Prepoznali su njegove uspjehe i u Hrvatskoj te je proglašen najboljim sportašem s invaliditetom 1998. godine. U talijanskoj ligi bio je najbolji strijelac lige i 2009. pozvan u reprezentaciju svijeta gdje je nastupao u revijalnoj utakmici protiv reprezentacije Italije

Ante Štimac rođen u Gospiću 1978. godine i pri rođenju ustanovljena mu je izraslina na leđima koju su liječnici odmah odlučili operirati pri čemu su mu ozlijedili leđnu moždinu i njihovom greškom postaje osoba sa 100-postotnim invaliditetom. Kako je živio u malenom selu Podoštra pored Gospića s navršenih sedam godina odlazi u osnovnu školu u Krapinskim toplicama. Po završetku osnovne škole odlazi u Zagreb, gdje u Centru za odgoj i obrazovanje Dubrava završava srednju školu i susreće se prvi uta sa sportskim aktivnostima. Počinje trenirati košarku u kolicima, a zatim i tenis. Sa završetkom srednje škole počinje aktivnu sportsku karijeru i 1997.godine potpisuje prvi profesionalni ugovor u Bosni i Hercegovini gdje sljedeće tri godine igra za KK Cazin.

Ponuda koja se ne odbija

Tada dobiva ponudu iz Italije i potpisuje novi ugovor na dvije godine kojim nastavlja svoju profesionalnu košarkašku karijeru. Paralelno s košarkom igra tenis i postiže vrhunske rezuldate, pet puta državni prvak RH, drugi junior Europe i 62. na svjetskoj rang listi. Prepoznali su njegove uspjehe i u Hrvatskoj te je proglašen  najboljim sportašem s invaliditetom 1998. godine. U talijanskoj ligi bio je najbolji strijelac lige i 2009. pozvan u reprezentaciju svijeta gdje je nastupao u revijalnoj utakmici protiv reprezentacije Italije. I danas je vezan ugovorom za talijanski klub Trevisio u kojem igra već dvije godine, a koji je nakon Padova pmb i Castelvechio Gorizzia treći klub u Italiji za koji nastupa.

Eto, je li iz svega navedenog jasno da ne pretjeruju oni koji našeg Antu tituliraju kao Michaela Jordana osoba s invaliditetom!
Hrvatska ima veliki broj osoba s invaliditetom koje postižu izvrsne rezultate u gotovo svim sportovima, ali njih rijetko viđamo na sportskim stranicama. Zašto oni nisu interesantni javnosti? Zašto se njihov uspjeh ne slavi u tolikoj mjeri kao uspjeh sportaša bez invaliditeta? Oni ulažu dvostruko više! Žive život s invaliditetom koji nosi razne prilagodbe, predrasude, zdravstvene probleme i uz to ulažu u svoju sportsku karijeru i dokazuju sebi i društvu da mogu biti uspješni. Kvalitetni su sportaši koji osiguravaju vlastitu egzistenciju i ne dozvoljavaju da ih invaliditet spriječi u ostvarenje snova.

Božica Ravlić

Objavljeno: 26.03.2013