"Pritužbe koje nam upućuju roditelji djece s teškoćama u razvoju pokazuju da je potrebno još mnogo toga učiniti kako bi se poštovale ove odredbe Konvencija o pravima osoba s invaliditetom", kaže u razgovoru za In-Portal pravobraniteljica za OSI

 

Prema podacima Ministarstva socijalne politike i mladih, u RH živi 4.800 djece koja imaju potrebu za uslugom rane intervencije, te je stoga u Zakon o socijalnoj skrbi od 2011. ugrađeno i pravo na ranu intervenciju u sustavu socijalne skrbi. Prema službenim podacima, u 2012. ovu je uslugu koristilo 324 korisnika, a 222 usluge pružali su domovi socijalne skrbi, dok je 164 usluge pruženo od drugih pravnih ili fizičkih osoba. Tijekom 2013.g. uočen je porast broja korisnika ove usluge (641), a porast je i broja pružatelja usluge, doznajemo iz izvješća pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, Anke Slonjšak.

Upravo tim povodom, dakle o položaju djece s teškoćama u razvoju, razgovarali smo s pravobraniteljicom Slonjšak, uz popratne komentare njezine savjetnice Vesne Mužina.

Na što ukazuju pritužbe roditelja djece s teškoćama u razvoju koji se obraćaju Uredu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom?

- Gotovo sve pritužbe koje se odnose na djecu s teškoćama u razvoju predškolske dobi, adresiraju se na nedostatak specijaliziranih tretmana u sredinama u kojima žive. Djeca kod koje je uočen sporiji psihomotorni razvoj nemaju mogućnosti za provođenje rane intervencije ili nekih drugih specifičnih rehabilitacijskih postupaka (primjerice, senzorna integracija, defektološki tretman, logoterapija i slično). Najčešće se radi o djeci izvan velikih gradova u kojima je veći broj institucija i drugih pružatelja nekih rehabilitacijskih usluga. U manjim sredinama uglavnom nedostaju ustanove, stručnjaci i oprema.

Kakav je sustav socijalne i zdravstvstvene skrbi, te psihosocijalne rehabilitacije djece s teškoćama u razvoju u RH?

- Djeca sa neuromotoričkim smetnjama obuhvaćena su ranim probirom koje sustav zdravstva provodi sustavno od 2006.godine. Djeca koja su u visokom neuroriziku i kojima je nužna stimulacija motoričkog i senzoričkog razvoja, upućuju se u specijalizirane ustanove zdravstva – specijalne bolnice, poliklinike, a cijeli proces prate liječnici pedijatri.

Međutim, usporeni razvoj u području spoznaje, govora i komunikacije te socijalne interakcije ne prate se i ne dijagnosticiraju sustavno. Usluga rane intervencije pravo je prema Zakonu o socijalnoj skrbi. Uslugu rane intervencije pružaju tri doma socijalne skrbi, dvije ustanove iz sustava zdravstva te udruge stručnjaka čije usluge koriste djeca čiji roditelji ih mogu platiti. Ne postoji jedinstveno mjesto za savjetovanje, a obzirom da većina pružatelja pripada sustavu socijalne skrbi, često i nevladinom sektoru, nije zadovoljavajuće riješeno praćenje cijelog procesa. Mnoga djeca iz udaljenijih područja ostaju izvan rehabilitacijskog procesa zbog nepostojanja pružatelja usluge ili tu uslugu roditelji ne mogu platiti.

Što nalaže Konvencija UN-a po pitanju prava djece s teškoćama u razvoju, i koje probleme bi istakli u realizaciji tih prava?

- Konvencija o pravima osoba s invaliditetom nalaže da države potpisnice Konvencije poduzmu sve mjere kako bi osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju osigurale pristup zdravstvenim službama, uključujući i rehabilitaciju povezanu sa zdravljem, te da osiguraju zdravstvene usluge uključujući primjerenu ranu identifikaciju i intervenciju, kao i usluge čija je namjena smanjenje i prevencija daljnjeg invaliditeta, a ove zdravstvene usluge pružaju što bliže zajednicama u kojima žive.

Isto tako, Konvencija obvezuje poduzimanje djelotvornih mjera kojima će se proširiti sveobuhvatne usluge i programi rehabilitacije, posebno na području zdravstva, obrazovanja i socijalnih usluga, na način da programi rehabilitacije započnu u najranijoj mogućoj fazi i budu temeljeni na multidisciplinarnoj procjeni individualnih potreba, na najbližoj mogućoj lokaciji njihovom prebivalištu, uključujući i ruralna područja.

Pritužbe koje nam upućuju roditelji djece s teškoćama u razvoju pokazuju da je na ovom području potrebno još mnogo toga učiniti kako bi se poštovale ove odredbe. Problem kod rane intervencije je svakako činjenica da to područje nije moguće urediti unutar samo jednog sustava – ono se tiče područja zdravstva, socijalne skrbi i obrazovanja.

U izvješću o radu Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom za 2013. godinu iznesene su preporuke za razvoj sustava podrške djeci s teškoćama u razvoju...

- Tako je. Već ranije smo uputili Ministarstvu socijalne politike i mladih i Ministarstvu zdravlja preporuku da dva najznačajnija ministarstva nadležna za reguliranje ovog pitanja uspostave učinkovitu suradnju, kako bi se odgovarajućom izmjenom zakonodavstva, te reorganizacijom postojećih institucionalnih resursa omogućilo da svakom djetetu u Republici Hrvatskoj budu dostupne sve potrebne rehabilitacijske usluge, što je preduvjet za unapređenja zdravlja i prevencije težeg invaliditeta. Ministarstvo socijalne politike i mladih upozorilo je i na ulogu predškolskih ustanova kao jednog od čimbenika u ranoj intervenciji, obzirom da je vrtić također dio prirodne djetetove sredine.

Smatramo da je potrebno uspostaviti potrebne registre djece s razvojnim teškoćama, a to je moguće osigurati ukoliko se uspostavi standardizirana dijagnostika i daljnji postupci. Trenutno ne znamo koliko točno djece ima potrebu za ranom intervencijom, a još uvijek kod nekih pedijatara ne postoji usmjerenost na ovo područje, tako da se i danas događa da ukoliko roditelj ne pokaže interes – djeca ostaju izvan tretmana.

Potrebno je utvrditi potrebe, te izgraditi mrežu postojećih i potencijalnih pružatelja usluga rane intervencije i psihosocijalne rehabilitacije vodeći računa posebno o izoliranim dijelovima RH. Kada se osiguraju rehabilitacijske usluge i servisi, kao i stručnjaci moći će se planirati daljnji razvoj sustava.

Razgovarala: Božica Ravlić

Foto: Patrik Macek/PIXSELL

Objavljeno: 20.06.2014