Kad standardnu dijagnostiku prati i redovno kontroliranje od strane pedijatra, praćeno učestalim telefonskim pozivima i informiranjem o djetetovom razvoju, brojka djece kojoj je potrebna rana intervencija penje se na 50 posto

 

U opsežnoj studiji koja je provedena u centralnoj dječjoj kliničkoj bolnici u državi Colorado (SAD), istraživači su zaključili da standardna procedura kod dijagnosticiranja razvojnih poremećaja često nije dovoljna kako bi se osigurala najbolja pomoć djetetu.

Čak nakon standardne dijagnostičke intervencije samo je 20 posto djece upućeno na tzv. rani terapeutski tretman, navodi se u studiji.

Međutim, kad standardnu dijagnostiku prati i redovno kontroliranje od strane pedijatra, praćeno učestalim telefonskim pozivima i informiranjem o djetetovom razvoju, brojka djece kojoj je potrebna rana intervencija penje se na 50 posto.

Dodatno intenzivno praćenje bi moralo zamijeniti "čekaj i vidi“ praksu koja je standardna kod djece koja nemaju drastičnija razvojna kašnjenja, ali imaju neurorizične faktore, zaključuju znanstvenici iz sveučilišta u Coloradu u studiji objavljenoj u znanstvenom časopisu Pediatrics.

Za potrebe studije, istraživači su pratili iskustva više od tri tisuće djece.

Sukladno ovome istraživanju i dosadašnjim iskustvima, Američka pedijatrijska akademija preporučila je da se prati razvoj sve djece u dobi od 9, 18 i 30 mjeseci. Nažalost, bez obzira na akademijinu preporuku, još uvijek se prevelik broj djece s teškim razvojnim poremećajima prekasno dijagnosticira i samim time prekasno uvodi u terapeutski proces.

Branimir Šutalo

Objavljeno: 04.09.2014