"Hitno trebamo pomoć! Na krovu kuće nalaze se dva umirovljenika i jedna osoba s invaliditetom! Bujica nadire prema njima i pitanje je trenutka kada će doći do njih! U životnoj su opasnosti!", grmio je glas voditelja izvanrednih vijesti na Radio Sarajevu.

 

U Bosni i Hercegovini, barem kada je o izvršnoj vlasti riječ, još uvijek vlada zavjet šutnje o broju žrtava apokaliptičnih poplava. No, zato ne šute brojni korisnici društvenih mreža, ogorčenih na vlasti jer prikrivaju stvaran broj smrtno stradalih, navodno višestruko veći od onog koji se prikazuje u službenim statistikama. Nažalost, zasad je nepoznato koliko je žrtava među osobama s invaliditetom. No, dosta se toga može iščitati iz vijesti koju je objavio portal Poplave.ba: "Najugroženije su trenutačno osobe s invaliditetom, na njih nitko ne obraća pažnju, organizacije koje rade s njima su potopljene i nisu u mogućnosti pružiti adekvatnu pomoć!" Pametnom dosta...

Hrvatska - svijetli primjer!?

U Hrvatskoj, Bogu hvala, situacija je bitno drugačija. Ni u poplavljenoj Slavoniji nije se vodila precizna evidencija koliko je osoba s invaliditetom evakuirano s područja pogođenih katastrofom, no budući da nije bilo pritužbi, barem javnih, udruga koje okupljaju OSI populaciju, može se zaključiti da su naše nadležne službe u tom smislu dobro odradile posao. Jedino je Udruga Bubamara, koja broji više od 1.300 članova i djeluje na razini cijele Vukovarsko-srijemske županije, uputila apel za humanitarnu pomoć.

U pozivu za pomoć 'Bubamara' navodi kako su zbog katastrofalnih posljedica uzrokovanih poplavama, osobe s invaliditetom, odnosno potpuno nepokretne osobe, ostale bez vlastitih domova i temeljne skrbi. Zdravstveno stanje evakuiranih osoba s invaliditetom je time dodatno ugroženo te su potrebna ortopedska i druga zdravstveno-rehabilitacijska pomagala, a u predstojećem razdoblju i osnovna sredstva za obnovu kuća.

Začudo, Hrvatska zasad može poslužiti kao dobar primjer (eto, barem u nečemu!), jer i američko Nacionalno vijeće za pitanja osoba s invaliditetom u svom novom izvješću donosi porazne rezultate istraživanja. U izvješću se navodi kako je tamošnja OSI zajednica u slučaju prirodnih katastrofa najugroženija skupina društva i, na neki, način, prepuštena sama sebi. To se posebno odnosi na gluhe i gluhoslijepe osobe koje ne mogu doći do pravovremenih informacija o nadolazećoj katastrofi i planu evakuaciju iz prostog razloga što u specijalnim, alarmirajućim TV emisijama nema tumača za znakovni jezik. Slična je situacija i s osobama s intelektualnim teškoćama kojima nisu dostupne razumljive karte za evakuaciju, niti asistenti koji bi ima pomogli u izvanrednim situacijama.

Katastrofa za gluhe osobe

U izvješću se navodi slučaj gluhe djevojke Carole Lazorisak, koja za vrijeme uragana Sandy u njezinu Staten Islandu nije čula obavijesti o evakuaciji, koje je policija upućivala preko megafona, niti joj je netko došao na vrata upozoriti je na opasnost.

Nekoliko dana kasnije našla se u skloništu u kojem nije bilo obavijesti ili tumača znakovnog jezika koji bi joj objasnio što se zapravo događa. Zbog toga je Carole doslovce bila izolirana u svom svijetu, dok je svijet kojem nebrigom nadležnih službi više nije pripadala bio poharan uraganom.

Stoga se u rečenom izvješću kao prioritet navodi bolji nadzor i evidencija osoba s invaliditetom, učinkovitija obuka spasilačkih službi te stalna suradnja s organizacijama koje okupljaju OSI populaciju.

Isti naputak, bez obzira što su u poplavljenoj Slavoniji dobro skrbili za osobe s invaliditetom, trebale bi poslužati i hrvatske službe za krizne situacije.

Mladen Kristić

Foto: Marko Prpić/PIXSELL 

Objavljeno: 01.06.2014