Toni Družeta, strastveni sportaš, član Atletskog kluba „Srce“ za osobe s invaliditetom Rijeka sportom održava dobro zdravlje, visok imunitet te vitku liniju

 

Kako je sport utjecao na tvoj život?

U sportu sam od svoje desete godine. Dvadeset  godina sam amaterski trenirao i igrao nogomet, a poslijednje četiri  godine bavim se brdskim trčanjem i atletikom.  Kao osoba s invaliditetom, sportom se bavim već 18 godina. Moj invaliditet je nastupio kada sam sa nepunih 16 godina, otvorio bombu zaostalu iz Drugog svjetskog rata. Unatoč tome nikada nisam ni pomišljao odustati od bavljenja sportom. U početku je bilo teško prilagoditi se na bavljenje sportom s invaliditetom, jer postajale su neke vježbe koje nisam mogao odraditi i trebao sam se naučiti kako pasti i kako se dočekati na ruke.

Kojim se sve sportovima baviš?

Nogometom sam počeo u osnovnoj školi. Prvi klub bio mi je NK „Lovran“ iz Lovrana gdje sam igrao za sve uzrasne kategorije. Počeo sam kao golman, zatim sam bio napadač, pa vezni igrač, da bi nogometnu karijeru završio kao obrambeni igrač. Nastupao sam za par lokalnih niželigaša, a danas sam i neredovit član veteranske momčadi NK „Mune“. Kažem neredovit, ne zbog toga što ne volim trenirati ili igrati, već iz razloga što mi druge obveze i bavljenje trčanjem ne daju dovoljno vremena za nogomet.

Brdsko trčanje?

Brdskim trčanjem se bavim od svibnja 2011.godine rekreativno, a od listopada 2013.godine skoro pa poluprofesionalno, pod nadzorom i vodstvom trenera Mesec Damira, uz 4-6 treninga tjedno. U protekle 4 godine završio sam nekoliko utrka od 40, 70 i 100km dužine.

Planinarenje?

Planinarenjem se bavim zadnjih godinu dana i aktivan sam član PD „Knezgrad“ Lovran, gdje sam ujedno i dopredsjednik od siječnja 2015. Planinarenje mi predstavlja vid aktivnog odmora od mojih brdskih treninga.

Član si Atletskog kluba „Srce“ za osobe s invaliditetom Rijeka?

U AK „Srce“ sam član posljednje dvije godine. Sasvim slučajno sam se priključio. Najprije sam se planirao priključiti Plivačkom klubu „Forca“ Rijeka, ali kada sam saznao da u Rijeci postoji i djeluje atletski klub, ipak sam se odlučio za trčannje, pošto sam tolike godine bio u nogometu, što bi mi bio neki, da se tako izrazim,  prirodni slijed aktivnosti.

Discipline koje trčim su 400m i 1500m, iako preferiram duže dionice kao što su polumaraton i maraton, ali kako tih disciplina na mojim dosadašnjim natjecanjima unutar RH nije bio, trčao sam kratke spomenute dionice i to dosta uspješno.

Na kojim si sve natjecanjima sudjelovao?

Do sada sam bio na dva prvenstva Hrvatske, ekipno i pojedinačno, te na dva otvorena prvenstva Hrvatske, CRO OPEN.

Kakvo značenje  ima za tebe sport?

Na prvom mjestu sportom se bavim iz strasti, te sam jako odlučna i disciplinirana osoba kad se radi o sportu, kojim održavam dobro zdravlje, visok imunitet tokom cijele godine te vitku liniju. 

Osvajao si i nagrade?

Sa AK „Srce“ Rijeka ove godine smo osvojili titulu državnih prvaka.

Čime se baviš, osim sportom?

Po struci sam magistar ekonomije hotelijersko-turističkog usmjerenja. Trenutno sam nezaposlen i aktivno tražim posao. Također sam već 11 godina politički aktivan; obnašam funkciju Glavnog tajnika Liburnijske stranke i općinski sam vijećnik Općinskog Vijeća Općine Lovran. Društveno sam aktivan kroz organizaciju sportskih i glazbenih događaja na području Općine Lovran.

Poruka osobama s invaliditetom?

Kroz vlastiti invaliditet uvidio sam tko su mi pravi prijatelji, na koga se mogu osloniti i tražiti „ruku“ pomoći. U sportu s invaliditetom upoznao sam puno ljudi koji su u „težoj“ situaciji od mene i koji ostvaruju vrhunske sportske rezultate,  kako kod nas tako i na međunarodnom planu.  Svaku osobu koju sretneš i upoznaš , nosi jednu priču, jednu poruku, i svaka je drukčija. Neki misle da bi najlakše bilo sjediti kod kuće na kauču pred TV-om i sam sebe sažalijevati, što bi okolina prihvaila. Ali, kada ste „drukčiji“ od većine i kada se istinski cijeni vaš trud, rad i angažman, bilo to u nekom poslu ili sportu, tada dobivate pravo priznanje, i to je ono što vas veseli na kraju dana.

 

Piše: Tatjana Udović

Objavljeno: 08.07.2015