PITANJE: L. V. Poštovani, gledam ovih dana na plaži neke osobe s invaliditetom za koje mislim da nisu svjesne opasnosti od utapanja. Ova plaža na koju ja redovito odlazim osobama s invaliditetom tek je djelomično prilagođena.

 

Razgovarajući s ljudima oko sebe pitaju me zašto brinem i dramatiziram, jer će čovjek koji se utapa mahati rukama, bacati se po vodi i dozivati upomoć.

Ne razumijem ni roditelje koji spavaju dok djeca sama borave u moru. A još su mi nevjerojatniji skakči s brodica i jahti udaljeni od obale. Molim vas možete li navesti kako izgleda utapanje, te reakcije utopljenika.

ODGOVOR: Utapanje najčešće izgleda tiho i nedramatično. To je odmah iza prometnih nesreća najčešći uzrok slučajne smrti djece do 15 godina. Od oko 750 djece koja se utope tokom godine, polovina će se utopiti na manje od 25 metara od roditelja ili ostalih odraslih osoba. U 10 posto slučajeva tih utapanja odrasli će ih zapravo gledati kako se utapaju, bez da osvjeste što im se to događa. U stvarnosti utapanje izgleda potpuno drugačije od scena u filmovima, tj. Nema mahanja i poziva upomoć. Kada se osoba utapa, ona radi što god može kako bi došla do zraka. Najčešće je tiha i muči se s tim da održi nos i usta iznad površine vode. To može izgledati kao igra što je velikih problema s kojima se susreću roditelji i spasioci. Vidjeti nekoga kako mirno pluta na površini vode, a ne maše rukama i ne doziva upomoć, može izgledati kao nešto potpuno bezopasno. Znati plivati smanjuje rizik od utapanja, ali to ne znači da se dobri i iskusni plivači ne mogu utopiti. Osobe koje su na plaži ili bazenu s djetetom obavezno ga moraju cijelo vrijeme imati u vidokrugu.

Dr. Pia, dobitnik brojnih nagrada na polju istraživanja i obuke za spašavanje ljudi od nesreća u vodi opisuje instinktivne reakcije utopljenika:

Izuzmemo li rijetke okolnosti, utopljenici su fiziološki u nemogućnosti vikati za pomoć. Respiratorni sustav namijenjen je disanju. Govor je popratna funkcija. Prije govora mora se izvršiti puni udah.

Utopljenikova usta naizmjence tonu i ponovno se pojavljuju na površini vode. Usta utopljenika nisu dovoljno dugo iznad površine vode da bi izdahnule, udahnule i zvale za pomoć. Kada su utopljenikova usta iznad površine, ona brzo udišu i izdišu jer njihova usta počinju tonuti ispod površine vode.

Utopljenici ne mogu mahati za pomoć. Priroda ih instinktivno prisiljava da ruke pružaju bočno i pritišću površinu vode prema dolje. Pritiskanjem površine vode utopljenici dobivaju uzgon kako bi ustima mogli dohvatiti zrak iznad vode.

Tijekom instinktivne utopljeničke reakcije, utopljenici ne mogu svojevoljno kontrolirati kretnje ruku. Fiziološki, utopljenik koji se koprca na površini vode ne može se prestati utapljati i svojevoljnim pokretima zvati za pomoć, plivati prema spasiocu ili dohvatiti komad spasilačke opreme.

Od početka do kraja instinktivnog utopljeničkog nagona ljudsko tijelo ostaje uspravno u vodi, bez dokaza o pomažućem radu nogu. Osim ako ih se spasi, utopljenici se mogu boriti na površini vode od 20 do 60 sekundi prije nego potonu.

To ne znači da ljudi koji viču za pomoć i lamataju rukama nisu u stvarnoj nevolji. Ponekad to prethodi instinktivnom utopljeničkom nagonu, ali uglavnom ovakav vid stresa od vode ne traje dugo – no za razliku od pravog utapanja, ove žrtve još uvijek mogu pomoći u vlastitom spašavanju. Oni mogu zgrabiti sigurnosni pojas, uže i slično.

Pazite na ove druge znakove utapanja: glava duboko u vodi, usta u razini vode, glava nagnuta natrag s otvorenim ustima, oči staklene i prazne, u nemogućnosti fokusiranja, zatvorene oči,
kosa preko čela ili očiju, noge vise vertikalno bez da se koriste, forsirano duboko disanje (hiperventilacija) ili teško disanje, pokušaj plivanja u određenom smjeru ali bez napredovanja,
pokušaj okretanja na leđa.

Ako netko od posade broda padne u vodu i sve izgleda dobro, nemojte u to biti presigurni. Ponekad su najčešće naznake utapljanja kada to ne izgleda kao utapljanje. To može samo prividno izgledati da utopljenik ide kroz vodu i gleda prema palubi. Jedan od načina da budete sigurni u to što se događa je da osobu u vodi pitate da li je u redu. Ako može odgovoriti, vjerojatno je. Ako samo prazno gleda u vas, najvjerojatnije imate manje od 30 sekundi da dođete do njega. I zapamtite, djeca rade buku dok se brčkaju u vodi. Ako su tihi, otiđite do njih i provjerite zašto.

Prije skakanja u vodu osoba mora provjeriti dubinu vode te da tijekom aktivnosti u vodi ne smije piti alkohol ili neke lijekove koje utječu na funkciju svijesti. Osobe s dijagnozama kojima plivanje predstavlja bilo kakav rizik (epilepsija, šećerna bolest, bolesti krvnih žila i srca, poremećaji neuromišićne funkcije) trebale bi imati dodatan nadzor za vrijeme aktivnosti u vodi. Nitko ne bi trebao plivati sam i na osamljenim mjestima.

In Portal

Objavljeno: 21.07.2015