PITANJE: T.V. (26) Došla sam u Zagreb iz malog sela, kako tamo nije postojala mogućnost za nastavak školovanja završila sam srednju školu u Centru Dubrava. Tamo mi je bilo lijepo, imala sam društvo, uživala sam

Povratkom u svoje selo, opet sam usamljena. Nikada nisam imala dečka (poljubila sam se s jednim dečkom dok sam išla u školu u Zagrebu). U selo povremeno dolazi jedan muškarac s invaliditetom koji ovdje ima vikendicu, on je stariji dvanaest godina od mene. Ja hodam sa štakama, počeli smo se družiti. Uživala sam u njegovoj pažnji. On je prvi muškarac s kojim sam ostvarila potpuni odnos. Ono što mi se ne sviđa je njegovo inzistiranje da gledamo pornografske filmove. Ne želim prekinuti vezu s njim. Zaljubila sam se u njega, ali ne znam kako da mu objasnim da se meni to ne sviđa. Možete mi dati neki savjet?

ODGOVOR: Biti osoba s invaliditetom i živjeti u malom selu, nije baš „dobitna kombinacija“, dok je to što ste jedno vrijeme proveli u Zagrebu, istodobno i dobro i loše.
S jedne strane, da niste otišli u Zagreb, ne biste izgubili kontinuitet odrastanja sa svojom generacijom s kojom ste ovako, vjerojatno izgubili onu pravu vezu.
No, da niste bili u Zagrebu, Vaše obrazovanje i kvaliteta života Vas, kao osobe s invaliditetom, bila bi daleko oskudnija. Bili biste siromašniji za mnoge doživljaje i iskustva.
Svoj povratak kući, vjerojatno ste u mnogočemu doživjeli kao gubitak, kao stepenicu niže. Svakom čovjeku, a naročito mladom, biti prihvaćen u društvu, veoma je važno. To je jedna od osnovnih potreba, koja, kad nije zadovoljena uzrokuje nezadovoljstvo, ponekad čak i patnju.

Potreba za ljubavlju još je snažnija, te je u ljudskoj prirodi „prevrnuti svijet“ kako bi se ljubav pronašla. U tom nastojanju, često se učine i pogreške, možda i krivi izbori, pristajanja na manje nego što bismo trebali pristati.
Upravo tako vidim Vašu situaciju sa sadašnjim partnerom. Kažete kako je 12 godina stariji od Vas, no ne spominjete neke druge važne stvari o njemu. Je li slobodan, razveden, ili možda čak oženjen? Ima li obitelj?
U tom kontekstu, odmah se nameće važno pitanje: što ste Vi, zapravo, njemu? Zabava kad dođe na vikend, koju pojačava gledanjem porno filmova? Što možete od njega očekivati? Prirodno je da želite pronaći ljubav s kojom biste gradili svoj život, na kojeg imate pravo.
Je li, gledajući tako na stvari, za Vas ovaj čovjek pravi izbor ili gubljenje vremena? Jeste li se ikada zajedno, kao par, pojavili u javnosti? Ili je vaša veza tajna?
Koliko on uvažava Vas i Vaše mišljenje, ono što je Vama važno? Sve su ovo važna pitanja čiji odgovori mogu štošta reći o prirodi vaše veze.
Pitate kako da partneru objasnite da Vam se ne sviđa gledanje porno filmova? Ako već nije po Vašim reakcijama primijetio (a mogao je), jednostavno mu to recite. Uostalom, o takvim se stvarima dvije zrele, ravnopravne osobe u vezi, dogovaraju.
Bojite li se Vi možda njegove reakcije i toga da će Vas odbaciti?
Znajte da, ako mu je do Vas stvarno stalo, bit će mu važno što o toj temi mislite i neće više na tome inzistirati. Ovako, uvijek može reći da nije znao kako Vam je to mrsko i odbojno.
Draga T., bez obzira na razliku u godinama, bez obzira što Vam je do tog čovjeka stalo i, naročito, bez obzira na Vaš invaliditet, Vi u toj vezi (ma kakve naravi ona bila), morate izboriti ravnopravnu, ili barem ravnopravniju poziciju (nikako podređenu), jer Vas on inače nikada neće cijeniti i uvažavati, onako kako biste Vi to željeli.
Ne bojte se da ćete ga izgubiti. Imate li ga uopće i sada? Ovako nemate ni sebe, a upravo to je najvažnije. Nikada i ni zbog koga ne smijemo pristati izgubiti sebe. Tada smo izgubili sve!
Također, nikako mu se nemojte prikazivati očajnom zbog situacije u kojoj živite, te da je on Vaš jedini spas.
Pa, ako se možda upravo tako osjećate, nemojte mu to pokazati.
Razmišljam što bi drugo moglo biti rješenje za Vas? Jeste li ostali u vezi s društvom iz Centra Dubrava, s kojim ste se u Zagrebu družili, (ili barem nekime iz njega)? Možete li obnoviti neka prijateljstva? Danas se veze putem društvenih mreža lako obnavljaju. Možda su i ostali u svojim sredinama usamljeni kao i Vi? Možda možete ugovoriti zajedničke susrete ili posjete jednih drugima?
Postoji li ikakva zabavna aktivnost u Vašem selu ili u bližim mjestima u okružju? Imate li s kime otići zabaviti se: brata, sestru, neku susjedu, kakvog mlađeg rođaka? Ili Vam uopće ne pada na pamet otići među one koji Vam nisu slični, koji nemaju ograničenja?
Vjerojatno mislite kako bi sve bilo drugačije da živite u Zagrebu ili nekom većem mjestu, no reći ću Vam da ljudi u većim gradovima mogu biti još usamljeniji.
Jer, nije stvar u tome nudi li se što ili se ne nudi, nego vjerujemo li mi da je to što je ponuđeno baš za nas? I imamo li volje i želje to prihvatiti?
Često su najveće blokade upravo one u našim glavama, ne u vanjskim okolnostima ili našim ograničenjima. Njih prvo trebamo razbiti, ukloniti. Osloboditi se iznutra, osloboditi duh, kako bi i tijelo moglo biti slobodno ili barem slobodnije.
Zato, dajte mašti na volju, smislite način kako uspostaviti veze sa svojim vršnjacima.
Nemojte usamljenosti dozvoliti da Vas „drži u šaci“ i tjera na ponašanja koja utječu na Vaše dostojanstvo i koja Vam ne priliče.
Vi apsolutno zaslužujete više!

Vesna Hari, dipl. inž. socijalnog rada

Objavljeno: 20.12.2013