PITANJE: T. A. (25) Molim vas za pomoć. Živim u istočnom dijelu Hrvatske i već nekoliko godina sam u kolicima. Od prije nekih godinu dana ostvarila sam pravo na osobnog asistenta

U udruzi sam upoznala djevojku s kojom sam se već prije počela družiti pa sam je odabrala za svoju asistenticu kad sam ostvarila to pravo. Ona je nešto starija od mene i prije nije imala toliko doticaja s osobama s invaliditetom. Iz prve smo 'kliknule' i malo po malo se navikle jedna na drugu. Tu počinje moj problem, priznala mi je da je homoseksualna osoba. U tom našem zbližavanju i ja sam dobila želju za eksperimentiranjem. Probala sam neka nova iskustva koja su mi se svidjela i od tada smo u tajnom odnosu. Moji prijatelji i obitelj to ne znaju a ja moram skrivati istinu. Nikad mi nije bilo tako lijepo s nijednim muškarcem kao s njom. Što da radim, moram li reći istinu i drugima jer me ovakva situacija polako ubija?
ODGOVOR: Draga T., pitanja intime osjetljiva su pitanja koja ćemo zadržati za sebe, podijeliti s najboljim prijateljima, a od okoline najčešće sakriti (zato i jesu intimna).
U Vašem slučaju, ja ne bih žurila s obznanjivanjem seksualne orijentacije, kao homoseksualne. Zbog čega? Jer nisam sigurna radi li se kod Vas baš o tome. Jeste li uzeli u obzir da ste možda biseksualna osoba, a možda čak ni to? I sami ste rekli kako ste u zbližavanju s Vašom asistenticom dobili želju za eksperimentiranjem, tako da sve ovo još uvijek može biti samo to, eksperimentiranje, i ništa više.
Nemate nikakvog razloga požurivati objavljivanje Vaše seksualne orijentacije.
Zanima me je li se Vaša asistentica (partnerica), deklarirala kao homoseksualna osoba, te Vi na neki način, zbog nje, osjećate obavezu učiniti to isto?
Zna li Vaša partnerica da razmišljate objaviti Vašu istinu? I što o tome misli?
Ono što mislim da se u Vašem slučaju dogodilo je slijedeće: Naišli ste na osobu koja Vas je imala prilike dobro upoznati, kojoj ste se svidjeli, takvi kakvi jeste. Prihvatila Vas je, zbližila se s Vama.To je bio temelj svega ostaloga što je potom uslijedilo.
No, to isto predstavlja također i temelj svakog kvalitetnog heteroseksualnog odnosa i veze.
Susret se najprije događa na razini koja nije tjelesna, tek potom i na tjelesnoj.
Suprotno današnjem trendu „ najprije spavanje, onda upoznavanje“, seksualni odnos je uvijek (bio i ostao), ono zadnje, ono što dolazi na kraju, što dolazi kao "šlag na tortu“.
Dolazi upotpuniti sve ono što je par do tada izgradio.
Seksualni odnos nije samo tjelesno stapanje, nego stapanje i predanje dviju osoba u svemu onome što one na svim razinama jesu. Zato se često naziva i "vođenje ljubavi“.
Ako je lišen tog važnog sastojka, ljubavi, seksualni odnos tada možemo smatrati čistom tjelovježbom koja nas nikada neće ispuniti, dapače, sve više će nas ostavljati praznima. 
Premda to možda ne osjećate ili toga niste svjesni, ja imam dojam kako ste Vi, u cjelokupnoj situaciji, na neki način, u stvari, zavedeni. Doživjeli ste nešto lijepo, nešto novo, iskusili do sada možda još nepoznati užitak (njegov učinak je moćan!), te nije čudno što ste možda zaključili kako takvo nešto sa suprotnim spolom ne možete doživjeti.
No, možda ste do sada u vezama sa suprotnim spolom bili previše zakočeni, zabrinuti hoćete li se mladiću s kojim ste u vezi svidjeti, hoćete li mu biti privlačni, hoće li Vas on, bez zadrške (ili možda sažaljenja) moći prihvatiti? Sve to blokiralo je Vas, a time i Vaš odnos. Pretpostavljam da tako niste ni mogli dosegnuti razinu potrebnu za jedan kvalitetan seksualni odnos. Možda vezama sa suprotnim spolom do sada jednostavno niste dali šansu?
Istina, one od Vas traže više vjere u sebe, nego veza s Vašom asistenticom ( partnericom).
No, baš zbog toga što Vas te veze tjeraju na više, mogu biti za Vaše dobro, jer Vas izgrađuju.
Ne dozvoljavaju Vam skrivanje i odustajanje.
Gledajući tako na stvari, veza s Vašom asistenticom doima se kao „linija manjeg otpora“ u kojoj Vam je s jedne strane ugodno i lijepo, no s druge strane Vas stavlja u situaciju skrivanja koje Vam teško pada.
Jeste li u toj vezi Vi uistinu i do kraja ono što jeste? Koliko ste istinski u skladu sami sa sobom? Kako možete znati jeste li ili niste?
Kad nismo u skladu sami sa sobom, u nama se pojavljuje osjećaj ili onaj „tihi glas“, kojeg, istina, često ignoriramo, koji nam govori (upozorava nas) da nešto nije u redu, da to ipak nije to, da, koliko god se uvjeravamo u suprotno, ne možemo tako nastaviti dalje.
Ili je kod Vas sve ovo samo prolazna opijenost uzbudljivim, skrivenim, zabranjenim „igricama“?
Vama je ta veza ponuđena i Vi ste je prihvatili. Niste je sami izabrali! 
Da imate urođenih homoseksualnih sklonosti, ne biste li to, u sebi, već i ranije osjetili?
To što ste se s asistenticom odmah „kliknuli“, ne znači da je iz toga trebala proizići homoseksualna veza. Time što je potaknula takav razvoj događaja, ona se ponijela vrlo neprofesionalno, a kao osoba, vrlo sebično.
Upravo iz tog razloga otkrivanje Vaše seksualne orijentacije i veze s Vašom asistenticom, njoj bi moglo učiniti veliku štetu. Ne znam kakvo dobro bi moglo donijeti i Vama samima? Jeste li spremni prihvatiti sve posljedice takve objave?
Ukoliko Vas ova situacija ipak toliko muči da teret ne možete nositi sami, predlažem da izaberete najpovjerljiviju prijateljicu (prijatelja), koji Vas dobro poznaje, te najprije to objavite njoj (njemu).
Pažljivo saslušajte njezino (njegovo) mišljenje i viđenje Vaše situacije.
Draga T., Vi ste osoba koja se još uvijek izgrađuje. Proces Vašeg sazrijevanja još uvijek nije završen. Tako je apsolutno normalno da još nemate konačne odgovore oko važnih životnih pitanja ( pa tako i Vaše seksualnosti). U Vašim godinama, ne trebate ih ni imati.
U Vašim godinama, najvažnije je tražiti.
Zbog toga, jer tražite, ne morate imati grižnju savjesti prema okolini kojoj niste objavili svoju najintimniju stvar.
A za „izlazak iz ormara“ imate još puno vremena, pa i kojih 10-ak godina, ako to tada još uopće bude aktualno.

Vesna Hari, soc. radnica

Objavljeno: 09.04.2014