Intervju, Igor Gaćeša: Loše strane Zakona o korištenju psa pomagača

Trenutno je u postupku izrada Zakona o korištenju psa pomagača. Tim povodom Igor Gaćeša, dopredsjednik udruge 'Psi pomagači', predstavio nam je njihovo sudjelovanje u izradi Nacrta zakona o korištenju psa pomagača. Udruga Psi pomagači provodi educiranje i certificiranje terapijskih timova (koji čine voditelj i školovan pas) s ciljem njihovog uključivanja u terapijske, odgojne i obrazovne aktivnosti za potrebe raznih korisnika, primjerice djece s teškoćama, djece i mladih s poremećajima u ponašanju, djece u vrtićima, školama, osoba s invaliditetom, osoba s kroničnim bolestima te starijih osoba u domovima.

 

U kojoj mjeri ste kao udruga sudjelovali u izradi Nacrta Zakona o korištenju psa pomagača?

- Obzirom da je udruga Psi pomagači registrirana za djelatnosti koje su predmet Nacrta Zakona o korištenju pasa pomagača, od početka postupka izrade zakona aktivno sudjelujemo na okruglim stolovima, te putem internetskih savjetovanja dajemo svoje primjedbe i prijedloge. Primjedbama i prijedlozima na Nacrt Zakona, koje smo izradili u suradnji s našim volonterima pravnim stručnjacima, ukazali smo na to da primjedbe upućene tijekom ožujka ove godine nadležnom Ministarstvu, putem internetskog savjetovanja o Tezama za nacrt zakona o korištenju psa pomagača nisu uvrštene u tekst ovog Nacrta Zakona, iako je na službenim internetskim stranicama Ministarstva objavljeno da su prihvaćene.

Također, sve naše primjedbe i prijedloge uputili smo i na saborske odbore i zastupnicima pojedinačno. Iako do sada nije objavljen konačni prijedlog Nacrta Zakona, već sada želimo upozoriti one koji će glasati o zakonu da predložena rješenja u ovom Nacrtu Zakona nisu dovoljno dobra jer ne prate praksu koja se provodi u Hrvatskoj, u nekom djelu su diskriminirajuća prema potencijalnim korisnicima pasa pomagača, te neke odredbe nisu dovoljno dobro definirane, u međusobnoj su suprotnosti ili nisu u skladu sa odredbama nekih drugih zakona.

Na što se konkretno odnose iznešene primjedbe i prijedlozi udruge Psi pomagači?

- Primjedbe se odnose na proširenje korisničkih skupina na način da korisnici psa pomagača nisu samo osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama kako je predviđeno Nacrtom Zakona, nego primjerice i djeca i mladi s poremećajima u ponašanju, zlostavljane i psihički oboljele osobe, osobe oboljele od malignih bolesti, ali i djeca i mladi u redovnim odgojno obrazovnim programima. Svoje prijedloge o proširenju korisničkih skupina potkrijepili smo znanstvenim radovima čiji rezultati pokazuju povoljne učinke uključivanja psa pomagača u aktivnosti s raznim korisnicima, ali i primjerima koji pokazuju da se psi u Republici Hrvatskoj već uključuju u rad s raznim skupinama korisnika, a koje nisu predviđene ovim Nacrtom Zakona. Primjedbe koji su prihvaćene od strane Ministarstva a nisu uvrštene u Nacrt ovog zakona odnose se i na proširenje javnih ovlasti vezanih za školovanje psa pomagača i osposobljavanje stručnog kadra (voditelja i stručnih voditelja pasa pomagača). Obzirom da u Republici Hrvatskoj postoje četiri udruge i jedna ustanova koje su registrirane za obavljane djelatnosti vezane uz uključivanje pasa u različite terapijske i odgojno obrazovne aktivnosti, smatramo da bi Nacrt Zakona trebao biti u skladu s trenutnom praksom koja se provodi u Republici Hrvatskoj, odnosno da treba razmotriti proširenje javnih ovlasti i na druge pravne osobe, a ne samo na dom socijalne skrbi.

U slučaju da se javne ovlasti vezane uz poslove školovanja pasa pomagača i osposobljavanje korisnika, voditelja i stručnih voditelja ovim Zakonom dodijele pravnim osobama koje ispunjavaju kriterije predviđene ovim Nacrtom Zakona, tada bi takav kriteriji ispunila samo jedna ustanova (Centar za rehabilitaciju Silver) i jedna udruga kojoj su već ranije dodijeljene javne ovlasti (Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet), čime se ne pridonosi cilju zakona u smislu proširenja mogućnosti pružanja usluga na dom socijalne skrbi, udruge i druge pravne osobe, a time se, posljedično, korisnicima neće omogućiti lakša dostupnost u ostvarivanju usluge korištenja psa pomagača. Važno je naglasiti da uvjeti koji se navode u Nacrtu Zakona podrazumijevaju da pravna osoba kojoj su povjerene javne ovlasti dodjeljuju školovane pse pomagače najčešće iz vlastitog uzgoja, koji prije nego što se dodjele korisnicima prolaze socijalizaciju kod socijalizatora - volontera, zatim školovanje unutar same ustanove/udruge, a koje provodi zaposleno osoblje (treneri i radnih instruktori). Međutim, da bi se ispunio cilj donošenja zakona potrebno je predvidjeti i druge načine školovanja pasa pomagača (osim opisanog – rezidencijalnog) i osposobljavanja voditelja i stručnih voditelja. Dakle, prihvaćanjem Nacrta Zakona u ovom obliku, izigrava se osnovni cilj njegova donošenja, pa se logično pitamo, zbog čega se uopće troše proračunska sredstva za izradu novog Zakona, ako on već sada ne odgovara praksi koja se provodi u Hrvatskoj?

Osim toga, još u ožujku ove godine Ministarstvu smo predložili da se voditelji pasa pomagača podjele u dvije skupine: stručni voditelj (primjerice rehabilitatori, radni terapeuti, psiholozi i sl…) i voditelji koji nisu stručnjaci. Prema tom prijedlogu voditelj psa pomagača - nestručnjak jest osoba koja je zajedno sa psom prošla edukaciju te je odgovorna za vođenje svoga psa i nadzor nad psom tijekom sudjelovanja u terapijskim i odgojno-obrazovnim aktivnostima koje provodi osoba stručna u području rehabilitacije, odgoja i obrazovanja. Ovakvom mogućnošću doprinosi se da korištenje psa pomagača bude dostupnije širokom krugu korisnika, iz razloga što osposobljavanje za voditelje pasa pomagača nije ograničeno samo na stručne voditelje. Međutim, ovim Nacrtom Zakona predviđeno je da jedino roditelj ili skrbnik djeteta s teškoćom može postati voditelji psa pomagača te provoditi aktivnosti s djetetom i psom sukladno potrebama djeteta. Prema tome, nameće se pitanje po kojoj osnovi roditelj djeteta s teškoćama koji nije stručnjak može biti voditelj psa pomagača i provoditi aktivnosti s djetetom, a neka druga nestručna osoba ne može biti uključena u različite aktivnosti zajedno sa svojim psom i pod nadzorom stručne osobe? I kome je ovakvo zakonsko rješenje u interesu, kad je jasno da ono ne pridonosi cilju donošenja zakona?

Kakva je praksa u zemljama Europske unije?

- U zemljama Europske unije prihvaćena je i praksa u kojoj udruge sačinjene od tima stručnjaka iz različitih područja, educiraju i osposobljavaju voditelje i stručne voditelje pasa pomagača za školovanje psa pomagača koji je u njihovom vlasništvu, te za uključivanje psa pomagača u različite terapijske i odgojno obrazovne aktivnosti, u skladu s profesionalnim kompetencijama (stručnim zvanjem) pojedinog voditelja. Neki od primjera takve prakse su sljedeće organizacije: Tačke pomagačke (SLO), Zavod pet – pasja enota terapevtov (SLO), Proyecto Tan amigos (ES), Dogs Helping Kids (UK)…

U čemu se način rada udruge Psi pomagači razlikuje od dugogodišnje prakse Hrvatske udruge za školovanje pasa vodiča i mobilitet, te Centra za rehabilitaciju Silver?

- Za razliku od prakse koju dugi niz godina provodi Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet i Centar za rehabilitaciju Silver, udruga Psi pomagači ne dodjeljuje školovane pse pomagače korisnicima, već zainteresiranim kandidatima nudi mogućnost edukacije koju pohađaju s vlastitim psom. Uz uvjet da se zadovolje postavljeni kriteriji koji se odnose na psihofizičke osobine psa i stručne kompetencije voditelja. Nakon toga slijedi uključivanje u različite terapijske i obrazovne i odgojne aktivnosti. Time je udruga Psi pomagači omogućila način edukacije koji je također zastupljen i u drugim zemljama EU, a u skladu je sa međunarodnom podjelom aktivnosti prema Animal Assisted Intervention International (AAII) standardima. Obzirom da udruga Psi pomagači okuplja tim različitih stručnjaka (edukacijski rehabilitator sa iskustvom u radu s terapijskim psima, psiholog, savjetnik za ponašanje pasa) koji provode edukaciju voditelja pasa pomagača, ne postoji niti jedan razlog zbog čega se njima, ali i slično ustrojenim udrugama koje djeluju na području Republike Hrvatske, ne bi dodijelile javne ovlasti predviđene ovim Nacrtom Zakona. Poglavito jer je udruga Psi pomagači već uspostavila odličnu suradnju s preko nekoliko različitih ustanova, te aktivno provodi svoje programe sa različitim korisničkim skupinama.

Što bi istakli kao dobre strane Nacrta Zakona?

- Ovaj Nacrt Zakona svakako ima i niz dobrih rješenja, prvenstveno u djelu koji se tiče prava koja ostvaruju korisnici kojima je pas pomagač dodijeljen. Tu se prvenstveno misli na mogućnost kretanja sredstvima javnog prijevoza, te pravno na ulaženje i boravak na javnim mjestima. Postojećim zakonskim rješenjem ovo pravo se odnosilo samo na korisnike pasa vodiča, a sada se proširuje i na korisnike drugih pasa pomagača. Vjerujemo da je dugogodišnje iskustvo osoba iz Hrvatske udruge za školovanje pasa vodiča i mobilitet, stečeno u kontaktu s korisnicima pasa vodiča, doprinijelo da se prepoznaju problemi na koje te osobe svakodnevno nailaze, te se odgovarajućim rješenjima u ovom Nacrtu Zakona pokušalo svim korisnicima pasa pomagača osigurati lakše ostvarivanje njihovih prava koji izravno utječu na kvalitetu njihove svakodnevnice.

Razgovarala: Božica Ravlić

 

Povezane vijesti