Savez gluhih i nagluhih Grada Zagreba: Borba za priznanje znakovnog jezika

Zbog komunikacijskih barijera gluhe osobe uvijek ostaju upućene jedne na druge, osjećaju se marginaliziranima te imaju snažnu potrebu za zajedničkim okupljanjem. Zato je njima Savez dom, obitelj, kazalište, restoran, športski klub, jer je to jedino mjesto gdje će biti ravnopravni sugovornici

Pravo na informacije jedno je od osnovnih ljudskih prava. Sukladno europskim  i svjetskim trendovima i preporukama, gluhe i nagluhe osobe u Hrvatskoj inzistiraju na pravu na izbor načina komuniciranja radi najkvalitetnijeg primanja informacija, službenom priznavanju hrvatskog znakovnog jezika, podučavanju tumača i edukatora znakovnog jezika, obrazovanju gluhih na znakovnom jeziku, pravu na slobodan izbor oralnog ili bilingvalnog obrazovnog sustava (države koje su ozakonile znakovni jezik su Belgija, Češka, Danska, Njemačka i Grčka). Priznavanje znakovnog jezika kao prirodnog i potpunog sredstva komunikacije za gluhe dobiva se na kvaliteti njihove integracije u širu socijalnu sredinu, te im olakšava dostupnost obrazovanja, zapošljavanja i pristupa informacijama. Upravo zbog toga u Savezu gluhih i Maskembal za najmlađe u Savezu gluhih i nagluhihnagluhih grada Zagreba borbu za priznavanje znakovnog jezika doživljavaju kao jednu od svojih najznačajnijih misija.

Savez gluhih i nagluhih grada Zagreba osnovan je 1948. godine, ima oko 1020 članova, gluhih i nagluhih osoba. Unutar saveza aktivnosti se namjenski provode kroz sekcije roditelja i djece oštećena sluha, sekcija umirovljenika, sekcija mladih.

Pravo na specifična prava

Gledajući kroz povijest, položaj osoba s oštećenim sluhom u našoj zemlji, nije se proučavao, tako da o njihovim životnim problemima u prošlosti imamo vrlo skromne spoznaje. Promatrajući taj problem kroz povijest ipak se može zamijetiti kontinuitet koji varira od potpune nebrige društva, preko samoorganiziranja u svrhu samopomoći i karitativnog pristupa, do društvene brige o osobama s oštećenim sluhom, koja se očituje donošenjem zakonskih propisa koji reguliraju specifična prava ovih osoba.
Kreativna radionica u Savezu gluhih i nagluhih grada ZagrebaPočetak društvene brige o osobama s oštećenim sluhom povezan je s otvaranjem prvih škola za ovu populaciju. Takvo stanje je karakteristično za sve zemlje svijeta. Samo donošenje zakonskih propisa, kojima se reguliraju prava slušno oštećenih osoba, nije samo po sebi riješilo problem. Zakonska prava trebalo je ostvariti u praksi što nije bilo jednostavno. Stoga se osobe s oštećenim sluhom udružuju, formiraju udruge i saveze sa ciljem lakšeg ostvarivanja svojih prava, dobivanja pravilnih informacija, međusobnog druženja i unapređivanja vlastitog položaja u društvu. Do otvaranja prvih škola za osobe s oštećenim sluhom, takve osobe bile su raštrkane po čitavoj zemlji, kako nije postojala organizirana skrb za njih, one su međusobno vrlo rijetko mogle komunicirati.

Zaštita materijalnih i duhovnih interesa

Kako je Zagreb kulturno, administrativno i gospodarsko središte Hrvatske, ne iznenađuje da se baš u njemu otvaraju prve udruge gluhih osoba. Završeni učenici Lamperove škole i Zemaljskog zavoda za gluhonijemu djecu, te učenici bečkog zavoda i zavoda u Gorici bili su glavni inicijatori otvaranja prvog društva gluhonijemih osoba u našoj zemlji.

"Osnovna djelatnost Saveza je unapređenje i poticanje integracije gluhih u obitelji, na radnom mjestu i u društveni život općenito"

Prvo društvo za gluhe koje je imalo zadatak pružati organiziranu pomoć gluhim osobama osnovali su učitelji Zemaljskog zavoda za gluhonijemu djecu (1902. godine). Današnji Savez osoba oštećena sluha vuče svoje korijene iz društva Dobrotvor, koje je nastalo kao autohtono udruženje gluhih, u vrijeme kada takva udruženja nastaju diljem Europe kao posljedica buđenja samosvijesti ove populacije. Prema riječima najstarijih članova društva, ciljevi udruženja bili su pružanje pravne pomoći članovima, zaštita materijalnih i duhovnih interesa, pomaganje članovima u slučaju nesreće ili bolesti, organiziranje predavanja i izleta. Društvo nije imalo materijalnu ni bilo koju drugu potporu države. Kako bi olakšali radno osposobljavanje nepismenih i onih koji su bili u redovnom sustavu školovanja, Glavni odbor osnovao je privredno poduzeće Des. U Des-u su se osobe osposobljavale na soboslikarskim, knjigoveškim, krojačkim, fotografskim, automehaničarskim, i veziljskim radionicama. Najveći broj zavodskih učenika zapošljavano je u Des-u, mali broj u otvorenoj privredi.

Poticanje integracije gluhih i nagluhih

Katarina Tonković, predsjednica Saveza gluhih i nagluhih Grada Zagreba, kaže kako su problemi s kojima se danas susreću gluhi i nagluhi vrlo osjetljivi, pa im se tako treba i pristupati.  
- Moj posao u Savezu je pomaganje gluhima, starijim članovima koji trebaju pomoć oko komunikacije, mladima, u biti cijeloj gluhoj populaciji oko školovanja, zapošljavanja, svakodnevnih životnih problema. Često organiziramo predavanja vezana za zdravu prehranu, zdravlje općenito, odgajanje djece, pubertetske probleme. Osnovna djelatnost današnjeg Saveza je unapređenje i poticanje integracije gluhih u obitelji, na radnom mjestu i drugim oblicima društvenog života, iniciranje i davanje prijedloga odgovarajućim ustanovama i organizacijama za poboljšanje rehabilitacije i socijalne zaštite gluhih osoba, potpomaganje programa rehabilitacije i neposredno sudjelovanje u nekim segmentima, suradnja sa znanstvenim ustanovama koje se bave problematikom gluhoće, okupljanje gluhih osoba, njihovih 

roditelja, prijatelja i suradnika, izdavanje stručno-popularnih, informativnih i stručnih časopisa i edicija – veli predsjednica Tonković.

Zbog komunikacijskih barijera gluhe osobe uvijek ostaju upućene jedne na druge, osjećaju se marginaliziranima te imaju snažnu potrebu za zajedničkim okupljanjem. Upravo stoga i njihov odnos prema Savezu (organizacijama, društvima i klubovima) sasvim je drugačiji u odnosu na druge grupacije osoba s invaliditetom. U svojim udruženjima oni nadoknađuju sve čega ih je gubitak sluha izolirao u redovnom društvu. Zato je njima Savez dom, obitelj, kazalište, restoran, športski klub, jer je to jedino mjesto gdje će na sebi razumljiv i adekvatan način primiti informaciju i biti ravnopravni sugovornici.

Piše Božica Ravlić