno specijalističkih usluga, koje građani uglavnom dobivaju u Splitu, a oni stručnjaci koji usluge pružaju u Imotskom (fizioterapeut, logoped) uglavnom su preopterećeni, te su velike liste čekanja za pojedinu uslugu;

- zamjetan je i nedostatak potrebnih stručnjaka, a nejasno je zbog čega strategije Grada ne predviđaju stipendiranje potrebnih stručnjaka koji bi nakon završenog obrazovanja sukladno uvjetima stipendiranja ostali raditi u Imotskom i time ga učinili "živim“ gradom koji daje svojim građanima ono što mu jamče zakoni i međunarodni dokumenti.

U gradu linijski prijevoz nije organiziran, te su pojedine oblike rehabilitacije koristila samo ona djeca čiji roditelji mogu podnijeti materijalni teret koji iz toga proizlazi, obzirom na udaljenost Imotskog i Splita, odnosno Imotskog i okolnih mjesta; takvih je roditelja u Imotskoj Krajini vrlo malo, zbog čega, nažalost, djeca i odrasli ostaju bez odgovarajućih rehabilitacijskih tretmana i usluga.

Pristupačnost je za osobe s invaliditetom osnovni uvjet za postizanje neovisnosti i aktivne participacije u zajednici. Imotski treba raditi na tome da svojim građanima iz udaljenijih naselja i općina također bude dostupan. Organizacija prijevoza za djecu s teškoćama u razvoju, za odrasle osobe s invaliditetom, stare i nemoćne i sve ostale rizične kategorije građana preduvjet je za korištenje rehabilitacijskih, zdravstvenih i socijalnih usluga. Udruga osoba s invaliditetom Imotski upoznala nas je sa inicijativom koje su već neko vrijeme nositelji, a koja se odnosi na osnivanje podružnice Centra za odgoj i obrazovanje 'Slava Raškaj'- Split. Ovaj Centar pruža svoje usluge i nekolicini djece iz Imotskog, ali samo onima čiji roditelji koji mogu pomiriti svoje obiteljske i poslovne obaveze, te podnijeti materijalni teret koji iz toga proizlazi, obzirom da je udaljenost Imotskog i Splita - 90 kilometara. Takvih je roditelja u Imotskoj Krajini vrlo malo, zbog čega, na žalost, djeca ostaju bez odgovarajućih rehabilitacijskih usluga. Za inicijativu osnivanja podružnice u Imotskom, djelatnici Centra Slava Raškaj svesrdno su zainteresirani, te su definirali i potreban broj stručnih i drugih djelatnika buduće Podružnice u Imotskom. Podružnica bi osiguravala usluge boravka, psihosocijalne podrške, rane intervencije i integracije, a za to je potrebno osigurati stručne djelatnike i to: dva logopeda, dva edukacijska rehabilitatora, jednog socijalnog radnika, jednog psihologa, jednog fizioterapeuta i jednu medicinsku sestru. Uz to potrebne su dvije osobe kao pomoćno i tehničko osoblje (vozač, čistač-domar-ekonom). Možemo biti zadovoljni činjenicom da je Grad Imotski podržao nastojanje roditelja djece s teškoćama u razvoju u naporima da se u Imotskom otvori Podružnica Centra Slava Raškaj, ali želimo da na osnivanju Dnevnog centra ne završe daljnji napori Grada u podizanju kvalitete života osoba s invaliditetom. Grad Imotski treba učiniti sve potrebno kako bi se stvorile mogućnosti da niti jedno dijete s teškoćama u razvoju u Imotskom ne bude onemogućeno u ostvarivanju prava na zdravlje, inkluzivno obrazovanje i rehabilitaciju, samo zbog činjenice da živi u Imotskom ili desecima kilometara daleko od potrebnih usluga. Činjenica je i da Grad Imotski osigurava određena sredstva za rad udruga osoba s invaliditetom, da podržava određene programe namijenjene osobama starije životne dobi, te da u određenoj mjeri osigurava zadovoljavajući broj pomoćnika u nastavi, međutim, još uvijek su prisutne teškoće u radu Dječjeg vrtića Imotski. Za uspjeh obrazovne inkluzije djece s teškoćama u razvoju nužni su bolji uvjeti za rad vrtića, a pri tom prije svega mislimo na dovoljan broj odgajatelja i stručnih suradnika koji trebaju biti podrška uključivanju djece s teškoćama u razvoju. U sredini koja ne obiluje mrežom usluga i stručnih institucija, dječji vrtić postaje jedino mjesto na kojem dijete s razvojnim teškoća može dobiti stručni tretman i podršku, stoga je tim značajnije potpuno stručno ekipiranje dječjeg vrtića. Smatramo da za osiguravanje rane rehabilitacije i rane intervencije ne treba uvijek osnivati posebne ustanove, nego koristiti sve resurse koje zajednica već ima, te ulagati u jačanje stručnih kapaciteta svih već postojećih institucija, što je za zajednicu racionalnije.

Što za osobe s invaliditetom znači ulazak institucije Pravobranitelja/ce u Europsku mrežu tijela za jednakost Equinet?

- Članstvo u Mreži omogućava razmjenu iskustava među tijelima iz različitih zemalja i edukaciju za djelatnike ureda. Krajnje je vrijeme da osobe s invaliditetom u Hrvatskoj osim mjera na suzbijanju diskriminacije koje može poduzeti pravobranitelj zatraže i sudsku zaštitu od diskriminacije na svim područjima od rada i zapošljavanja, preko obrazovanja do pristupa javnim dobrima i uslugama. Vjerujemo da će članstvo u Equinetu doprinijeti tom cilju.

S obzirom da pravobranitelji u Hrvatskoj imaju regionalne urede, jeste li kao pravobraniteljica za osobe s invaliditetom dobili upit o otvaranju takvih ureda. Postoji li interes kod samih osoba s invaliditetom i planirate li aktivnosti po tom pitanju?

- U proteklih sedam godina radom na terenu diljem RH obraćale su nam se osobe s invaliditetom kao i udruge s upitom da li se i kada planira otvoriti Područni ured u njihovoj sredini. Naveli su da kada bi im ured bio bliže vjerojatno bi i njihova informiranost bila veća, a povrede prava manja. Posebno su se istaknula područja Slavonije, Istre i Dalmacije. Zanimljivo je da smo i od strane županija, odnosno povjerenstva za provedbu Nacionalne strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. dobili mišljenje kojim smatraju da su uvođenjem institucije Pravobranitelja za osobe s invaliditetom učinjeni znatni pomaci u ostvarivanju prava osoba s invaliditetom i izjednačavanje njihovih mogućnosti u svim sferama života, ali još uvijek je velika razlika u pravima i mogućnostima osoba sa i bez invaliditeta. Smatraju kako bi jedno od rješenja bilo osnivanje dislociranog ureda po modelu rješenja drugih područnih pravobraniteljskih ureda.

Razgovarala: Božica Ravlić

Foto: PIXSELL

 

Povezane vijesti