Najpoznatiji kolumbijski književnik, novinar te scenarist, nadimka „Gabo, rodio se 1927. godine u kolumbijskom gradu Aracataci, obalnom gradu u sjevernoj Kolumbiji. Odrastao je s djedom i bakom po majci. Djed mu je bio pukovnik Nicolas Ricardo Márquez Mejla, liberalni veteran, jedan od osnivača tog grada i žestoki protivnik svih oblika tiranije

"U 87. godini života preminuo je Kolumbijski pisac Gabriel José García Márquez. Jedan od najpoznatijih svjetskih pisaca preminuo je u Mexico Cityju nakon duge bolesti. Pisac je od 1999. godine bolovao od ne-Hodgkinova limfoma. Terapija je bila uspješna, a u medijima se spominjao limfom niske zloćudnosti. A za to se vrijeme Márquez potpuno predao poslu, sve u strahu da svoja djela neće nikada završiti.Neko je vrijeme bio hospitaliziran u bolnici zbog plućne infekcije, iz koje je otpušten 8. travnja na kućnu njegu. Najpoznatiji kolumbijski književnik, novinar te scenarist, nadimka „Gabo“, rodio se 1927. godine u kolumbijskom gradu Aracataci, obalnom gradu u sjevernoj Kolumbiji. 

Odrastao je s djedom i bakom po majci. Djed mu je bio pukovnik Nicolas Ricardo Márquez Mejla, liberalni veteran, jedan od osnivača tog grada i žestoki protivnik svih oblika tiranije. Pravni fakultet je završio na Universidad Nacional. U to je vrijeme upoznao svoju tada trinaestogodišnju suprugu Mercedes, koja mu je obećala da će se udati za njega kada završi školovanje. Vjenčali su se četrnaest godina kasnije. Predavanja ga nisu pretjerano zanimala, ali je zavolio književnost i pročitavši Kafkinu „Preobrazbu“ shvaća da se tako može pisati i kako je sam rekao da je to znao počeo bi i sam pisati mnogo ranije.Svaki čitatelj Márquezovih djela prepoznaje detalje njegova djetinjstva koje je utkao u svoje knjige. Živio je prilično bijedno, priključio se književnom klubu "el grupo de Barranquilla", te počeo čitati Hemingwaya, Joycea te Faulknera, koji je postao njegov literarni heroj. Putovao je po Kolumbiji, 1954. godine se skrasio u Bogoti, te počeo raditi kao novinar u listu "El Espectador".
Zbog jednog novinskog članka u kojem je opisao događaje jedinog preživjelog mornara kolumbijskog razarača koji je potonuo zbog nemara, a vlada to sve pokušavala preokrenuti i zataškati, Márquezu je život bio u opasnosti, te je morao napustiti domovinu. Putovao je po Europi, Venezueli, a riskirao je samo jednom, vratio se kako bi se vjenčao s Mercedes.
Prva uspješna knjiga bila mu je „Pukovniku nema tko pisati“, objavljena 1961., a slijedio je „Pogreb velike mame“ godinu dana kasnije. Aracataca ga je inspirirala kako bi smislio grad Macondo, u kojeg je smjestio radnju svog najpoznatijeg romana „Sto godina samoće“, napisao ga je 1967. godine, knjiga je prodana u 100.000 primjeraka. Nobelova nagrada za književnost, dodijeljena mu je 1982.godine za "za svoje romane i kratke priče, u kojima se isprepliću fantastično i realnost sastavljeni u svijet mašte, odražavajući život i sukobe kontinenta". Izlazak knjige „Patrijarhove jeseni“  1975. godine podijelilo je kritičare, jer su mnogi očekivali nastavak „Sto godina samoće“.

S vremenom je knjiga dobila mjesto koje zaslužuje, a neki je smatraju njegovim najboljim djelom, a sam autor je jednom prilikom o njoj napisao da je to "poema o usamljenosti moćnika". Život je proveo na relaciji Europe i Meksika. Kritičari su Gabriela García Márqueza smatrali najpoznatijim piscem magičnog realizma i to ponajprije zahvaljujući romanu „Patrijarhova jesen“  koji je bajkovita priča o umirućem tiraninu i zbog kojeg je Gabriel Garcia Marquez postao najhvaljeniji i najpopularniji predstavnik magičnog realizma.

Marko Damjanović

Objavljeno 18.04.2014

Objavljeno: 18.04.2014