Djeca kojoj smo dužni pomoći
Prije točno deset godina dogodila se tragedija u kojoj je od eksplozije plinske boce smrtno stradala obitelj. Stradali su otac, trudna majka, i trogodišnji sin. Tragediju su pukom srećom preživjeli braća M. i Z. koji su preko noći ostali sami na svijetu
Djeca se rađaju sa osnovnim pravima i slobodama koji pripadaju svim ljudskim bićima. Zbog svog uzrasta, kao i stupnja tjelesnog i psihičkog razvoja, djeca posebno trebaju pomoć odraslih. Tokom prošlog stoljeća u svijetu se formiralo uvjerenje da prava djeteta trebaju biti priznata i zaštićena na poseban način i putem posebnih međunarodnih dokumenata. Tako je nastala Konvencija o pravima djeteta – prvi međunarodni ugovor koji posebno propisuje koja sve prava pripadaju djeci. Usvojena je na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija 20. novembra 1989. godine i u kratkom roku prihvaćena je od skoro svih zemalja svijeta, kao i Hrvatske.
Politička prava djece
Konvencija o pravima djeteta je dogovor između zemalja kojima se djeci, gdje god da žive garantiraju ista prava. Vlada zemlje koja prihvati konvenciju potpisuje poštovanje prava djeteta koja su u njoj navedena. Ovom konvencijom djeca su prvi puta izdvojena kao poseban subjekt međunarodnog prava i zaštite. Djeca su kroz Konvenciju prihvaćena kao ljudska bića koja mogu iskazati svoje potrebe i sudjelovati u svim aktivnostima koje su važne za njih.
Konvencija je jedinstvena jer je sveobuhvatna i jedina osigurava građanska, politička, ekonomska, socijalna i kulturna prava djece.
Odbor za prava djeteta UN-a identificirao je četiri opća načela na kojima se temelje sva prava sadržana u Konvenciji o pravima djeteta.
Zašto ne osnujemo fond za svu djecu Hrvatske koja trebaju pomoć? Kako da u moru djece koja žele normalno djetinjstvo i život odaberemo kojoj ćemo pomoći?
Načelo nediskriminacije prema kojemu djeca ne smiju trpjeti diskriminaciju "neovisno o rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom mišljenju, nacionalnom, etničkom ili društvenom podrijetlu, vlasništvu, teškoćama u razvoju, rođenju ili drugom statusu djeteta, njegovih roditelja ili zakonskih skrbnika“.
Djeca imaju pravo na razvoj u svim vidovima života, uključivši tjelesni, emotivni, psihosocijalni, kognitivni, društveni i kulturni.
Pri donošenju svih odluka ili izvršenju postupaka koji utječu na dijete, ili na djecu kao skupinu, najvažnija mora biti dobrobit djeteta. To se odnosi kako na odluke koje donose vladina, upravna ili zakonodavna tijela, tako i na odluke koje donosi obitelj.
Djeci se mora omogućiti da aktivno sudjeluju u rješavanju svih pitanja koja utječu na njihov život i dopustiti im slobodu izražavanja mišljenja. Oni imaju pravo izreći svoja gledišta koja se moraju ozbiljno uzeti u obzir.
Negativne reakcije javnosti
Prije točno deset godina dogodila se tragedija u kojoj je od eksplozije plinske boce smrtno stradala obitelj. Stradali su otac, trudna majka, i trogodišnji sin. Tragediju su pukom srećom preživjeli braća M. i Z. koji su preko noći ostali sami na svijetu. (Podaci o djeci koju navodimo u tekstu poznati su redakciji, ali ih namjerno želimo zaštititi, jer se često prema mališanima kojima je potrebna pomoć ponašamo kao da su medijske zvijezde.) Humanitarna akcija koju je pokrenula osnovna škola učenice koja treba pomoć pri liječenju. Riječ je o učenici 6. razreda ove škole koja uskoro kreće na operaciju srca. Njezini prijatelji, kolege i nastavnici željeli su joj pored moralne biti i materijalna potpora na putu ozdravljenja te su pokrenuli humanitarnu akciju…Vratimo osmijeh i vjeru u ljude djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi, njima treba malo da budu sretni, čokolada i bomboni, topla jakna, društvene igre, pletena vesta ili čizme koje mogu preživjeti zimu… Pomozimo V. F. (9) i skupimo 3.000 eura koliko iznose troškovi terapije. Cilj humanitarne akcije je omogućiti terapiju koju obitelj ne može financirati…N. D. (16) liječnici su preporučili operaciju obje noge u njemačkoj klinici. Roditelji s obitelji i prijateljima pokušavaju prikupiti oko 40.000 eura, koliko je potrebno za operaciju i odlazak u Njemačku.
Humanitarne akcije imaju visoku vrijednost i često predstavljaju posljednju nadu roditeljima koji su iscrpili sve vlastite mogućnosti. Sigurno nije jednostavno istupiti u javnost i otvoreno progovoriti o nemoći pred rješavanjem problema svoga djeteta. Potrebna je velika snaga nositi se sa boli djeteta, očajem i istovremeno pokušati senzibilizirati javnost o kojoj možda ovisi ishod liječenja vlastitog djeteta. Žalosno je da u trenutku kada dijete treba potpunu pažnju, nježnost, podršku roditelja i obitelji, roditelji moraju doslovno moliti pomoć i provoditi vrijeme odvojeni od djeteta kako bi ispunili svoju misiju i prikupili potrebna sredstva koja mogu spasiti život njihova djeteta. Svakodnevno se susrećemo sa brojnom djecom kojoj je ovaj vid pomoći posljednja nada za liječenje i ozdravljenje.
Istovremeno, postoje i negativne reakcije javnosti, sumnje u akcije koje se provode, pitanja gdje završava prikupljen novac i jesu li potraživanja roditelja uvijek opravdana?
Ako smo uistinu civilizirano društvo, kada ćemo stvoriti sustav koji funkcionira i daje mogućnost svakom djetetu da iskoristi sve dostupne metode liječenja? Zašto sva djeca ne žive bezbrižno djetinjstvo s osmijehom. Zašto ne osnujemo fond za svu djecu Hrvatske koja trebaju pomoć? Kako da u moru djece koja žele normalno djetinjstvo i život odaberemo kojoj ćemo pomoći? Mnoga pitanja koja trebaju hitan odgovor. Svako dijete ima ista prava i moramo mu dati jednake mogućnosti za život.
In-Portal
Objavljeno: 21.04.2013