Protiv osnivanja pravobraniteljstva za pacijente izjasnila se i Udruga hrvatskih pacijenata (UHP) tvrdeći kako će pacijenti od pravobranitelja imati male koristi. Umjesto pravobranitelja, kažu u toj udruzi, trebalo bi osnovati staleško neovisno tijelo za zaštitu prava pacijenata pri Medicinskom fakultetu u Zagrebu, gdje bi uz liječnike bili predstavnici pacijenata

Đula Rušinović-Sunara, predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata

U Ministarstvu zdravlja je oformljena radna skupina na čelu s Natalijom Bralić, voditeljicom splitskog regionalnog ureda HZZO-a ,koja je dobila zaduženje do 18. srpnja izraditi tri modela mehanizama koji bi štitili prava pacijenata, nakon čega će uslijediti odluka hoće li i kada RH dobiti pravobraniteljstvo za pacijente. Jedan od potencijalnih modela ustroja novog tijela je postavljanje zastupnika pacijenata u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Splitu.

Ministar Siniša Varga ne želi odustati od ideje o pravobraniteljstvu za pacijente, kao i njegovi zagovornici koji navode činjenicu kako više europskih država, primjerice Finska, Poljska ili Irska, imaju institut pravobranitelja za pacijente. Protivnici ovog koncepta ističu činjenicu da svaki novi pravobranitelj državu košta više milijuna kuna, a većina članica EU prava pacijenata na pritužbe u slučaju kršenja njegovih prava rješava na druge načine. Činjenica je da je Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom u prošloj je godini potrošio tri milijuna kuna, a Ured pravobraniteljice za djecu pet milijuna kuna te se s razlogom postavlja pitanje bi li ured pravobraniteljstva za pacijente financijski opravdao svoje postojanje. Trenutno Hrvatska ima zakonom predviđena povjerenstva za prava pacijenata na županijskoj razini, no ta zakonska obveza nikad nije provedena u djelo.

Đula Rušinović-Sunara, predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata, ističe da pravobranitelji kod nas nemaju nikakve prave ovlasti. U suprotnom bi bio poželjan ured pravobranitelja/ice i to unutar modela s tri razine ovlasti koji podrazumijevaju imenovanje neovisnih zastupnika za prava pacijenata.

"Na prvoj razini takav zastupnik nalazio bi se na usluzi u svim bolnicama ležećim pacijentima koje bi obilazio na dnevnoj bazi i davao im do znanja kako se imaju kome požaliti na kršenje svojih prava. Jer što bolesnom čovjeku koji leži u bolnici vrijedi mogućnost pritužbe za nesavjesno liječenje pisanjem pisma pravobranitelju?! Na drugoj razini, zastupnik za prava pacijenata trebao bi postojati i u svakoj županiji kao instituciji. I on bi na dnevnoj bazi trebao biti na raspolaganju za prigovore svim pacijentima izvan ležećeg bolničkog sustava. Na trećoj razini trebao bi se nalaziti zastupnik na nacionalnoj razini, pandan današnjem pravobranitelju, ali s proširenim ovlastima. Ovaj model je jedno prihvatljivo rješenje za naš zdravstveni sustav. Nama treba posebna institucija koja će se profesionalno i neovisno od zdravstvenih institucija i ustanova, politike, proizvođača medicinske opreme, lijekova, baviti zaštitom i promicanjem prava pacijenata. Institucija pravobranitelja za pacijente neće biti učinkovita ako bude radila kao drugi pravobranitelji u Hrvatskoj. Ne treba nam još jedna institucija koja skuplja iskustva i daje izvješća koja nikoga ne obavezuju, a sama nema ovlasti riješiti problem. Takvih već imamo i previše. Ako se pravobranitelj za pacijente uvodi da bi doista pomogao građanima, onda mora imati profesionalce u svakoj stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi i u svakoj lokalnoj jedinici", naglašava Đula Rušinović-Sunara.

Protiv osnivanja pravobraniteljstva za pacijente izjasnila se i Udruga hrvatskih pacijenata (UHP) tvrdeći kako će pacijenti od pravobranitelja imati male koristi. Umjesto pravobranitelja, kažu u toj udruzi, trebalo bi osnovati staleško neovisno tijelo za zaštitu prava pacijenata pri Medicinskom fakultetu u Zagrebu, gdje bi uz liječnike bili predstavnici pacijenata.

Udruga hrvatskih pacijenata: Nediljka Milačić, Mario Drlje i Dražen Budimir

Mario Drlje, predsjednik Udruge hrvatskih pacijenata, u otvorenom pismo ministru Vargi navodi: "Želimo Vas podsjetiti da u Ministarstvu zdravlja imate Povjerenstvo za zaštitu prava pacijenata. Čime se bavi to povjerenstvo? Također, postoje i županijska povjerenstva. Pravobranitelj za pacijente nije dobro rješenje, a posebno kada ga osnivaju i financiraju ministar zdravlja ili politika. Udruga misli kako je prijeko potrebno zbog zaštite prava pacijenata i njihova dostojanstva u bolesti i umiranju osnovati jedno više staleško neovisno tijelo za zaštitu prava pacijenata. Ono bi funkcioniralo pri Medicinskom fakultetu u Zagrebu kao ravnopravni sudionik u raspravi s liječničkom komorom kada ona daje stručne ekspertize u kojima su u sukobu interesi liječnika i pacijenata. Udruga također zagovara zabranu miješanja rada u privatnom i javnom zdravstvu. Tražimo od Vas, gospodine ministre Varga, da zabranite miješanje praksi i da omogućite svim zdravstvenim djelatnicima da biraju gdje će raditi, u solidarnom javnom zdravstvenom sustavu ili u privatnom. Mi u UHP-u smatramo da je miješanje praksi bitan razlog urušavanja solidarnog javnog zdravstvenog sustava. Koliko znamo, danas nije moguće da igrač Hajduka prijepodne igra za Hajduk, a poslijepodne za Dinamo. Svakako se želimo ispričati zbog ovakvih usporedbi, ali željeli smo malo iznijeti promišljanja iz drugih kutova", zaključio je Mario Drlje.

Pacijenti se danas, ako su im povrijeđena prava, mogu žaliti Ministarstvu zdravlja ili upravi bolnice u kojoj se liječe, ali se takve pritužbe svode na prebacivanje odgovornosti među institucijama, i ne dolazi do njihova rješavanja. Manji dio pritužbi na zdravstvenu uslugu, primjerice ako se radi o diskriminaciji, može se uputiti pučkom pravobranitelju.

Piše: Božica Ravlić

Foto: Ivo Cagalj, Marko Prpić/PIXSELL

Objavljeno: 17.07.2014