PITANJE: R.C. (28) Poštovana gospođo, pratim Vaše odgovore i sviđa mi se način na koji pomažete ljudima. To me potaklo da i ja postavim pitanje. Slijepa sam, ali to me nije spriječilo da završim školu, radim i imam obitelj

U tom periodu imala bilo je  situacija kada sam se obraćala Centru za socijalnu skrb i nailazila na neugodan i degradirajući stav. Možda nisam imala sreće i naletila bih na osobu koja nije rođena za posao koji je radila. Zato vas molim opišite mi pobliže što rade socijalni radnici i koja je njihova uloga u Centrima za socijalnu skrb? Hvala.
ODGOVOR: Draga R.C., ono što socijalni radnici rade, toliko je opsežno da je čak bilo potrebno donijeti Zakon o djelatnosti socijalnog rada. Centri za socijalnu skrb, svojim djelovanjem, uključeni su u  doslovno sve segmente života, a njihovi korisnici dolaze iz svih segmeneta društva. Stoga je rad u Centru organiziran tako da uz tzv. Prednji ured koji je zadužen za prvi kontakt sa strankom, postoje također i Odjeli:

- Odjel za materijalna davanja gdje se odlučuje o pomoćima za uzdržavanje, jednokratnim pomoćima, te provodi stručni rad s korisnicima navedenih pomoći s ciljem poboljšanja kvalitete njihovog života
- Odjel za djecu, mladež i obitelj koji rješava sva pitanja vezana uz ove kategorije društva kao npr.: posredovanje pri razvodu braka; posvojenje; udomiteljstvo za djecu; skrbništvo nad maloljetnim osobama; zaštitu djece, maloljetnika i mlađih punoljetnih osoba s poremećajima u ponašanju i mladih u sukobu sa zakonom; postupanje u slučaju nasilja u obitelji i vršnjačkog nasilja i dr.
- Odjel za odrasle osobe koji provodi socijalnu zaštitu:  starijih i nemoćnih; psihički bolesnih odraslih osoba; odraslih osoba pod skrbništvom; osoba s invaliditetom; beskućnika; odraslih osoba ovisnih o alkoholu i drogama; odraslih žrtava obiteljskog nasilja; žrtava trgovanja ljudima i dr.
Ovo je Odjel u kojem ste najvjerojatnije Vi doživjeli svoje neugodno iskustvo i osjetili se degradiranom, zbog čega mi je iskreno žao.
Važno je reći da, kad socijalni radnik uzme neku osobu u tretman, to podrazumijeva niz radnja koje treba poduzeti, problem ili situaciju rasvijetliti sa svih strana, prema potrebi izaći i „na teren“, te u suradnji s korisnikom doći do najboljeg mogućeg, zadovoljavajućeg rješenja. To je proces za koji je potrebno vrijeme.
Moram istaknuti da naš socijalni sustav trpi od kronične boljke manjka ljudi ( socijalnih radnika), u odnosu na zaduženja koja imaju ( zadnjih godina ona su se utrostručila), a sve je veći broj korisnika koji, zbog teške ekonomske situacije „kuca na vrata“ Centra.
U takvim okolnostima, kvaliteta rada zasigurno trpi. Primjera radi, u Centru za socijalnu skrb jedne zagrebačke Gradske četvrti od 40-tak tisuća stanovnika, u tom Odjelu rade 3 socijalna radnika!
Isto tako, reformama i/ili usklađivanjem poslovanja drugih institucija i sustava ( npr. pravosudnog), s poslovanjem Europske unije, i Centri za socijalnu skrb dobili su nove ovlasti u vezi osuđenika, kao npr.: provođenje socijalne ankete za osuđenike, davanje mišljenja o smanjenju kazne i otpustima, dostavljanje obavijesti žrtvama seksualnih i drugih zločina da izvršitelji, odnosno osuđenici, izlaze na dopust, te da im je zatvorska kazna smanjena ili završena.
Ovaj primjer ( a ima ih još sličnih) namjerno Vam navodim, kako biste vidjeli koliko različitih dužnosti ( možda čak i bizarnih), socijalni radnici u Centrima za socijalnu skrb imaju, o kojima nitko ne razmišlja, niti zna da i one spadaju u domenu njihovih poslova.
Jedno od rješenja za ovu nepovoljnu situaciju, svakako bi bilo povezivanje s neprofitnim sektorom organizacija civilnog društva, od kojih su se mnoge osnovale upravo sa svrhom skrbi o kategorijama društva kojima je potrebna pojačana, permanentna skrb. No, tu, barem zasad, od strane institucija, ne postoji potrebno prepoznavanje, povjerenje i suradnja, kao ni razrađeni sustav sufinanciranja ili financiranja usluga koje bi takve organizacije pružale ( ili pružaju), kako bi usluga za korisnika bila besplatna.
Sve navedeno, samo je mali dio boljki koje muče naš sustav socijalne skrbi čija reforma će, uz donošenje novog Zakona o socijalnoj skrbi ( trećeg po redu u kratko vrijeme), zasigurno biti dugotrajna i mukotrpna, u kojoj će, na žalost, najviše patiti one “najslabije karike“, korisnici.
Draga R., nadam se da sam vam uspjela bar malo više približiti što sve socijalni radnici rade, a to je tek dio njihovih sveukupnih zaduženja.
Na kraju, imam potrebu reći Vam još i to kako je zanimanje socijalnog radnika, koje i nije zanimanje, već poziv za koji treba biti rođen, ( kako ste to ispravno naslutili), veoma zahtjevno. Zahtjevno je na više načina, no ja bih željela istaknuti kako je izuzetno emocionalno zahtjevno i kako su zbog toga socijalni radnici skloni povećanom „trošenju i izgaranju“. Jer, nije jednostavno svakodnevno slušati o teškim ljudskim sudbinama, nerijetko i životnim tragedijama, te  u njima angažirano i sudjelovati.
I ne bih rekla ništa novo kad bih konstatirala da i njima ( nama), treba psihološka potpora i osnaživanje o čemu ovo društvo, kao i o puno drugih važnih stvari, na žalost, ne vodi računa.

Zato, više od svega, potrebno nam je razumijevanje jednih za druge.

Vesna Hari, dipl. inž. socijalnog rada

Objavljeno: 14.08.2013